Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-19/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, i Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Pan parket d.o.o., Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vukaloviću, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj 18 Pr-86/2022-52 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj 18 Pr-86/2022-52 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku PAN PARKET d.o.o. Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, platiti tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.600,43 € (64.800,00 kn)[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 09. 2019., pa do isplate

- na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 10. 2019., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 11. 2019., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 12. 2019., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 01. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 02. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 03. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 04. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 05. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 06. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 07. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 08. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 09. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 10. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 11. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 12. 2020., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 01. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 02. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 03. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 04. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 05. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 06. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 07. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 08. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 09. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 10. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 11. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 12. 2021., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 01. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 02. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 03. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 04. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 05. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 06. 2022., pa do isplate - na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 07. 2022., pa do isplate

- na iznos od 238,90 € (1.800,00 kn) teku od 15. 08. 2022., pa do isplate te mu na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 238,90 € (1.800,00 kn), počevši od 01. 08. 2022. god., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.“

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 6.120,27 eura/ 46.113,15 kuna (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku u dijelu pod točkama I. i II. izreke i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, a istom obistini trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od kolovoza 2019. do zaključno sa srpnjom 2022. (koja se ostvaruje u mjesečnim iznosima), a koju je kao radnik pretrpio zbog ozljede na radu.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer da je u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara. Pored toga da je do štetnog događaja došlo isključivo krajnjom nepažnjom samog tužitelja.

8. U dosadašnjem postupku je utvrđeno kako je tužitelj saznao da će mu u budućnosti biti potrebna tuđa pomoć i medicinska njega završetkom liječenja 5. lipnja 2018. i to u trajanju od po 2 sata svaki dan.

9. Na primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), kao relevantnog propisa za ocjenu prigovora zastare u odnosu na potraživanje tužitelja u ovom sporu upućuje članak 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), što je istovjetno i pravnim shvaćanjima iznijetim u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev 40/2004-2 od 2. rujna 2004., Revr 1218/2016-2 od 11. lipnja 2019., te Rev 748/2022-27. lipnja 2023.

10. Naime, člankom 111. stavak 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz članka 230. i članka 231. ZOO-a, u tumačenju kojih je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo sljedeća pravna shvaćanja, koja su pretočena i u sudsku praksu, a koja glase:

"Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu članka 230. i 231. ZOO-a bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.

Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće imovinske štete) oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente.

U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 230. odnosno članka 231. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 245. stavak 3. ZOO-a).“

12. Slijedom iznesenog, prigovor zastare u konkretnom slučaju cijeniti je prema odredbi članka 230. ZOO-a, prema kojem zastarijevanje počinje teći od kad je oštećenik saznao za štetu (dakle, imao saznanja o obimu i trajnosti tuđe pomoći njege) i osobi koja je štetu učinila (subjektivni rok), odnosno od kada je šteta nastala (objektivni rok).

13. To stoga što se radi o prvoutuženom potraživanju, pa se rok računa prema odredbama članka 230. i članka 231. ZOO-a, a za svako sljedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan (Revx- 445/11 od 31. siječnja 2012. i Rev-934/13 od 9. prosinca 2015.).

14. Prekid zastare nastao podizanjem tužbe za naknadu štete (koja ne sadrži i zahtjev za plaćanje novčane rente ubuduće) odnosi se isključivo na tražbinu koja čini sadržaj konkretnog tužbenog zahtjeva, ali ne i na onaj budući dio koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom.

15. Podnesenom tužbom u tom slučaju zastara se prekida samo u odnosu na tražbinu koja je tužbenim zahtjevom jasno pravno identificirana i određena u svojoj visini jer institut prekida tijeka zastare po svojoj pravnoj naravi nema nikakvog pravnog učinka, a niti smisla u odnosu na one tražbine glede kojih još nije ni počeo teći zastarni rok.

16. To drugim riječima znači da svakim naknadnim novim sukcesivnim utuženjem iz predmetne osnove tek od tog trenutka dolazi do prekida zastare u odnosu na novo sukcesivno utuženje (sukladno pravnom shvaćanju iz Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013.). Zastara je općenito i najčešće u međusobnoj ovisnosti od dospijeća ili ovršnosti tražbine (dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknade štete prvostupanjski sud posve zanemaruje kod ocjene prigovora zastare), te zakonskih odredbi o početku tijeka zastare, dok je prekid zastare institut povezan s radnjama vjerovnika i nastaje podizanjem tužbe, ali kako je već rečeno pravni učinci prekida odnose se samo na onaj dio tražbine koji je sadržan u tužbenom zahtjevu. Prekid zastare po prirodi stvari ne može krajnje apstraktno i neograničeno djelovati još i na sve one tražbine koje će (istina izvjesno) uslijediti ubuduće iz predmetne osnove i koje još nisu dospjele, niti su ovršive, a niti su konačno definirane i u odnosu na koje još uvijek nema potrebe za pravno relevantnim radnjama vjerovnika koje bi prekinule tijek (nezapočete) zastare.

17. Za ukazati je pritom i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela, pod br. Su-IV-16/2021-17 od 20. rujna 2021.:

„Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz članka 245. stavak 3. ZOO-a odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema članku 230. i 231. ZOO-a, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

18. Inače, u odnosu na presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-275/2019 valja istaknuti da tuženik ni na koji način nije sudjelovao u tom postupku, čime se ova presuda na njega ne odnosi što znači da ni sadržaj tog tužbenog zahtjeva ne djeluje na predmetnu tražbinu.

19. Kako sud prvog stupnja prigovor zastare nije ocijenio u smislu gore navedenog, to je činjenično stanje odlučno za primjenu ovdje relevantnih odredaba ostalo nepotpuno utvrđeno.

20. Isto tako, kod razmatranja odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, prvostupanjski sud posve zanemaruje okolnost da je tužitelj radnu operaciju obavljao u vrijeme kad je padao snijeg, te u uvjetima skliskog terena, pa se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je isključivo tužitelj doprinio nastanku predmetne nezgode.

21. Kako je u navedenom činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, a nakon čega će savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju cjelokupnog postupka (članak 7. i 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, te time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi