Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-223/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Ferde Hefelea 57, Sisak, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj 11 P-79/2022-20 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj 11 P-79/2022-20 od 3. studenog 2023.

II. Tuženici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Obavijest Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945-01717-01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. godine kojom se raskida Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13-01/266, URBROJ: 370-13-35 od 13.05.2013. godine, sklopljen između Republike Hrvatske zastupane po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr.sc. ĆBE u svojstvu Davatelja i LB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu Korisnika, nedopuštena i nezakonita.

Utvrđuje se da Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 945-01/13-01/266, URBROJ: 370-13-35 od 26.04.2013. godine, ovjeren dana 13.05.2013. godine pod brojem OV-6685/13 kod v.d. javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, sklopljen između Republike Hrvatske zastupane po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr.sc. ĆBE u svojstvu Davatelja i LB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu Korisnika, nije raskinut sa danom 14. srpnja 2017. godine temeljem obavijesti o raskidu Republike Hrvatske, Agencije za poljoprivredno zemljište KLASA: 945-01717-01/1710, URBROJ: 370-08-17-6 od 29.06.2017. godine, te isti i dalje ostaje na snazi.“

2. Odlukom o trošku naloženo je tužitelju da tuženici naknadi iznos od 829,50 eur / 6.249,87 kuna[1] sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista ukine.

4. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana. Zatražila je i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno navodima žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

7. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

8. Tužitelj tvrdi kako je raskid Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj klasa: 945-01/13- 01/266, Urbroj: 370-13-35 sklopljenog između Republike Hrvatske po ravnateljici Agencije za poljoprivredno zemljište dr. sc. ĆBE u svojstvu davatelja i tužitelja u svojstvu korisnika dana 26. travnja 2013., a ovjerenog dana 13. svibnja 2013. pod brojem OV-6685/13 kod javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba i koji raskid je utvrđen s danom 14. srpnja 2017. temeljem obavijesti o raskidu od 29. lipnja 2017., protivan samom ugovoru i kao takav nedopušten odnosno nezakonit.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su Republika Hrvatska, kao davatelj poljoprivrednog zemljišta na privremeno korištenje i tužitelj, kao privremeni korisnik dana 26. travnja 2013. sklopili Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koji je ovjeren od strane javnog bilježnika pod br. Ov-6685/13 od 13. svibnja 2013., te je odredbom članka 1. Ugovora od 26. travnja 2013. ugovoreno da davatelj daje, a korisnik prima na privremeno korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine Velika Ludina, k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 89,9049 ha, te sveukupne visine naknade od 47.508,22 kuna,

- da je prema odredbi članka 2. Ugovora ugovoreno privremeno korištenje na rok od 5 godina, dok se prema članku 3. istog ugovora korisnik obvezao plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje u iznosu od 47.508,22 kuna, koja dopijeva za prvu godinu do 15. svibnja 2013., a za svaku sljedeću godinu do 30. lipnja tekuće godine,

- da se prema odredbi članka 10. stavak 1. toč. 2. Ugovora isti raskida ako korisnik i nakon opomene davatelja, ne plati naknadu do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile,

- da je Republika Hrvatska, temeljem obavijesti od 29. lipnja 2017., koju je tužitelj primio 14. srpnja 2017., raskinula Ugovor na prijedlog Općine Velika Ludina, te je razlog raskida neplaćanje zakupnine za 2013., 2014., 2015. i 2016. zbog čega korisnik ima nepodmirene obveze u sveukupnom iznosu od 240.001,98 kn (glavnica u iznosu od 190.032,88 kuna, te dospjele zatezne kamate na dan 7. lipnja 2017. 50.959,10 kuna) time da se temeljem odredbe članka 38. stavak 7. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ugovor smatra raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu ugovora o privremenom korištenju,

- da među strankama nije sporno kako tužitelj nije platio ugovorenu naknadu za 2013., 2014., 2015. i 2016.,

- da je ispunjenje obveze u ugovorenom roku bitan sastojak predmetnog Ugovora, dok se u slučaju neispunjenja ugovorene obveze u tom roku, ugovor raskida po samom zakonu (članak 361. stavak 1. Zakona o obveznima odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO),

- da se i prema odredbi članka 38. stavak 4. točka a) Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 39/13 i 48/15, dalje: ZPZ) ugovor o zakupu raskida ako zakupnik ne plati zakupninu te naknadu za vodu do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile, ili drugih nepredviđenih okolnosti koje nisu krivnja zakupnika,

- da se eventualna neisplata poljoprivrednih potpora ne može smatrati višom silom odnosno kakvom izvanrednom okolnosti koja je nastala nakon sklapanja ugovora, a nije se u vrijeme sklapanja istog mogla predvidjeti,

- da su tužitelju suprotno njegovim navodima ostvarene poljoprivredne potpore od Republike Hrvatske isplaćene i to za 2013. u iznosu od 28.447,58 eur /214.338,32 kn, za 2014. u iznosu od 18.435,25 eur /138.900,43 kn, za 2015. u iznosu od 41.409,92 eur / 312.003,08 kn, za 2016. u iznosu od 36.593,19 eur / 275.711,43 kn, te mu je za 2017. isplaćen iznos od 36.425,77 eur / 274.450,00 kuna,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini br. Pn-108/2019-23 od 29. lipnja 2021., u pravnoj stvari tužitelja ĆB, protiv tuženika Hrvatske vode, tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 22.404,00 kuna odbijen jer isti nije pretrpio štetu na nekretninama u k. o. [katastarska općina], koje je dobio na temelju Odluke o privremenom raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH, a uslijed plavljenja izlijevanjem kanala Hrvatskih voda u 2013.,

- da niti iz jednog materijalnog dokaza ne proizlazi da bi se tijekom 2013., 2014., 2015. i 2016. dogodila ili bila proglašena kakva elementarna nepogoda,

- da pored toga ni sam tužitelj nije tuženici prijavio postojanje kakve više sile ili postojanje izvanrednih okolnosti zbog kojih ne bi bio u mogućnosti obrađivati zemljište ili izvršavati svoje obveze preuzete Ugovorom od 26. travnja 2013.,

- da niti iz dopisa Općine Velika Ludina od 27. ožujka 2023. ne proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu od 2013. do 2019. Općini Velika Ludina podnio zahtjev za isplatu štete od elementarnih nepogoda,

- da navode o šteti od divljači u 2015. i 2016. godini, kao ni u odnosu na štetu od domaćih životinja, tužitelj nije potkrijepio dokazima,

- da je tužitelj za 2011. i 2012. u cijelosti platio naknade za korištenje i obradu predmetnog poljoprivrednog zemljišta prema površini koja je navedena i u Ugovoru od 26. travnja 2013. što potvrđuje da je isto bilo obradivo i prije sklapanja tog ugovora,

- da Ugovorom od 26. travnja 2013. tuženica nije preuzela obvezu tužitelju predati na korištenje zemljište već pripremljeno za obrađivanje.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje više sile (članak 10. stavak 1. Ugovora od 26. travnja 2013., članak 38. stavak 4.a. ZPZ-a) odnosno druge nepredviđene okolnosti (članak 38. stavak 4.a. ZPZ)-a koje bi predstavljale opravdani razlog neplaćanja naknade za korištenje kako je ugovorena Ugovorom od 26. travnja 2013. i zbog čega bi raskid navedenog ugovora bio nedopušten i nezakonit.

11. U konkretnom slučaju prema članku 3. predmetnog ugovora korisnik se obvezao plaćati godišnju naknadu za privremeno korištenje u iznosu od 47.508,22 kuna, koja dopijeva za prvu godinu do 15. svibnja 2013., a za svaku sljedeću godinu do 30. lipnja tekuće godine.

12. Iz navedene ugovorne odredbe proizlazi da je rok u kojem je tužitelj dužan plaćati naknadu jasno određen i da prema svom sadržaju taj rok ispunjenja predstavlja bitni sastojak ugovora.

13. Prema odredbi članka 361. stavak 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, kako je to naznačeno i u članku 10. stavak 1. toč. 2. Ugovora.

14. Kako je dakle, u predmetnom slučaju ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, dok tužitelj kao dužnik nije ispunio obvezu u tom roku, ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

15. Pritom je za navesti kako se tužitelj neosnovano poziva na razloge više sile kao razlog neispunjenja. To posebno stoga što se razlozi na koje se tužitelj poziva, ne mogu cijeniti kao opravdani razlozi za neispunjenje ugovora u roku u smislu sadržaja ugovora kojeg su stranke sklopile.

16. Utoliko je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

17. Odluku o parničnom trošku donesena je ispravnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Tuženici nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 15. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi