REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž 798/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, d.d., Zagreb, Račkog 6 (OIB: 0235697732), kojega zastupa Goran Suić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Suić & Škunca d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5965/20-12 od 27. listopada 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužitelja PP iz [adresa], ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5965/20-12 od 27. listopada 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. II O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2978/12 od 14. veljače 2013.g. temeljem ovršnih isprava:
– Općeg sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe, solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću, pod posl. br. OU-1374/2006,
– Općeg sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava i neposrednom provođenju prisilne ovrhe, solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću, pod posl. br OU-5790/2008,
– Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu, solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću, pod posl. br. OU- 5801/08,
– Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu, solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću, pod posl. br. OU-9833/09, određena na:
- ½ dijela z. k. ul. br. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], a koju čini: kuća u [adresa]. dvorište i vrt površine 245 m2,te se ukidaju sve provedene radnje.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 1.244,25 eura/ 9.375,00 kn sa zateznim kamatama od 28.10.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Protiv navedene presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije sporno da je tuženik tražbinu radi koje se vodio predmetni ovršni postupak namirio u dijelu i to u stečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom Renimo d.o.o.(tužitelj iz ovog predmeta nije dužnik, već založni dužnik), pod posl. br. St-1233/2012. Tuženik međutim, kao ovrhovoditelj nije u predmetnom ovršnom postupku obavijestio sud o tome da je njegova tražbina namirena u određenom dijelu, te za iznos namirenja nije umanjio svoje potraživanje, a zbog čega je predmetna ovrha
nedopuštena. Tužitelj je dakle, potvrdio navode iz tužbe, slijedom čega je tužbeni zahtjev očito osnovan. Pobijana presuda nema međutim, razloga o odlučnim činjenicama, jer je sud smatrao da je tužbeni zahtjev neosnovan već samim time što je predmetna ovrha dovršena tijekom ovog parničnog postupka. Tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Rev-1604/18 i Rev 1012/2020. I pored činjenice da je predmetna ovrha dovršena tužitelj smatra da i dalje ima pravni interes tražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom.
2.1. Tužitelj nadalje osporava i dosuđene troškove parničnog postupka, te predlaže usvojiti ovu žalbu, te preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja presude do isplate. Traži troškove žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja, navodi da je namirenje tuženika u stečajnom postupku bilo samo djelomično, a ne u cijelosti, a kako je ovrha pravomoćno provedena i dovršena postalo je bespredmetno proglasiti njezinu nedopuštenost. Ističe kako je prestao postojati tužiteljev pravni interes za donošenje presude radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu i traži troškove žalbenog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2978/12 od 14. veljače 2013.g.
5.1. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:
- da je u spisu istog suda Ovr-2978/12 riječ o postupku koji je pokrenuo ovdje tuženik PBZ d.d. Zagreb kao ovrhovoditelj protiv ovršenika Renimo d.o.o., Zagreb i ovdje tužitelja PP radi isplate 24.080.284,20 kn, te da je postupak pokrenut 23.10.2012.
- da je iz prijave tražbine ovdje tuženika u stečajni postupak otvoren nad stečajnim dužnikom Renimo d.o.o. Zagreb u stečaju koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod brojem St-1233/12 utvrđeno je da je ovdje tuženik PBZ d.d. Zagreb prijavio svoju tražbinu od 25.695.609,40 kn i obavijestio o postojanju svojih razlučnih prava - da iz zapisnika sa ispitnog i izvještajnog ročišta od 30.4.2013. u postupku St- 1233/12 proizlazi da je tražbina ovdje tuženika priznata u cjelokupnom prijavljenom iznosu. Rješenjem o namirenju Trgovačkog suda u Zagrebu St-1233/12 od 23.12.2014. utvrđeno je da tuženiku pripada iznos od 5.350.532,19 kn, a rješenjem o namirenju od 28.9.2020. da tuženiku pripada i iznos od 369.012,20 kn. Ukupno je ovdje tuženik, prema tome, namiren u iznosu od 5.719.544,39 kn, i to za vrijeme trajanja spornog ovršnog postupka
- da je tužitelj je upućen u parnicu zbog tvrdnji da je tuženik u cijelosti namiren u okviru stečajnog postupka nad društvom Renimo d.o.o., Zagreb u stečaju. Međutim, prvostupanjski sud zaključuje da iz dostavljene dokumentacije i stečajnog spisa St- 1233/12 proizlazi da je namiren samo djelomično, odnosno za 5.719.544,39 kn - da iz rješenja ovog suda Ovr-2978/12 od 8.2.2023. koje je postalo pravomoćno 20.2.2023. proizlazi da je nekretnina ovršenika (ovdje tužitelja) prodana, a ovrhovoditelj djelomično namiren u iznosu od 272.081,76 eura/ 2.050.000,00 kn, a nenamiren s ukupnim iznosom od 4.547.412,90 eura/ 34.262.482,49 kn.
5.2. Temeljem navedenog sud pogrešno zaključuje, s obzirom na činjenicu da je tijekom ovog parničnog postupka dovršena ovrha za koju tužitelj tužbom traži proglašenje nedopuštenosti, a tužitelj nije tužbu povukao, da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer više nema ovrhe koju bi se proglasilo nedopuštenom.
6. Međutim, pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno te je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 187. st. 1. i 2. ZPP kada je zbog činjenice da je ovrha dovršena, činjenice da nema ovrhe koju bi se proglasilo nedopuštenom, odnosno zbog nedostatka pravnog interesa odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja je propustio utvrditi i odlučne činjenice koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke tako da je posljedično ostvaren i žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.
7. Naime, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, ovršenik koji je pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i nakon što je postupak ovrhe obustavljen, i dalje ima pravni interes za vođenje parničnog postupka.
8. Naime odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavkom 2. istog članka određeno je da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
9. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj je kao ovršenik rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2978/12 od 17.11.2020. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2978/12 od 14.veljače 2013. nedopuštenom iz žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.točka 9. Ovršnog zakona. Obzirom da je tužitelj temeljem odredaba posebnog propisa točnije odredaba Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to se njegov pravni interes pretpostavlja, te isti ne prestaje u slučaju kada se u ovršnom postupku ovrha dovrši.
10. Dakle, sud je povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dužan provesti parnični postupak i donijeti meritornu odluku čak i u slučaju kada je u ovršnom postupku ovrha koju tužitelj u parničnom postupku predlaže proglasiti nedopuštenom pravomoćno obustavljena, odnosno dovršena. Donošenjem rješenja o obustavi ovrhe, odnosno rješenja da je ovrha dovršena, ne prestaje pravni interes za vođenjem parničnog postupka za proglašenjem ovrhe nedopuštenom (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1012/2020 od 22. prosinca 2020.).
11. U konkretnom slučaju dakle, sud prvog stupnja je odbijajući tužiteljev tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom pogrešno primijenio odredbu čl. 187. st. 2. ZPP.
12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku nepravilno primijenio odnosno nije primijenio odredbe čl. 187. st. 2. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
12.1. Također, posljedično pogrešnom pravnom pristupu, sud prvog stupnja nije u prvostupanjskom postupku utvrđivao činjenice o kojima ovisi osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva, točnije nije utvrđivao postoje li činjenice za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju razloge zbog kojih bi se ovrha trebala proglasiti nedopuštenom, čime je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, utvrditi sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka suda o tome postoje li razlozi (i u kojem dijelu) za proglašenjem ovrhe nedopuštenom. Nakon toga, sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Branimir Miljević
