REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4218/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BEFA OTOMAT GIDA SANAYI VE TICARET LIMITED SIRKETI, Turska, Istanbul, Uskumrukoy mah.Saklibahce sok.Mavi yesil evler2 sitesi 6, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik iz Zagreba, Vončinina 2, protiv tuženika SVESA food-beverages d.o.o., OIB 16591886058, Zaprešić, Ivanec Bistranski, Ivana Pintarića 29, kojeg zastupa punomoćnica Morana Rabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rabar & Visković, Zagreb, Jurišićeva 18 radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1827/21 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1827/21 od 1. srpnja 2022. u pobijanim točkama I., III., IV. i V. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1827/21 od 1. srpnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 77.000,00 € s kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.463,40 € s kamatama (točka II. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku izvrši povrat jednog testnog aparata te dva aparata isporučena prema komercijalnom ugovoru o kupoprodaji i proizvodnji nadjeva od 26. listopada 2020. (točka III. izreke), odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 26.835,73 € sa zateznim kamatama (točka IV. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka V. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da između stranaka nije sporno da je tuženik prodao tužitelju jedan testni aparat Let's Pizza za automatsku distribuciju pizze po cijeni od 13.000,00 €, te da je tužitelj platio cijenu u dva obroka, i to u iznosu od 6.000,00 € 4. kolovoza 2020. i 7.000,00 € dana 28. rujna 2021.

1.2. Nadalje, nije sporno da su stranke sklopile komercijalni ugovor o kupoprodaji i proizvodnji nadjeva 26. listopada 2020., temeljem kojega je tuženik trebao tužitelju prodati još 5 aparata po cijeni od 12.800,00 € po komadu, te da je tužitelj 20. studenog 2020. platio tuženiku cjelokupan iznos za preostalih 5 aparata u iznosu od 64.000,00 €.

1.3. Između stranaka nije sporno da je tuženik 28. svibnja 2021. isporučio tužitelju dva aparata Let's Pizza, dok preostala tri aparata nije nikada isporučio tužitelju, niti je sporno da je tužitelj dopisom od 31. svibnja 2021. pozvao tuženika na isporuku preostalih aparata, te ga obavijestio o materijalnim nedostacima na već isporučenim aparatima. Tuženik nije isporučio tužitelju navedena tri aparata u danom roku te je tužitelj dopisom od 19. kolovoza 2021. izjavio da raskida ugovor.

1.4. Prvostupanjski sud ukazuje da su odredbom članka 5.3. komercijalnog ugovora o kupoprodaji i proizvodnji nadjeva stranke ugovorile primjenu hrvatskog prava.

1.5. U daljnjem obrazloženju presude prvostupanjski se sud poziva na odredbu članka 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), prema kojoj u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Kako rok nije bio ugovoren kao bitan sastojak ugovora, a tužitelj je ostavio tuženiku primjeren rok za ispunjenje (članak 362. stavak 2. ZOO-a), prema mišljenju prvostupanjskog suda tužitelj je imao pravo raskinuti ugovor.

1.6. U nastavku obrazloženja presude prvostupanjski sud obrazlaže uvjete i rokove isporuke prema odredbama komercijalnog ugovora između stranaka, ukazuje na činjenicu da je tužitelj platio tuženiku robu 20. studenog 2020., a da je tuženik istu trebao isporučiti tužitelju u roku od 4-6 tjedana, što nije učinio, pri čemu tuženik nije tražio niti produljenje roka zbog postojanja izvanrednih okolnosti na koje se pozivao tijekom postupka.

1.7. Stoga prvostupanjski sud smatra da je izjava o raskidu ugovora u skladu sa zakonskim odredbama, pri čemu je za raskid ugovora kriv tuženik, te da svaka strana treba vratiti ono što je primila, sukladno odredbi članka 368. ZOO-a. Prema mišljenju prvostupanjskog suda tužitelj ima pravo na povrat unaprijed plaćenih iznosa za 6 aparata sa zateznom kamatom prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanoj za trgovačke ugovore, a tuženik ima pravo na povrat onih aparata koje je isporučio tužitelju.

1.8. Tužbeni je zahtjev djelomično odbijen jer tužitelj nije dokazao da bi stvarno platio troškove prijevoza, dok je tuženikov protutužbeni zahtjev za isplatu naknade za know-how u iznosu od 26.000,00 € odbijen jer iz ugovora ne proizlazi pravo tuženika na takvu naknadu. Nadalje, tuženikov zahtjev za naknadu troškova puta i troškova tehničara ocijenjen je neosnovanim jer smatra da tuženik nije dokazao trošak hotela i tehničara, dok je ugovorom između stranaka tuženik preuzeo obvezu da snosi trošak puta tehničara u slučaju postojanja materijalnih nedostataka.

1.9. Nadalje, prvostupanjski sud navodi i da tuženik nije naveo vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za povrat aparata, pa je stoga ista u tom dijelu utvrđena primjenom odredbe članka 495.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP).

1.10. Troškovi postupka obračunati su u skladu s uspjehom u sporu, primjenom odredbi članaka 154. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da presudu pobija iz svih zakonskih razloga.

2.1. Tuženik smatra da zbog toga što nije isporučio tri aparata za pizzu nije trebalo raskidati cijeli ugovor, a ne slaže se niti sa zaključkom suda da, u slučaju raskida ugovora, nema pravo na naknadu za know-how, kao niti sa zaključkom suda o vrijednosti predmeta spora.

2.2. Smatra da tužitelj nije dokazao da nema opravdani interes za primitak djelomične narudžbe, a takvu je tvrdnju prvostupanjski sud prihvatio bez da je to tužitelj obrazložio ili dokazao.

2.3. Tuženik navodi da je tužitelju isporučio i uputu za izradu aparata za pakiranje namirnica, pa je tužitelj, uz recepturu tuženika, mogao izraditi takav aparat. Navodi da je recepturu za izradu nadjeva ustupio tužitelju upravo zbog kašnjenja u isporuci aparata, kao znak dobre volje, o čemu je trebao biti sačinjen posebni ugovor što stranke nisu učinile, pa sada tužitelj besplatno raspolaže recepturom. Smatra da se ovakav pogrešan zaključak suda ne bi dogodio da je sud saslušao zakonskog zastupnika tuženika i predloženog svjedoka.

2.4. U odnosu na vrijednost protutužbenog zahtjeva, tuženik smatra da je ista trebala biti utvrđena u odnosu na vrijednost isporučenih aparata, a ne primjenom odredbe članka 495.a ZPP-a.

2.5. Predlaže ukinuti presudu.

2.6. Neovisno o tome što tuženik navodi da pobija presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se ista odnosi samo na dio presude u kojemu tuženik nije uspio u sporu, odnosno na točke I., III., IV. i V. njene izreke.

2.7. Naime, imajući u vidu to da tuženik osporava pravo tužitelja na raskid ugovora, točka III. izreke, kojom je naloženo tužitelju vratiti aparate tuženiku, predstavlja neodvojivu cjelinu od točaka I. i IV. izreke, kojima se reguliraju ostali odnosi između stranaka, nastali uslijed raskida ugovora. Stoga, neovisno o tome što je točkom III. izreke presude tužitelju naloženo vratiti tuženiku primljene aparate, ta se točka ne može promatrati odvojeno od ostalih točaka, pa se stoga treba smatrati da tuženik nije uspio u sporu niti u točki III. izreke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti se tuženik u svojoj žalbi poziva na neku od takvih povreda, osim u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora za povrat aparata.

7. Naime, prvostupanjski je sud istu utvrdio primjenom odredbe članka 495.a ZPP-a, jer tuženik u protutužbi nije naveo o kojoj bi se vrijednosti predmeta spora radilo. Prema odredbi članka 495.a ZPP-a, ako prvostupanjski sud u slučaju iz članka 40. stavka 4. ZPP-a ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u toj odredbi najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 13.270,00 €.

8. S obzirom na to da tuženik u protutužbi nije naveo vrijednost predmeta spora u odnosu na ovaj dio protutužbenog zahtjeva, niti je to učinio prvostupanjski sud prije zaključenja glavne rasprave, dolazi do automatske primjene odredbe članka 495.a ZPP-a, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, pa je stoga ovaj žalbeni navod neosnovan, a prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik.

9. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje glede raskida ugovora, treba ukazati da tuženik tek u žalbi ističe da tužitelj nije imao opravdani interes za raskid ugovora, pa to predstavlja novu tvrdnju koja nije iznesena tijekom postupka. Štoviše, u odgovoru na tužbu tuženik izričito navodi da je tužitelj naručio dodatnih 5 aparata (strojeva) kako bi omogućio funkcioniranje i rad aparata (stroja) na teritoriju Turske i stekao uvjet isplativosti da sam proizvodi potrebne svježe nadjeve.

10. Dakle, u odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je tužitelj trebao naručiti dodatnih 5 aparata, da bi u žalbi istakao suprotni navod, tvrdeći da tužitelj nije dokazao opravdani interes za raskid ugovora. Stoga ovakva nova tvrdnja nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, jer se prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

11. S obzirom na to da je između stranaka nesporno to da je tuženik trebao tužitelju isporučiti još 5 aparata, a isporučio mu je samo još dva, kao i da, niti na poseban poziv tuženika, nije u zadanom roku niti nakon njega isporučio preostala tri aparata, tuženik je imao zakonsko pravo raskinuti ugovor, što je i učinio izjavom od 19. kolovoza 2021., nakon čega je stekao i pravo na povrat sredstava koja je platio tuženiku.

12. Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i pravne posljedice raskida ugovora, odnosno obvezu uzajamnog vraćanja primljenoga, kako od strane tužitelja (povrat primljenih aparata), tako i od strane tuženika (povrat primljenih sredstava), sve sukladno odredbi članka 368. stavka 3. ZOO-a.

13. Što se tiče pitanja kamate na povrat sredstava koja je tužitelj uplatio tuženiku, prvostupanjski sud pravilno ukazuje na odredbu članka 368. stavka 5. ZOO-a, prema kojoj je stranka koja vraća novac dužna platiti kamate od dana kada je isti primila.

14. Zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao visinu protutužbenog zahtjeva za naknadu troškova puta i smještaja servisera nije dovedena u sumnju navodima žalbe, jer se žalitelj niti ne osvrće na taj dio presude, a zaključci suda nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.

15. U odnosu na tuženikovu protutužbu u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za know-how, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da komercijalnim ugovorom o kupoprodaji i proizvodnji nadjeva nije ugovoreno plaćanje nikakve naknade u iznosu od 26.000,00 € za know-how.

16. Nadalje, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao niti iznos koristi koju je od toga tužitelj imao za vrijeme trajanja ugovora niti kolika je vrijednost know-how-a kojeg je predao tužitelju. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje i da činjenica što je tuženik u svom računu jednostrano obračunao iznos od 26.000,00 € nije dovoljna za utvrđenje da je to korist koju je tužitelj ostvario od tuženikovog know-how-a ili da je to novčana protuvrijednost know-how-a za vrijeme za koje ga je tužitelj koristio, kao i da je za utvrđenje te činjenice bilo potrebno odgovarajuće vještačenje koje tuženik nije predložio.

17. Štoviše, iz odgovora na tužbu jasno proizlazi da tužitelju, čak i da mu je tuženik doista ustupio know-how za proizvodnju nadjeva, s postojećim aparatima nije isplativo raditi predmetne nadjeve, pri čemu treba ukazati i na to da je tužitelj tvrdio kako predmetni aparati nisu ispravni, odnosno da postoje materijalni nedostaci, a koju tvrdnju tuženik nije uspješno osporio.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno naložio tuženiku vraćanje primljenih sredstava na temelju raskinutog ugovora, dok je tužitelj naložio vraćanje primljenih aparata, dok je tuženika odbio sa zahtjevom za isplatu iznosa po računu broj 87-08/21 od 18. kolovoza 2021.

19. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članka 154. stavka 1., članka 155. stavka 1., članka 164. stavka 1. i članka 166. stavka 2. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Tarifu sudskih pristojbi.

20. Kako tuženik ne navodi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju od navedenih odredbi, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

21. Stoga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak