Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-232/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja CD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin, iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja,odvjetnika Mate Burazina i odvjetničke vježbenice FD, po objavi 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.608,63 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, a od 1.1.2022.g. do 30.6.2022.g. po stopi od 5,49%, a od 1.7.2022.g. do 31. 12. 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
na iznos od 5,23 eur tekući počevši od 31.10.2008.g. pa do isplate
na iznos od 7,18 eur tekući počevši od 31.12.2008.g. pa do isplate
na iznos od 8,58 eur tekući počevši od 31.01.2009.g. pa do isplate
na iznos od 9,22 eur tekući počevši od 28.02.2009.g. pa do isplate
na iznos od 7,62 eur tekući počevši od 31.03.2009.g. pa do isplate
na iznos od 7,96 eur tekući počevši od 30.04.2009.g. pa do isplate
na iznos od 5,24 eur tekući počevši od 31.05.2009.g. pa do isplate
na iznos od 3,23 eur tekući počevši od 30.06.2009.g. pa do isplate
na iznos od 3,76 eur tekući počevši od 31.07.2009.g. pa do isplate
na iznos od 4,82 eur tekući počevši od 31.08.2009.g. pa do isplate
na iznos od 4,73 eur tekući počevši od 30.09.2009.g. pa do isplate
na iznos od 3,66 eur tekući počevši od 31.10.2009.g. pa do isplate
na iznos od 5,67 eur tekući počevši od 30.11.2009.g. pa do isplate
na iznos od 7,28 eur tekući počevši od 31.12.2009.g. pa do isplate
na iznos od 9,57 eur tekući počevši od 31.01.2010.g. pa do isplate
na iznos od 9,04 eur tekući počevši od 28.02.2010.g. pa do isplate
na iznos od 12,15 eur tekući počevši od 31.03.2010.g. pa do isplate
na iznos od 11,56 eur tekući počevši od 30.04.2010.g. pa do isplate
na iznos od 12,71 eur tekući počevši od 31.05.2010.g. pa do isplate
na iznos od 22,65 eur tekući počevši od 30.06.2010.g. pa do isplate
na iznos od 20,61 eur tekući počevši od 31.07.2010.g. pa do isplate
na iznos od 26,86 eur tekući počevši od 31.08.2010.g. pa do isplate
na iznos od 24,70 eur tekući počevši od 30.09.2010.g. pa do isplate
na iznos od 21,22 eur tekući počevši od 31.10.2010.g. pa do isplate
na iznos od 28,56 eur tekući počevši od 30.11.2010.g. pa do isplate
na iznos od 37,89 eur tekući počevši od 31.12.2010.g. pa do isplate
na iznos od 31,28 eur tekući počevši od 31.01.2011.g. pa do isplate
na iznos od 33,60 eur tekući počevši od 28.02.2011.g. pa do isplate
na iznos od 30,65 eur tekući počevši od 31.03.2011.g. pa do isplate
na iznos od 31,18 eur tekući počevši od 30.04.2011.g. pa do isplate
na iznos od 43,69 eur tekući počevši od 31.05.2011.g. pa do isplate
na iznos od 44,91 eur tekući počevši od 30.06.2011.g. pa do isplate
na iznos od 55,36 eur tekući počevši od 31.07.2011.g. pa do isplate
na iznos od 49,99 eur tekući počevši od 31.08.2011.g. pa do isplate
na iznos od 44,11 eur tekući počevši od 30.09.2011.g. pa do isplate
na iznos od 43,30 eur tekući počevši od 31.10.2011.g. pa do isplate
na iznos od 42,85 eur tekući počevši od 30.11.2011.g. pa do isplate
na iznos od 45,64 eur tekući počevši od 31.12.2011.g. pa do isplate
na iznos od 48,07 eur tekući počevši od 31.01.2012.g. pa do isplate na iznos od 48,40 eur tekući počevši od 29.02.2012.g. pa do isplate
na iznos od 46,72 eur tekući počevši od 31.03.2012.g. pa do isplate
na iznos od 47,85 eur tekući počevši od 30.04.2012.g. pa do isplate
na iznos od 48,63 eur tekući počevši od 31.05.2012.g. pa do isplate
na iznos od 47,32 eur tekući počevši od 30.06.2012.g. pa do isplate
na iznos od 47,66 eur tekući počevši od 31.07.2012.g. pa do isplate
na iznos od 46,68 eur tekući počevši od 31.08.2012.g. pa do isplate
na iznos od 44,57 eur tekući počevši od 30.09.2012.g. pa do isplate
na iznos od 46,82 eur tekući počevši od 31.10.2012.g. pa do isplate
na iznos od 47,91 eur tekući počevši od 30.11.2012.g. pa do isplate
na iznos od 47,15 eur tekući počevši od 31.12.2012.g. pa do isplate
na iznos od 42,89 eur tekući počevši od 31.01.2013.g. pa do isplate
na iznos od 46,51 eur tekući počevši od 28.02.2013.g. pa do isplate
na iznos od 46,82 eur tekući počevši od 31.03.2013.g. pa do isplate
na iznos od 45,40 eur tekući počevši od 30.04.2013.g. pa do isplate
na iznos od 40,97 eur tekući počevši od 31.05.2013.g. pa do isplate,
te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.163,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. 1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 09.05.2006.g. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, pod brojem 148-50- 3448555 kojim ugovorom je tužitelj ¨podigao¨ kredit u iznosu od 14.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene.
2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Naime, temeljem čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, pa tako i naslovljeni sud u ovome konkretnom slučaju. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na i valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.
3. Tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj brojem 148-50-3448555 od 09.05.2006.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, ništetne. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu te mu je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema izračunu tužitelja tuženik se neosnovano obogatio za ukupan iznos od 11.440,28 kn.
4. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: "I. Nalaže se tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju: CD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.440,28 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021.g. pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
na iznos od 37,88 kn tekući počevši od 31.10.2008.g. pa do isplate
na iznos od 51,97 kn tekući počevši od 31.12.2008.g. pa do isplate
na iznos od 62,12 kn tekući počevši od 31.01.2009.g. pa do isplate
na iznos od 66,71 kn tekući počevši od 28.02.2009.g. pa do isplate
na iznos od 54,07 kn tekući počevši od 31.03.2009.g. pa do isplate
na iznos od 56,49 kn tekući počevši od 30.04.2009.g. pa do isplate
na iznos od 37,14 kn tekući počevši od 31.05.2009.g. pa do isplate
na iznos od 22,91 kn tekući počevši od 30.06.2009.g. pa do isplate
na iznos od 26,69 kn tekući počevši od 31.07.2009.g. pa do isplate na iznos od 34,20 kn tekući počevši od 31.08.2009.g. pa do isplate
na iznos od 33,54 kn tekući počevši od 30.09.2009.g. pa do isplate
na iznos od 25,96 kn tekući počevši od 31.10.2009.g. pa do isplate
na iznos od 40,20 kn tekući počevši od 30.11.2009.g. pa do isplate
na iznos od 51,61 kn tekući počevši od 31.12.2009.g. pa do isplate
na iznos od 67,85 kn tekući počevši od 31.01.2010.g. pa do isplate
na iznos od 64,13 kn tekući počevši od 28.02.2010.g. pa do isplate
na iznos od 86,16 kn tekući počevši od 31.03.2010.g. pa do isplate
na iznos od 81,98 kn tekući počevši od 30.04.2010.g. pa do isplate
na iznos od 90,13 kn tekući počevši od 31.05.2010.g. pa do isplate
na iznos od 160,66 kn tekući počevši od 30.06.2010.g. pa do isplate
na iznos od 146,14 kn tekući počevši od 31.07.2010.g. pa do isplate
na iznos od 190,49 kn tekući počevši od 31.08.2010.g. pa do isplate
na iznos od 175,17 kn tekući počevši od 30.09.2010.g. pa do isplate
na iznos od 150,52 kn tekući počevši od 31.10.2010.g. pa do isplate
na iznos od 202,53 kn tekući počevši od 30.11.2010.g. pa do isplate
na iznos od 268,69 kn tekući počevši od 31.12.2010.g. pa do isplate
na iznos od 221,84 kn tekući počevši od 31.01.2011.g. pa do isplate
na iznos od 238,27 kn tekući počevši od 28.02.2011.g. pa do isplate
na iznos od 217,38 kn tekući počevši od 31.03.2011.g. pa do isplate
na iznos od 221,13 kn tekući počevši od 30.04.2011.g. pa do isplate
na iznos od 309,83 kn tekući počevši od 31.05.2011.g. pa do isplate
na iznos od 318,47 kn tekući počevši od 30.06.2011.g. pa do isplate
na iznos od 392,57 kn tekući počevši od 31.07. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 354,50 kn tekući počevši od 31.08. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 312,83 kn tekući počevši od 30.09. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 308,36 kn tekući počevši od 31.10. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 305,15 kn tekući počevši od 30.11. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 325,03 kn tekući počevši od 31.12. 2011.g. pa do isplate
na iznos od 342,36 kn tekući počevši od 31.01. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 344,68 kn tekući počevši od 29.02.12.g. pa do isplate
na iznos od 332,69 kn tekući počevši od 31.03. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 340,78 kn tekući počevši od 30.04. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 346,32 kn tekući počevši od 31.05. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 337,01 kn tekući počevši od 30.06. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 339,46 kn tekući počevši od 31.07. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 332,47 kn tekući počevši od 31.08. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 317,38 kn tekući počevši od 30.09. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 333,47 kn tekući počevši od 31.10. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 341,19 kn tekući počevši od 30.11. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 335,78 kn tekući počevši od 31.12. 2012.g. pa do isplate
na iznos od 305,43 kn tekući počevši od 31.01. 2013.g. pa do isplate
na iznos od 331,21 kn tekući počevši od 28.02. 2013.g. pa do isplate
na iznos od 333,46 kn tekući počevši od 31.03. 2013.g. pa do isplate
na iznos od 323,36 kn tekući počevši od 30.04. 2013.g. pa do isplate
na iznos od 291,93 kn tekući počevši od 31.05. 2013.g. pa do isplate,
a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 4. 11. 2022. tako da glasi:
"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.120,35 kn/1.608,63 eur uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, a od 1.1.2022.g. do 30.6.2022.g. po stopi od 5,49%, a od 1.7.2022.g. pa do isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
na iznos od 39,43 kn/5,23 eur tekući poĉevši od 31.10.2008.g. pa do isplate na iznos od 54,10kn/7,18 eur tekući poĉevši od 31.12.2008.g. pa do isplate na iznos od 64,67 kn/8,58 eur tekući poĉevši od 31.01.2009.g. pa do isplate na iznos od 69,44 kn/9,22 eur tekući poĉevši od 28.02.2009.g. pa do isplate na iznos od 57,45 kn/7,62 eur tekući poĉevši od 31.03.2009.g. pa do isplate na iznos od 60,01 kn/7,96 eur tekući poĉevši od 30.04.2009.g. pa do isplate na iznos od 39,46 kn/5,24 eur tekući poĉevši od 31.05.2009.g. pa do isplate na iznos od 24,34 kn/3,23 eur tekući poĉevši od 30.06.2009.g. pa do isplate na iznos od 28,36 kn/3,76 eur tekući poĉevši od 31.07.2009.g. pa do isplate na iznos od 36,33 kn/4,82 eur tekući poĉevši od 31.08.2009.g. pa do isplate na iznos od 35,64 kn/4,73 eur tekući poĉevši od 30.09.2009.g. pa do isplate na iznos od 27,58 kn/3,66 eur tekući poĉevši od 31.10.2009.g. pa do isplate na iznos od 42,71 kn/5,67 eur tekući poĉevši od 30.11.2009.g. pa do isplate na iznos od 54,83 kn/7,28 eur tekući poĉevši od 31.12.2009.g. pa do isplate na iznos od 72,09 kn/9,57 eur tekući poĉevši od 31.01.2010.g. pa do isplate na iznos od 68,13 kn/9,04 eur tekući poĉevši od 28.02.2010.g. pa do isplate na iznos od 91,54 kn/12,15 eur tekući poĉevši od 31.03.2010.g. pa do isplate na iznos od 87,10 kn/11,56 eur tekući poĉevši od 30.04.2010.g. pa do isplate na iznos od 95,76 kn/12,71 eur tekući poĉevši od 31.05.2010.g. pa do isplate na iznos od 170,69 kn/22,65 eur tekući poĉevši od 30.06.2010.g. pa do isplate na iznos od 155,26 kn/20,61 eur tekući poĉevši od 31.07.2010.g. pa do isplate na iznos od 202,39 kn/26,86 eur tekući poĉevši od 31.08.2010.g. pa do isplate na iznos od 186,10 kn/24,70 eur tekući poĉevši od 30.09.2010.g. pa do isplate na iznos od 159,91 kn/21,22 eur tekući poĉevši od 31.10.2010.g. pa do isplate na iznos od 215,17 kn/28,56 eur tekući poĉevši od 30.11.2010.g. pa do isplate na iznos od 285,47 kn/37,89 eur tekući poĉevši od 31.12.2010.g. pa do isplate na iznos od 235,69 kn/31,28 eur tekući poĉevši od 31.01.2011.g. pa do isplate na iznos od 253,15 kn/33,60 eur tekući poĉevši od 28.02.2011.g. pa do isplate na iznos od 230,95 kn/30,65 eur tekući poĉevši od 31.03.2011.g. pa do isplate na iznos od 234,93 kn/31,18 eur tekući poĉevši od 30.04.2011.g. pa do isplate na iznos od 329,17 kn/43,69 eur tekući poĉevši od 31.05.2011.g. pa do isplate na iznos od 338,35 kn/44,91 eur tekući poĉevši od 30.06.2011.g. pa do isplate na iznos od 417,08 kn/55,36 eur tekući poĉevši od 31.07.2011.g. pa do isplate na iznos od 376,64 kn/49,99 eur tekući poĉevši od 31.08.2011.g. pa do isplate na iznos od 332,36 kn/44,11 eur tekući poĉevši od 30.09.2011.g. pa do isplate na iznos od 326,24 kn/43,30 eur tekući poĉevši od 31.10.2011.g. pa do isplate na iznos od 322,84 kn/42,85 eur tekući poĉevši od 30.11.2011.g. pa do isplate na iznos od 343,87 kn/45,64 eur tekući poĉevši od 31.12.2011.g. pa do isplate na iznos od 362,20 kn/48,07 eur tekući poĉevši od 31.01.2012.g. pa do isplate na iznos od 364,66 kn/48,40 eur tekući poĉevši od 29.02.2012.g. pa do isplate na iznos od 351,98 kn/46,72 eur tekući poĉevši od 31.03.2012.g. pa do isplate na iznos od 360,54 kn/47,85 eur tekući poĉevši od 30.04.2012.g. pa do isplate na iznos od 366,40 kn/48,63 eur tekući poĉevši od 31.05.2012.g. pa do isplate na iznos od 356,54 kn/47,32 eur tekući poĉevši od 30.06.2012.g. pa do isplate na iznos od 359,13 kn/47,66 eur tekući poĉevši od 31.07.2012.g. pa do isplate na iznos od 351,74 kn/46,68 eur tekući poĉevši od 31.08.2012.g. pa do isplate na iznos od 335,78 kn/44,57 eur tekući poĉevši od 30.09.2012.g. pa do isplate na iznos od 352,80 kn/46,82 eur tekući poĉevši od 31.10.2012.g. pa do isplate na iznos od 360,97 kn/47,91 eur tekući poĉevši od 30.11.2012.g. pa do isplate na iznos od 355,24 kn/47,15 eur tekući poĉevši od 31.12.2012.g. pa do isplate na iznos od 323,13 kn/42,89 eur tekući poĉevši od 31.01.2013.g. pa do isplate na iznos od 350,41 kn/46,51 eur tekući poĉevši od 28.02.2013.g. pa do isplate na iznos od 352,79 kn/46,82 eur tekući poĉevši od 31.03.2013.g. pa do isplate na iznos od 342,10 kn/45,40 eur tekući poĉevši od 30.04.2013.g. pa do isplate na iznos od 308,71 kn/40,97 eur tekući poĉevši od 31.05.2013.g. pa do isplate, a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
6. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 148-50- 3448555, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika. Imajući u vidu navedeno, jasno je da naslovljeni sud ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već bi to mogao biti isključivo sud u mjestu sjedišta tuženika. Osim toga, uz tužbu nije dostavljena nikakva službena isprava iz koje bi proizlazilo da je u vrijeme podnošenja tužbe adresa prebivališta tužitelja bila upravo na području mjesne nadležnosti ovog suda, a što tuženik stoga, opreza radi, osporava.
7. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.
8. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obavještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe.
9. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. toviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, pod brojem Ou-462/06, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospođu ID, a koja je upoznata s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koja ima saznanja o konkretnom slučaju.
10. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu.
11. Opći uvjeti poslovanja tuženika sa stanovništvom, važeći od 2005. do 2009. godine, dostupni i javno objavljeni na stranici www.rba.hr (dostavit će se po potrebi) saslušanje gospođe ID, na adresi tuženika saslušanje javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, na adresi [adresa] saslušanje tužitelja.
12. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.
13. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.
14. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
15. U dokaznom postupku, sud je pročitao otplatni plan, ugovor o kreditu od 9.5 2006., predračun, zadužnicu, suglasnost o zapljeni plaće, zahtjev za kredit, predračun, Opće uvjete poslovanja tuženika sa stanovništvom, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, uz suglasnost stranaka sud je pročitao pisano očitovanje Javne bilježnice Nine Bubaš Magličić, te je izveden dokaz te saslušanjem tužitelja.
16. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda jer je u ugovoru o kreditu u čl. 12. ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, a da je to u konkretnom slučaju Općinski građanki sud u Zagrebu. Prigovor nije osnovan. Naime, svoje potraživanje tužitelj temelji na presudama donesenim u kolektivnom sporu, a koje se temelje na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03.; u daljnjem tekstu: ZoZP/03; te članci 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; u daljnjem tekstu: ZoZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjemtekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
17. Pojam nepoštene ugovorne odredbe sadržan je u odredbi članka 81. ZoZP/03: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati; Gotovo identičnu odredbu sadrži članak 96. ZoZP/07: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
18. Odredbom članka 87. stavkom 1. ZoZP/03 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a identičnu odredbu sadrži članak 102. stavak 1. ZoZP/07. U kolektivnom je sporu najprije utvrđeno, uvidom u predočene formularne (standardne) ugovore banaka i saslušanjem korisnika kredita te primjenom članka 81. stavaka 2. i 3. ZoZP-a/03 i članka 96. stavaka 1. i 2. ZoZP-a/07, da su posrijedi ugovorne odredbe o kojima potrošači nisu mogli pojedinačno pregovarati s bankama. Tako stoga što nisu imali nikakvog utjecaja na sadržaj odredaba standardnog ugovora o kreditu koje su unaprijed formulirale tužene banke, čak i kada bi dvojili o njihovom sadržaju ili zahtijevali dodatne informacije (točka 17. odluke broj: U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Citiranim člankom 81. ZoZP-a/03, te člankom 102. ZoZP/07 izričito je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
19. Valja istaknuti da tuženik na okolnost eventualnog pojedinačnog pregovaranja o prorogacijskoj klauzuli nije predložio niti jedan dokaz pa posljedično tome nije ni dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, pri čemu je još u kolektivnom sporu nesporno utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima. I iz samog sadržaja ugovora dade se zaključiti da se radi o tipskom obrascu s mogućnosti korigiranja elemenata u odnosu na svakog pojedinca kao potencijalnog korisnika kredita s vrlo malim prostorom za bilo što izmijeniti osim imena i prezimena, iznosa kredita, roka trajanja, dakle, onoga što se sa svakim pojedincem posebno ugovara. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao nikakav utjecaj, pa tako niti na odredbu o mjesnoj nadležnosti.
20. Prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te posljedično uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao u konkretnom slučaju, nije valjana. Dakle, s obzirom da se o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i sročena je od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnost i bitno manje troškove postupka, a oteža pristup sudu tužitelju. Budući je sud sjedišta tuženika preko 50 km udaljen od mjesta prebivališta tužitelja, tužitelj ima prebivalište u [adresa] udaljenom od [adresa] cca 14 km, dakle, radi se o većoj udaljenosti jer valja uzeti u obzir i cestovnu udaljenost između [adresa] i [adresa], tužitelj je iskazao da mu je daleko putovati na sud u Zagrebu, dakle, iz [adresa] i nema direktne povezanosti sredstvima javnog prijevoza, stoga je tužitelj prisiljen dva puta mijenjati sredstvo javnog prijevoza, što iziskuje vrijeme, a i financijski trošak, kako je sam tužitelj iskazao. Pored toga njemu je bliže i ekonomičnije angažirati odvjetnika u [adresa]. Tužitelj je umirovljenik unatrag četiri godine i njegova mirovina iznosi 440,00 eura. Unatoč što je pročitao ugovor o kreditu, tužitelj nije uočio ugovornu odredbu o nadležnosti, a niti mu je poznata na dan davanja iskaza na ročištu 19. 12. 2024. Kad se sve navedeno uzme u obzir radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi.
21. Slijedom navedenoga, parnični sud neće primijeniti takvu ugovornu odredbu, nego će dopustiti potrošaču da tužbom pokrene parnični postupak pred sudom svoga prebivališta sukladno odredbi čl. 2. i čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16.
– dalje: ZPK) prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba se primjenjuje bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisi o tome kad je konkretni postupak pokrenut pred sudom.
22. Slijedom izloženog, kako je postupak u ovom predmetu pokrenut podnošenjem tužbe 1. 9. 2021., nakon stupanja na snagu prethodno navedene odredbe, a tužitelj kao potrošač ima prebivalište u [adresa] na području nadležnosti Općinskog suda u Karlovcu, to tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan, jer je prorogacijskom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, to u konkretnom slučaju između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu citiranih odredbi, pa je tužitelj imao pravo pokrenuti postupak pred ovim sudom kao sudom mjesta svog prebivališta temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, jer se radi o zakonu koji je bio na snazi u trenutku podnošenja predmetne tužbe.
23. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).
24. Nesporno je među strankama, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu:
-da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile 9. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 148-50-3448555 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:
- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 14.950,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita,
- rok otplate 84 mjeseca, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima,
- promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20 % godišnje,
- prema knjigovodstvenoj kartici, dospijeće prve obveze bilo je 30. lipnja 2006., a sljedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu,
- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća.
Kredit je isplaćen 10. svibnja 2006., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,666777 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 14.950,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 69.768,32 kn.
25. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta
26. Nadalje je nesporno da je:
-donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
27. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
"4.Utvrđuje se da je četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82 .i 90., a od 07.08.2007.godine do 31.12.2008.godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.godine do 31.12.2008.godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača , pa je time četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;"
28. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. – u daljnjem tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
29. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
46. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.
30. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kad obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje presude broj:
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
31. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a, tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku, a što dodatno obrazlaže pozivajući se i citirajući slijedeću aktualnu sudsku praksu vezanu za predmet spora.
32. Presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno okončan kolektivni spor o nepoštenosti (ništetnosti) ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na šest tuženih banaka (osim Sberbank d.d.), Visoki trgovački sud je utvrdio da nema bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem osobnih bankara i da su o tome izneseni dostatni razlozi u osporenoj prvostupanjskoj presudi.
33. Nakon ukidne odluke Ustavnog suda broj: U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/16.), u ponovljenom žalbenom postupku o nepoštenosti (ništetnosti) ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., Visoki trgovački sud iznova razmatrao pitanje na koji način utvrditi predmet kolektivnog spora, a u vezi s žalbenim prigovorima banaka da na glavnoj raspravi nisu saslušani njihovi zaposlenici na okolnost obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, Visoki trgovački sud je presudom broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. detaljnije obrazložio naprijed navedena stajališta iz presude broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. 51. Tako Visoki trgovački sud navodi da je u kolektivnom sporu bilo potrebno ispitati sadržaj javnih oglasa, promidžbenih poruka i obavijesti potrošačima koje su upućivale banke u općim komunikacijama, te saslušati korisnike kredita, kako bi se s aspekta standarda prosječnog potrošača ocijenilo jesu li potrošači bili obaviješteni o naravi, rizicima i ekonomskim posljedicama osporenih ugovornih odredaba, odnosno načinu određivanja novčane obveze, te na temelju tako izvedenih dokaza utvrdilo jesu li osporene ugovorne odredbe prosječnom potrošaču bile razumljive, dok obavijesti koje su banke davale pojedinim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu nisu predmet kolektivnog spora (točka 17. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Posebno, u pogledu odabira dokaza kojima će utvrđivati okolnost obaviještenosti potrošača u kontekstu predmeta konkretnog kolektivnog spora, i stoga razlozima za odbijanje dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika banaka na ovu istu okolnost u kolektivnom sporu, Visoki trgovački sud dao je sljedeće obrazloženje (točke 14.1. i 18. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.; bitne dijelove istaknuo Ustavni sud): "U konkretnom slučaju, činjenica da osobni bankari postupaju prema uputama banke, te da su tuženici putem osobnih bankara pojedinačnim potrošačima nudili sklapanje ugovora i s valutnom klauzulom u švicarskim francima i u eurima, ili bez valutne klauzule, u kunama, ukoliko su ocijenili da su za to kreditno sposobni, nije među strankama sporna. (...) No, to sve nije odlučno za ocjenu jesu li su ugovorne odredbe ništetne jer su one, ako su ništetne, takve od kad su ugovorene i jer se u ovom postupku ocjenjuje jesu li razumljive prosječnom, a ne pojedinačnom potrošaču. (...) Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obveznopravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda su i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču." 52. Sudovi su u kolektivnom sporu zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama. 53. Iz istih razloga je u predmetu broj: U-III-1170/2021 odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu, jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se, uslijed primjene članka 502.c ZPP-a, na te okolnosti ne mogu ponovo izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu.
34. Ovaj sud navodi i dio obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. 12. 2021.:
"11. U odnosu na treće pitanje koje se odnosilo na ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a u vezi s navodima da na temelju zakonodavnog okvira mjerodavnog u vrijeme sklapanja ugovora navodno nije postojala zakonska obveza podnositeljice da odredi parametre promjene kamatne stope ugovorom o kreditu, da je kamatnu stopu opravdano mijenjala prema navodno objektivnim parametrima (EURIBOR, CDS, marža), te tvrdnjama da bi solemnizacija ugovora po javnom bilježniku predstavlja dokaz valjanosti osporenih ugovorenih odredaba, Ustavni sud utvrđuje da je Vrhovni sud podnositeljici odgovorio kako je o tom pitanju već zauzeo stajalište u presudi broj: Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. Tom je presudom odbijena podnositeljičina revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je pravomoćno okončan kolektivni spor o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi potrošačkih ugovora o kreditu koje je podnositeljica (kao drugotužena u kolektivnom sporu) sklapala u mjerodavnom razdoblju, a Ustavni sud utvrđuje da su o mjerodavnom zakonodavnom okviru na temelju kojeg je utvrđena obveza tuženih banaka da potrošače na razumljiv način obavijeste o načinu promjene kamatne stope, neodlučnosti solemnizacije ugovora o kreditu za ocjenu poštenosti, te neodlučnosti naknadnih promjena kamatne stope prema navodno objektivnim parametrima na ocjenu povrede obveze davanja odgovarajućih obavijesti potrošaču, navedenim presudama iz kolektivnog spora izneseni vrlo opširni i relevantni razlozi. Ustavni sud stoga ističe da je odlukom broj: U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/16.) odbio ustavnu tužbu podnositeljice i ostalih tuženih banaka ocijenivši neproizvoljnim, dostatnim i relevantnim razloge koje su Visoki trgovački sud i Vrhovni sud dali u naprijed navedenim presudama."
35. Nadalje, ovaj sud ukazuje i na slijedeća utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske:
"12.1. Ustavni sud nadalje utvrđuje da je presudom broj: Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., primjenom članaka 502.a i 502.c ZPP-a, Vrhovni sud, u odnosu na istovjetne navode podnositeljice RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. da je presudama iz kolektivnog spora pružena tek zaštita na apstraktnoj razini (odnosno, da nije utvrđena ništetnost ugovornih odredaba pojedinačnih ugovora o kreditu), utvrdio da presude iz kolektivnog spora imaju direktni učinak u sporovima o restitucijskim zahtjevima potrošača i da se potrošači u tim sporovima jednostavno mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu, zbog čega predmetom sudske ocjene u pojedinačnim potrošačkim sporovima nisu okolnosti koje su pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu. Ustavni je sud odlukom broj: U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020. (www.usud.hr) ocijenio da u tim stajalištima Vrhovnog suda ne nalazi ništa proizvoljno i da su o istima, u skladu s mjerodavnim zakonodavnim okvirom, izneseni dostatni i relevantni razlozi. 12.2. Stoga Ustavni sud ne nalazi ništa proizvoljno u navodu Vrhovnog suda da je presudom broj: Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. odgovoreno na podnositeljičino prvo pitanje jer je direktnim učinkom presuda iz kolektivnog spora otklonjena obveza potrošača da u sporovima o restitucijskim zahtjevima zahtijevaju utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi čija je ništetnost već utvrđena u kolektivnom sporu. Slijedi da su o nedopuštenosti prvog pitanja izneseni dostatni i relevantni razlozi."
36. Iz daljnjih utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je parnični sud s jedne strane, na temelju članka 502.c ZPP-a vezan pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, dok s druge strane u skladu s člankom 186. stavkom 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom na koju se potrošač pozvao u tužbi, zbog čega je ovlašten restitucijski zahtjev potrošača koji je postavljen kao zahtjev za povratom stečenog bez osnove pravno prekvalificirati u zahtjev za naknadu predugovorne štete u skladu s člankom 251. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.; ranije članak 30. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91.) zbog povrede predugovorne obveze banke da u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, u postupku pregovaranja o sklapanju ugovora, da odgovarajuće obavijesti potrošaču o promjenjivoj kamatnoj stopi (iz kojeg razloga i jest utvrđena ništetnost tih ugovornih odredaba u kolektivnom sporu) ili u zahtjev za naknadu štete zbog ništetnosti osporenih ugovornih odredaba u skladu s člankom 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.; ranije članak 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91.).
37. Najzad, odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su općim pravilima obveznog prava prema kojima su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, te su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Dakle, mjerilom ponašanja procjenjuje se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Konkretno, navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj trošak i rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.
38. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopio ugovor o kreditu u poslovnici tuženika u [adresa], da je obavio kratki razgovor u banci, da mu je ponuđen ugovor u CHF, na što je pristao, išao je od toga daj Vatikan ima novac u CHF, odlučio se zato što je stabilna valuta. Ugovor je pročitao, sve je riješeno kod javnog bilježnika, nitko mu nije objasnio da će se iznos rate mijenjati ovisno o tečaju CHF u odnosu na HRK. 39. Uz suglasnost stranaka sud je pročitao očitovanje javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić od 25. 9. 2023. koja je u vezi poziva suda za svjedočenje, obavila pregled imenika i upisnika te je utvrdila da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, zbog proteka vremena od 17 godina kad je solemnizacija sačinjena, zbog čega se predmetna isprava više niti ne čuva u arhivi javnog bilježnika, ne sjeća se, a niti je moguće sjećati se, bilo kakvih okolnosti vezanih za navedeni predmet, pa stoga smatra nepotrebnim eventualnog pokretanja postupka njezinog oslobađanja dužnosti čuvanja službene tajne.
40. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja, pri čemu sud ponavlja da su sudovi u kolektivnom sporu zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). U svakom slučaju na strani tužene banke došlo je do povrede obveze davanja odgovarajućih obavijesti potrošaču. Kako je već navedeno u kolektivnom sporu su, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama.
41. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. Dakle, primjenom navedenog stava zastarijevanje restitucijskih zahtjeva prekinuto podnošenjem kolektivne tužbe ponovno je počelo teći dana 13. lipnja 2014. kad je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule. Izuzetak je ovdje Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), kreditor koji je kasnije pravomoćno suđen u kolektivnom sporu pa bi zastarijevanje u odnosu na njega počelo teći 14. lipnja 2018. po obje osnove. S obzirom da je tužitelj individualnu tužbu u ovom predmetu podnio 1. 9. 2021. prigovor zastare nije osnovan. 42. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku
Ručević vještačenja d.o.o. iz kojeg proizlazi:
- ugovoreni iznos od 14.950,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 69.768,32 kn,
- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.6.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 12.120,35 kn, odnosno 1.608,63 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika, u kunama), odnosno u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika, u valuti EUR),
- ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.6.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 11.156,61 kn, odnosno 1.480,68 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR).
43. Tužitelj nije prigovorio nalazu. U odnosu na prigovore tuženika sudski vještak je dostavio pisano očitovanje u kojem navodi da predmetnim podneskom tuženik ne stavlja nikakav prigovor na računski dio iz nalaza i mišljenja, već navodi kako je samo vještačenje bespredmetno, jer da je valutna klauzula bila ugovorena voljom tužitelja, a tuženik mu je u nekoliko navrata obrazložio značenje valutne klauzule. Ovaj navod tuženika, kao i sve ostalo što tuženik u predmetnom podnesku ističe, predstavlja iznošenje tuženikovih pravnih stajališta u pogledu predmeta spora, o čemu će odluku donijeti sud, i o istom se vještak nema što očitovati. Slijedom iznesenoga, a kako je vještačenje provedeno u skladu s postavljenim zadatkom, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja. Tuženik nije zahtijevao da sudski vještak nalaz i mišljenje iznese usmeno. Sudski vještak je nalaz i mišljenje izradio sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazlože, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.
44. Tuženik je prigovorio preinaci tužbe. Sud prihvaća preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama. Valja istaći da je odredbom članka 190. stavkom 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.: dalje:Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati da li je takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju radi vraćanja onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu potraživanja. Stoga nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Valja istaknuti da je tužitelj već u tužbi predložio knjigovodstveno financijsko vještačenje. Najzad, zauzimanje novog pravnog shvaćanja od strane najvišeg suda našeg pravnog poretka, a kako je to učinjeno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5, trebalo bi tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
45. Što se tiče prigovora tzv. negativne razlike u mjesečnim anuitetima, radi se o tražbini kreditora s osnova nižeg tečaja u odnosu na početno ugovoreni koji je vrijedio
na
dan
korištenja
kredita.
Naime, potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to kreditor, pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga, odnosno kada
su
iste
međusobno
suprotstavljene/konfrontirane. Potencijalna tražbina kreditora s osnova nižeg tečaja suprotstavljena je tražbini potrošača tek pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. jer je istom tečaj anuliran na početno ugovoreni kao jedini relevantan među
strankama,
prema
postojećoj
praksi.
Do tada, obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja kredita prije 2007/08, nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Osim toga, za nepoštenosti navedene odredbe odgovorni su isključivo kreditori, pa isti ne mogu imati nikakve benefite uslijed svojeg nepoštenog postupanja i ugovaranja
sporne
odredbe.
Čak ako bi se uzelo u obzir da je kreditor naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego je trebao, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora. Konačno, izuzev par kreditora, većina banaka u pojedinačnim sporovima ne stavlja prigovor radi prebijanja, niti protutužbeni zahtjev uperen na sporne potplate, smatrajući da to nisu u obvezi, već da to sud mora po službenoj dužnosti prebijati, što nije
točno.
Sud niti mora, niti smije samoinicijativno navedene tražbine prebijati jer je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka. Ako takvog zahtjeva od strane kreditora nema, u vidu protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, nema niti obveze suda
isto
uvažavati.
Osim toga, prijeboj se ne može vršiti jednostavnim odbijanjem preplata i manjih naplata u mjesečnim anuitetima, već se moraju primijeniti pravila uračunavanja kod ispunjenja, što u predmetnom slučaju znači da se prvo moraju obračunati zatezne kamate na svaku potrošačevu preplatu u mjesečnom anuitetu (kreditori su nepošteni stjecatelji!), počev od dana uplate do dana izrade nalaza, te potom od dobivenih iznosa odbijati eventualnu protutražbinu s osnova manje naplate.
46. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev specificiran podneskom tužitelja od 30. 8. 2022. sukladno izračunu sudskog vještaka prihvaćen je kao osnovan u cijelosti, stoga je odlučeno kao u izreci presude.
47. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
48. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a.
49. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 108/15. – dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 22. 10. 2021. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 9. 12. 2021. – očitovanje na podnesak tuženika od 12. 11. 2021. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), zastupanje na ročištu 9. 6. 2022. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 4. 11. 2022. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 24. 11. 2022. – očitovanje na podnesak tuženika od 21. 10. 2022. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), sastavljanje podneska od 6. 12. 2022. – očitovanje na podnesak tuženika od 23. 11. 2022. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4.), zastupanje na ročištu 3. 10. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 20. 12. 2023. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), sastavljanje podneska od 7. 5. 2024. – očitovanje na ukidnu odluku Županijskog suda iznos od 100,00 eura (Tbr. 8.t.3.), zastupanje na ročištu 19. 12. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude 15. 1. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), 2.100,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.625,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 398,17 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu od 70,34 eura i za presudu od 70,34 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 3.163,85 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanja podneska od 3. 1. 2022. jer se radi o podnesku u kojem navodi da nema potrebe ponavljati što je ranije istaknuo, dakle, radi se o podnesku koji nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 10. 1. 2024. kojim tužitelj obavještava sud da se odriče prava na odgovor na žalbu jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka.
50. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 15. siječnja 2025.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. ZOU MD i Mate Burazin
2. Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa]
