REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4241/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OKI MONT d.o.o. Zagreb, Heinzelova 34, OIB: 98039404134, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik iz Zagreba, Miramarska 13/d, protiv tuženika NOGOMETNI KLUB „HRVATSKI DRAGOVOLJAC“, Zagreb, Aleja pomoraca 25, OIB: 85644884416, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-232/22 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-232/22 od 23. svibnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 9.230,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 4.260,40 EUR od 24. travnja 2020. pa do isplate te na iznos od 4.970,47 EUR od 8. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
II. Preinačuje se presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-232/22 od 23. svibnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju zateznu kamatu preko stope koja se određuje za ostale odnose i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zateznu kamatu po stopi višoj od stope određene za ostale odnose prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.“
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-232/2022 od 23. svibnja 2022. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 69.550,000 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 32.100,00 kuna od 24. travnja 2020. pa do isplate te na iznos od 37.450,00 kuna od 8. svibnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj za trgovačke ugovore.
1.1. U bitnome sud navodi kako je tužbu sa pozivom na davanje odgovora na tužbu dostavio tuženiku koji na istu nije odgovorio. Nakon proteka roka od 15 dana donesena je presuda zbog ogluhe, temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da je prvostupanjska presuda neosnovana.
2.2. Prema navodima žalitelja, prvostupanjski je sud propustio utvrditi da se radi o ugovoru koji je RŽ sklopio sa samim sobom odnosno za ime i za račun drugih osoba, jer je u to vrijeme bio ovlaštena osoba tužitelja i tuženika, te navodi da su predmetni ugovori sklopljeni bez ovlaštenja iz članka 49. u vezi članka 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22. i 114/22.).
2.3. Ujedno navodi i da je između stranaka ugovorena nadležnost Općinskog suda u Zagrebu, pa se prvostupanjski sud trebao oglasiti nenadležnim za rješavanje ove pravne stvari.
2.4. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje da se tuženik sadržano žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se žalba protiv presude zbog ogluhe ne može podnijeti. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova odgovora.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu oduke o troškovima parničnog postupka.
6. Odredbom članka 331.b stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
7. Suprotno navodima tuženika, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, pri čemu niti tuženik u svojoj žalbi ne osporava da je tuženik isplaćen zajam prema navedenim ugovorima, kao niti to da navedeni zajam nije vratio.
8. Što se tiče žalbenih navoda prema kojima je RŽ u vrijeme sklapanja ugovora bio ovlaštena osoba tuženika i tužitelja, te da nije imao odobrenje za sklapanje takvog ugovora, ovaj sud ukazuje da se radi o činjeničnoj tvrdnji tuženika, istaknutoj u žalbenom postupku. S obzirom na to da se protiv presude zbog ogluhe žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovi navodi nisu bili predmetom ispitivanja.
9. U odnosu na žalbene navode prema kojima su stranke ugovorile nadležnost Općinskog suda u Zagrebu, ovaj sud ukazuje da stranke mogu sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnost nekog suda u smislu odredbe članka 70. ZPP-a. No, za rješavanje ovog predmeta ne postoji stvarna nadležnost općinskog suda, već je odredbom članka 34.b točke 1. ZPP-a propisana stvarna nadležnost trgovačkog suda, pa sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu ne proizvodi pravne učinke u smislu odredbe članka 70. ZPP-a.
10. Slijedom navedenog, ispunjeni su zakonom propisani uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b stavka 1. točke 2. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, no tužbu je trebalo prihvatiti samo u odnosu na dio zahtjeva.
11. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski je sud trebao odbiti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatezne kamate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore.
12. Ovo iz razloga što ugovor o zakupu između tužitelja i tuženika ne predstavlja trgovački ugovor iz članka 14. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), jer davanje odnosno primanje zajma nije djelatnost niti jedne strane. Iz navedenog razloga, tužitelj pripada zatezna kamata propisana za ostale odnose, a ne kamata po stopi propisanoj za trgovačke ugovore.
13. Što se tiče tužiteljevog prava na zateznu kamatu koja bi tekla na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu kamatu, ovaj sud ukazuje da odredbe ZOO-a ne zabranjuju takav zahtjev. Naime, prema odredbi članka 27. stavka 1. ZOO-a, ništetna je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene, što znači da je zabranjeno ugovaranje ugovorne kamate na neisplaćenu ugovornu kamatu. Nadalje, prema odredbi članka 31. stavka 1. ZOO-a, na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, no ta se odredba ne odnosi na ugovorne kamate, već samo na zatezne kamate.
14. Imajući u vidu da su u naše zakonodavstvo, prvenstveno u odredbe ZOO-a, ugrađene odredbe Direktive 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. te odredbe Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, tumačenje moguće nejasnih zakonskih odredbi može se provesti samo imajući u vidu sadržaj navedenih Direktiva.
15. Naime, države članice dužne su sadržaj predmetnih Direktiva ugraditi u pravni sustav (članak 6. Direktive 2000/35/EZ odnosno članak 12. Direktive 2011/7/EU), pri čemu države članice mogu zadržati ili donijeti samo odredbe koje su povoljnije za vjerovnika od odredaba koje su potrebne za usklađivanje s navedenim Direktivama.
16. Prema odredbi članka 2. točke 2. Direktive 2000/35/EZ „zakašnjenje plaćanja” znači prekoračenje ugovornih ili zakonskih rokova plaćanja, dok prema odredbi članka 2. točke 4. Direktive 2011/7/EU „zakašnjelo plaćanje” znači plaćanje koje nije izvršeno unutar ugovornog ili zakonskog razdoblja plaćanja.
17. U ovom konkretnom slučaju, ugovorima između stranaka određen je točan iznos i datum isplate povrata zajma (jednokratno u cjelokupnom iznosu po proteku godinu dana), zajedno s ugovorenim kamatama tekućim do tog dana.
18. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2000/35/EZ države članice osigurati će da kamate postanu dospjele od dana nakon datuma ili isteka roka za plaćanje određenog u ugovoru, a prema odredbi članka 3. stavka 1. Direktive 2011/7/EU države članice osiguravaju da u poslovnim transakcijama vjerovnik ima pravo na kamatu na zakašnjelo plaćanje.
19. Stoga, imajući u vidu te odredbe navedenih Direktiva, kao i odsustvo bilo kakve zakonske zabrane naplate kamate na ugovorenu a neisplaćenu ugovornu kamatu, prvostupanjski je sud pravilno odredio tijek zatezne kamate na cjelokupan iznos dugovanja od dana dospijeća do isplate.
20. Slijedom navedenog, žalba je djelomično odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a), dok je presuda djelomično preinačena, i tužbeni zahtjev odbijen (članak 373. točka 3. ZPP-a).
21. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
