Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-875/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Starčević, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-3035/2019-45 od 9. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-3035/2019-45 od 9. svibnja 2023., u točkama I., II. i III. izreke.

II.Uvaženjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-3035/2019-45 od 9. svibnja 2023. u odluci o trošku sadržane u točki IV. izreke preko iznosa od 1.669,78 eur i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 228,86 eru sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 28. veljače 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 986,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, u točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.390,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.898,64 eur s zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2.Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesene.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu od 28. veljače 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u odredbi čl. 9. Ugovora kojom je ugovoreno da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti tuženik te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 986,91 eur te iznosa od 3.390,46 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos,

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 28. veljače 2007. na iznos od 22.958,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, ( čl. 1. Ugovora),

- da je vraćanje kredita ugovoreno uz redovnu kamatu od 5,55% godišnje kao promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke – kreditora,

- da je u odredbi čl. 7. ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita Odlukom tuženika povećana početno ugovorena kamatna stope.

- da su se tijekom otplate kredita dospijevajući anuiteti obračunavali po tečaju CHF u odnosu na kunu koji je bio viši u odnosu na tečaj važeći na dan korištenja kredita,

- da odredbe o promjeni kamatne stope kao i valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF ne sadrže jasne i razumljive kriterije njihove promjene te da su kao takve ništetne,

- da je među strankama sklopljeni Ugovor standardni tipski ugovor, unaprijed pripremljen po tuženiku,

- da se o spornom odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo te te da tužitelj kao potrošač na sadržaj spornih odredbi nije imao utjecaja,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

-da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještakinji Ivani Damjanović radi povećanja početo ugovorena kamatne stope Odlukom tuženika platio više iznos od 986,91 eur,

da je tijekom trajanja Ugovora o kreditu zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan korištenja kredita tužitelj platio više iznos od 3.390,46 eur. 8. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je odredba čl. 2. među strankama sklopljenog Ugovora kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika nejasna i nerazumljiva ugovorna odredba jer ne sadrži jasne kriterije i parametre promjene početno ugovorene kamatne stope, tako da tužitelj kao potrošač u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao sagledati ekonomske posljedice iste niti uvjete i razloge promjene iste čime da je kao potrošač suprotno načelima obveznog prava kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovorne odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva pa da je takva ugovorna odredba nepoštena nepoštena sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) te posljedično tome ništetna pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje ništetnom dio odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu od 28. veljače 2007. u dijelu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika te presuđuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

9. Isto tako polazeći od činjenice da je u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima a polazeći od toga da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika to prvostupanjski sud zaključuje da je i među strankama ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF o sadržaju koje se nije pojedinačno pregovaralo te koje je unaprijed formulirao tuženik kao trgovac i na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja a koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe te kao takve nepoštene sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) te posljedično tome ništetne pa u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje iste sve na način pobliže naznačen u točki I. izreke pobijane presude. Zaključuje e prvostupanjski sud da prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF

10. Kao posljedicu ništetnosti Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika sud prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 986,91 eur te odlučuje kao u točki II. izreke a kao posljedicu ništetosti ugovorene valutne klauzule vezano uz valutu CHF kao osnovan prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.390,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom te odlučuje kao u točki III. izreke, koje iznose utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještaka pravilnost kojeg izračuna u cijelosti prihvaća. Zakonsku zateznu kamatu dosuđuje tekuću od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa , kao dana kada je došlo do stjecanja istih na strani tuženika zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj predmetnih iznosa pri čemu kao neosnovan cijeni istaknuti prigovor zastare. Utvrđuje da je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove podnese unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji rok zastare da je počeo teći od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu tj. od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope te od 14. lipnja 2018. u dijelu valutne klauzule.

11. U donošenju prvostupanjske presude i rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

12. Isto tako prvostupanjska presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogli ispitati tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

13. U donošenju istih nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka tj. bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a u svezi s čl. 186.b. ZPP-a i čl. 190. i 191. ZPP-a. na koju sadržajno u podnesenoj žalbi upire tuženik.

14. Iako tuženik osnovano ističe da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjeviti tužbe iz čl. 186.b.st.3. ZPP-a jer iz isprava u spisu ne proizlazi da je tuženik prije podnošenja tužbe odbio dati tužitelju isprave na temelju kojih bi mogao postaviti određen zahtjev, unatoč tome nije počinjena bina povreda odredaba parničnog postupka u svezi s čl. 186.b. ZPP-a i čl. 190. i 191. ZPP-a. Naime, iako za stupnjevitu tužbu nije bio ispunjen uvjet iz stavka 3. čl. 186.b. ZPP-a u situaciji kao što je konkretna kada prvostupanjski sud unatoč tome tužbu tužitelju nije vratio na ispravka sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a radi isticanja određenog tužbenog zahtjeva po članku 186.b stavak 4. u vezi s čl. 325.a stavak 2. ZPP-a, te mu za to odredio rok, već je nastavio postupak, tako da je tužitelj sam u nastavku postupka nakon izrađenog nalaza i mišljenja vještaka, podneskom od 15. veljače 2022. postavio određen tužbeni zahtjev to protivno žalbenim navodima tuženika nije bilo uvjeta za preinaku tužbe već treba uzeti kao da je tužitelj podnio takav određen zahtjev već u tužbi.

15. Isto tako protivno žalbenim navodima tuženika nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve propisano odredbom čl. 338.st.4. ZPP-a.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne odredbe među strankama sklopljenog ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika sadržane u odredbi čl. 2. Ugovora te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sadržane u odredbi čl.1. i 7. Ugovora te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 81. i 87. ZZP-a uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

17. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

19. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

20. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama Ugovora pregovaralo. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka HC, KC i ZC pri čemu je prvostupanjski sud cijeneći iskaz tužitelja utvrdio da se o spornim odredbama Ugovora nije pregovaralo. U konačnosti na pravilnost takovog utvrđenja prvostupanjskog suda upućuje i činjenica, a što je razvidno i iz isprave o sklopljenom Ugovoru da se radi o standardnom unaprijed formuliranom ugovoru po tuženiku.

21. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su sporne odredbe ugovora utvrđene ništetnima.

22. Naime, sporna odredba među strankama sklopljenog Ugovora kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope prema odluci tuženika kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud ne sadrži bilo kakav ugovoreni parametar, kriterij koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,55 %, a o kojima bi tužitelj kao potrošači prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informiran već se takvom odredbom ugovora tuženoj kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.

23. Isto tako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim uz ugovorenu valutnu klauzulu te elementima koje dovode do promjene valutnog tečaja tijekom otplate kredita čime tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tijekom pregovora i u svezi s sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu te da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog Ugovora što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja slijedom čega pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

24. Kako je odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava to je pravilno prvostupanjski sud odlučujući o ništetnosti odredbe čl. 2. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te odredbe čl. 1. i 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF primijenio materijalno pravo te pravilno u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja točkom I. izreke utvrdio ništetost sadržaja takvih ugovornih odredbi.

25. Isto tako posljedično navedenom pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je ništetna i utužena odredba čl. 9. Ugovora u dijelu kojom je ugovoreno da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti banke jer je taj dio odredbe tuženik kao jača ugovorna strana uvrstio u unaprijed sastavljeni ugovor na štetu tužitelja kao potrošača, te se istom koja predviđa primjenu jednostranih akata tuženika na sadržaj kojih tužitelj kao potrošač nema utjecaj, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

26. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li sporna odredba ugovora o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF odredbe koje su jasne, razumljive i lako uočljive. Predmetne odredbe Ugovora lako su uočljive i jasne ali ne i razumljive jer je tuženik propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika kao i valutne klauzule u švicarskim francima kao sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose čime je stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega je su te ugovorne odredbe i ocjenjene nepoštenim i ništetnima, pri čemu tuženik kako je to i naprijed iznijeto u ovom postupku nije dokazao da su potrebne informacije dane.

27. Sporne odredbe Ugovora o kreditu od 28. veljače 2007. ugovorene su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja načina promjene kamatne stope i valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je Ugovor od 28. veljače 2007. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

28. Slijedom iznijetog neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno kada je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama te su neosnovani žalbeni navodi tuženika da se naprijed citirana presuda donijeta u kolektivnom sporu ne primjenjuje na konkretan slučaj jer je parnični sud na temelju članka 502.c ZPP-a vezan pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora.

29. Tuženik kao trgovac vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu nije poštovao odredbe, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu važećeg ZZP/03 te je Ugovor sklopio protivno odredbama istog a žalbeni navodi tuženika da je tužitelj imao mogućnost izbora te odabira između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF nisu od odlučnog značenja jer je u konkretnom slučaju u kojem je ugovor sklopljen vezano uz valutu CHF prilikom njegova sklapanja postupljeno protivno odredbama ZZP/03.

30. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu iz razloga jer da je kredit u cijelosti otplaćen. Sukladno odredbi članka 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako u zakonu određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a).

31. S obzirom da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu djelomično ništetan sukladno odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a jer je sklopljen protivno prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to s obzirom na takvu ništetnost, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO-a ne gasi, tužitelj ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi neovisno o tome što je kredit zatvoren te u cijelosti otplaćen.

32. Kako je u slučaju ništetnosti kako je to propisano odredbom čl. 323.st.1. ZOO-a svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora to je pravilno prvostupanjski sud u okviru tužbenog zahtjeva tuženika obvezao na isplatu tužitelju iznosa od 986,91 eur kao razliku između početno ugovorene kamatne stope i po tuženiku jednostrano povećane kamatne stope te iznosa od iznosa od 3.390,46 eur sa zakonskom zateznom katom kao posljedicu ništetnosti ugovorene valutne klauzule vezano za valutu CHF u vidu razlike između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita te je pravilno odlučio kao u toč. II. i III. izreke pobijane presude, pri čemu tuženik pred prvostupanjskim sudom ničim nije doveo u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka niti je iznio prigovore na matematički izračun.

33. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare. Kada je ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule vezano uz valutu CHF ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu stečenog po tuženiku temeljem te ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je presuda u kolektivno sporu kojom je utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a presuda kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 13. lipnja 2019. to je pravilan stav prvostupanjskog suda da je tužitelj zahtjev za isplatu u tom dijelu podnio unutar zastarnog roka od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a te da je po tuženiku istaknuti prigovor zastare neosnovan.

34. Isto tako neosnovano tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata te su neosnovani žalbeni navodi tuženika da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Naime, tuženik kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, je bio svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošača nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute. S obzirom na izloženo pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamata od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

35. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjski sud na konkretan slučaj propustio primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( „Narodne novine“ br.102/15, dalje ZIDZPK). Tim Zakonom propisana je konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR no kako se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu čija je namjena bila rabljenog automobila u pogledu kojeg ugovora nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama ZIDZPK to se tuženik sadržajem žalbe neosnovano poziva na odredbu čl. 19. st.3. ZIDZPK.

36. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

37. Tuženik nije uspio u sporu pa je sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka pri čemu su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 15.ožujka 2022. u visini od 49,75 eur umjesto ispravno u prema Tb r. 8.t.3. u visini od 33,25 eur. Predmetnim podneskom tužitelj je odredio visinu tužbenog zahtjeva za isplatu nakon izrađenog nalaza i mišljenja vještaka pa istome pripada pravo na naknadu troška prema Tbr. 8.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), odnosno konkretno u okviru zahtjeva tužitelja postavljenog u troškovniku pravo na isplatu iznosa od 33,25 eur.

38. Isto tako osnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na naknadu troškova preliminarnog vještačenja u iznosu od 212,36 eur. U odnosu na trošak "preliminarnog vještačenja" treba reći da u spisu ne postoji dokaz da se tužitelj izložio takvom trošku, štoviše, tužitelj u podnesenoj tužbi nije postavio određeni zahtjev za isplatu prema preliminarnog vještačenju već je specificirao svoj zahtjev nakon što je primio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je odredio sud u ovom postupku,, pa tuženik osnovano sadržajem žalbe ukazuje da tužitelju ne pripada pravo na naknadu istog.

39. Zbog navedenog po žalbi tuženika odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke temeljem odredbe čl. 380.t.3. ZPP-a valjalo je preinačiti te kao neosnovan odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 228,86 eur te odlučiti kao u toč. II. izreke ove odluke.

40. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem čl. 368.st.1., čl. 373.st.1.t.3. ZPP-a i čl. 380.t.3. ZPP-a te čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

41. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe 154.st.1. u svezi s čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

U Rijeci 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković