REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4876/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika PROFIL KNJIGA d.o.o., Zagrebačka 23, Sesvete, OIB: 43192548848, kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik iz Zagreba, radi povrede autorskih prava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1331/2021 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1331/2021 od 25. listopada 2024. u točkama I., II., III., IV., V. i VII. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1331/2021 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1331/2021 od 25. listopada 2024. je u točci I. izreke utvrđeno da je tuženik počinio povrede autorskog imovinskog i moralnog prava tužitelja na način da je njegovo autorsko djelo - fotografiju koja prikazuje nogometaša Dinama PO kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990., neovlašteno i bez plaćanja autorske naknade koristio na naslovnici knjige autora ZO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“, izdanoj u vlastitoj nakladi, prilikom kojeg korištenja tužitelj nije naveden kao autor njegovog autorskog djela te je originalni format njegove fotografije neovlašteno mijenjan. U točci II. izreke je zabranjeno tuženiku svako daljnje vršenje povrede autorskih prava tužitelja, dok je u točci III. izreke naloženo da na ime naknade za povrede imovinskih prava autora isplati tužitelju iznos od 7.400,00 EUR a u točci IV. izreke mu je naloženo da plati na ime naknade neimovinske štete zbog počinjenih povreda moralnih prava autora isplati tužitelju iznos od 1.327,32 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama potom je u točci V. izreke naložena objava presude u Jutarnjem listu a u točci VII. izreke je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja proizlazi da među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik nakladnik knjige autora ZO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“ izdane 2019. godine na čijoj naslovnici je korištena fotografija koja prikazuje nogometaša Dinama PO kako udara milicajca tijekom navijačkih nereda na utakmici Dinamo – Crvena Zvezda, koja je snimljena na Maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990. zatim da u korist tuženika nije bilo osnovano pravo iskorištavanja tog autorskog djela odnosno da tuženik za to korištenje nije imao odobrenje (dozvolu) njegova autora te da prilikom korištenja tog autorskog djela nije bio naveden njegov autor. Sporno je da li je tužitelj autor sporne fotografije, je li ona deformirana te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je tužitelj autor predmetne fotografije te da je predmetna fotografija prilikom korištenja od strane tuženika deformirana i izmijenjena na način da je zakrenuta u lijevo 10 stupnjeva, čime da je promijenjen originalni kadar te da je s iste izrezivanjem uklonjen dio sadržaja prvog plana te kompletan sadržaj drugog plana fotografije, što zajedno čini više od pola ukupnog sadržaja predmetne fotografije.

U pogledu visine naknade štete sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka također utvrdio da je tužitelj, koji je po zanimanju fotograf i novinski fotoreporter, preko 30 godina prisutan na hrvatskoj i inozemnoj medijskoj sceni, da djeluje i kao samostalni autor u fotografskoj struci, da je od 1981. godine do 2010. godine radio kao fotoreporter u Sportskim novostima, a kasnije i u Večernjem listu, da su mu fotografije objavljivane u svim izdanjima naklade Vjesnika, a da su mu kao suradniku stranih novinskih agencija kao što su Reuters, EPA i AP fotografije objavljivane i u inozemnim dnevnim te tjednim tiskanim medijima da je dobitnik godišnjeg priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara za fotografski i snimateljski rad 1997. godine, da je izlagao na nekoliko samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u tuzemstvu i inozemstvu od kojih valja izdvojiti skupnu izložbu „Lekcije iz '91“ u organizaciji više međunarodnih institucija i festivala, a koja je 2016. i 2017. godine prikazana u galerijama i muzejima u Zagrebu, Mariboru, Beogradu i Berlinu, da izložba „Lekcije iz '91“ problematizira temu ratne fotografije kroz prikaz radova koji bilježe tijek rata na područjima bivše Jugoslavije iz perspektive autora istih, da je kustosica izložbe, prof. dr. sc. KO, izabrala za tu izložbu i fotografske radove tužitelja kao jednoga od nekolicine hrvatskih fotografa koje smatra relevantnima u tom području, što dodatno potvrđuje dokumentaristički i umjetnički karakter tužiteljevog fotografskog rada. Sud je utvrdio da je 2019. godine Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata izdao tužiteljevu monografiju naziva „ĐO, SVJEDOK VREMENA – objektivom kroz Domovinski rat“ koja sažima tužiteljev fotografski rad od 1988. do 1995. godine, u kojoj se nalazi preko tri stotine tužiteljevih fotografija te koja na naslovnoj, prednjoj strani omota monografije također reproducira spornu fotografiju tužitelja. Sud utvrđuje da sve navedeno potvrđuje povijesnu i dokumentarističku vrijednost te kvalitetu predmetne fotografije kao i njenog autora. Stoga je sud na temelju nalaza i mišljenja utvrdio da vrijednost predmetne fotografije, s obzirom na umjetnički karakter, raritet te povijesni i kulturološki značaj, brojem objava i korištenja raste zato što fotografije poput predmetne fotografije, koje su oblikovale mišljenje javnosti te čine temelj kolektivnog sjećanja, brojnim objavljivanjem i korištenjem u medijima postaju svojevrsne ikone te ih se naziva „ikonskim fotografijama“ (eng. iconic photographs). Uzimajući u obzir sveukupni značaj fotografskog stvaralaštva tužitelja te njegovu profesionalnu biografiju, s obzirom na to da je predmetnom fotografijom snimljen neponovljiv događaj iz 1990. godine koji je povijesno i kulturološki bitan za hrvatski narod, sama fotografija zbog svoje raritetnosti i broja objava ima status povijesno i kulturološki bitne fotografije, čime je njezina vrijednost višestruko veća od neke druge dokumentarne fotografije. Stoga je utvrdio da bi vrijednost autorske naknade za vrstu korištenja na način kako je predmetnu fotografiju tuženik koristio na naslovnici svoje knjige, iznosi minimalno 3.500,00 EUR. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21; dalje: ZAPSP) uz ostalo je propisano da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako tim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno te da se naknada određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (čl. 13. st. 3. ZAPSP-a). Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela. (čl. 15. st. 1. ZAPSP-a) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 15. st. 2. ZAPSP-a). Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled (čl. 16. ZAPSP-a). Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. (čl. 18. st. 1. ZAPSP-a). Iz svega naprijed iznesenog u obrazloženju ove presude sud utvrđuje da je tuženik povrijedio navedene odredbe ZAPSP-a. Stoga mu u smislu čl. 172. ZAPSP-a zbog navedene protupravne povrede pripada pravo na zaštitu tog prava koje ga ovlašćuje da od tuženika koji je njegovo pravo povrijedio zahtijeva utvrđenje učinjene povrede, prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje zakonom određenog penala te objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga Zakona. Odredbom čl. 183. ZAPSP-a je propisano da onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava autora toga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Sud utvrđuje da je tuženik, po prirodi djelatnosti kojom se bavi, morao biti upoznat s pravnim okvirom kojim se štite autorska prava u Republici Hrvatskoj te da je prije korištenja tuđe fotografije na naslovnici svog tiskanog izdanja kao dobar stručnjak morao uložiti povećanu dužnu pažnju i saznati tko je autor fotografije koju namjerava koristiti na naslovnici knjige čiji je nakladnik, tim više što se radilo o poznatoj fotografiji s većim brojem objava u duljem vremenskom razdoblju, te s autorom prethodno regulirati uvjete korištenja i pripadajuću naknadu. Međutim tuženik je sve to propustio učiniti. S obzirom na to, tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje penala u visini odgovarajuće uobičajene naknade. S obzirom na to da je sud vještačenjem utvrdio da minimalna visina uobičajene naknade iznosi 3.500,00 EUR jer bi ta fotografija na tržištu bez problema mogla postići i višu cijenu, sud ocjenjuje osnovanim tužiteljev zahtjev za plaćanje penala u iznosu od 7.400,00 EUR. Sud utvrđuje da tužitelj osnovano zahtijeva popravljanje štete uslijed povrede moralnih autorskih prava iz čl. 15. i čl. 16. ZAPSP-a te mu je dosudio naknadu u iznosu od 1.327,32 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. S obzirom na to da tužitelj uz ostalo zahtijeva da se presuda objavi u sredstvima javnog priopćavanja i to u dnevnim novinama „Jutarnji list“ te na Internet portalu www.index.hr, sud je na temelju čl. 180. ZAPSP-a odlučio da će cijela presuda biti objavljena samo u jednom sredstvu javnog priopćavanja, a to su dnevne novine „Jutarnji list“ u roku od 15 dana od pravomoćnosti, a odluka o trošku temelji se na čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1331/2021 od 25. listopada 2024. je dopustio preinaku tužbe iz tužiteljeva podneska od 12. ožujka 2024. povećanjem tužbenog zahtjeva postavljenog u točkama III. i IV. petita. To je sud dopustio unatoč tuženikovom protivljenju smatrajući da bi njezino nedopuštanje, pozivanjem na odredbu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u konkretnom slučaju bilo pretjerano formalističko te bi tužitelju onemogućilo pravo na sud jer su vještačkim nalazom utvrđene činjenice koje u potpunosti opravdavaju preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz točke III. petita (za iznos od 763,86 EUR u odnosu na zahtjev iz tužbe) i iz točke IV. petita (za iznos od 172,68 EUR u odnosu na zahtjev iz tužbe). Iako je tužitelj po struci fotograf, sud smatra on ne mora imati saznanja o cijeni koja je uobičajena za konkretnu vrstu korištenja pa je za odlučne činjenice vezane za utvrđenje visine te cijene i visine neimovinske štete, na kojima temelji svoje novčane zahtjeve u ovoj parnici, mogao saznati jedno vještačenjem, što znači da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

4. Protiv navedene presude u točkama I. – V. i VII. izreke i rješenja je tuženik izjavio žalbu bog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako je pogrešno sud odbio tuženikove dokazne prijedloge iz podneska od 27. listopada 2023. s obrazloženjem da bi tuženik bio prekludiran iste iznijeti ih u toj fazi postupka jer smatra da ih ranije nije mogao iznijeti s obzirom na to da se njima opovrgavaju tužiteljevi navodi dani nakon zaključenja prethodnog postupka. U žalbi osporava nalaz i mišljenje vještaka Davora Horvata od 27. veljače 2024. smatrajući kako je pogrešno utvrđena cijena za korištenje fotografije, a poziva se i na drugu praksu kao što je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3318/2023-2 od 20. prosinca 2023. Dodatno ponavlja kako se protivio preinaci kao neosnovanoj. Stoga predlaže da ovaj sud usvoji žalbu kao osnovanu te ukine točke I.-V. i VII. izreke presude te rješenje sadržano u presudi, te da vrati predmet na ponovan postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu, kao i da obveže tuženika naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu je ispitana sukladno odredbi čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe iz tužiteljeva podneska od 12. ožujka 2024. povećanjem tužbenog zahtjeva postavljenog u točkama III. i IV. petita, jer u tom dijelu nije došlo do odugovlačenja s postupkom, i riječ je o relativno manjim izmjenama koje nisu utjecale na duljinu ovog postupka, već je tužitelj isto izvršio nakon što je zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka, pa su bili ispunjeni uvjeti za to da se dozvoli predmetna preinaka unatoč protivljenju tuženika. Stoga je u ovom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

9. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Pravilno je sud prvog stupnja odbacio prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza koje je istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su svi navodi tužitelja već bili jasno istaknuti u samoj tužbi, pa je i tuženik mogao znati koje bi sve dokaze mogao trebati kako bi osporio predmetne navode tužitelja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 299. ZPP-a kada nije dozvolio da se provedu predmetni dokazi koji su dostavljeni nakon proteka roka za predlaganje izvođenja dokaza.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđivanje povrede autorskog prava, zahtjev za prestankom povrede, naknada štete zbog učinjene povrede i objava pravomoćne presude.

12. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na presude ovoga suda poslovni broj Pž-3318/2023-2 od 20. prosinca 2023. jer se u navedenoj pravnoj stvari ne odnosi na povredu objavom deformirane fotografije na naslovnici posebnog izdanja knjige i to fotografije koja je posebna po svojem sadržaju. Naime, u ovoj pravnoj stvari je povreda autorskog prava tužitelja počinjena na način da je tuženik koristio predmetnu fotografiju na naslovnici knjige autora ZO pod nazivom „Nogomet i politika u Jugoslaviji“, izdanoj u vlastitoj nakladi, prilikom kojeg korištenja tužitelj nije naveden kao autor njegovog autorskog djela, dok je originalni format njegove fotografije neovlašteno mijenjan. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je tuženik izdao posebnu knjigu za koju je očekivati da će ga kupci čuvati u svojim kolekcijama dugi niz godina.

13. Pravilno je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka koji je uključivao i provođenje vještačenja utvrdio da se radi o fotografiji koju mnogi izdavači smatraju bitnom, značajnom i visoko vrijednom u pogledu ilustracije događanja na Maksimiru te da se stoga radi o ekskluzivnom fotografskom autorskom djelu za kojim vlada velika potražnja te da na slobodnom tržištu takva djela postižu znatno veće cijene od prosječnih i moraju se posebno valorizirati, stoga se ta fotografija ne može uspoređivati niti s jednom vrstom fotografija navedenih u priloženim cjenicima. Predmetna fotografija je jedinstvena pa je i naknada za iskorištavanje takve fotografije također jedinstvena, a posljedično tome i naknada štete zbog neovlaštenog iskorištavanja i povrede autorskih djela. Stoga je, prema stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznos pretrpljene imovinske štete radi neovlaštenog korištenja predmetne fotografije.

14. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 13., čl. 15., čl. 18., 53., čl. 172. i čl. 179. ZAPSP-a kada je na ime naknade za neovlašteno korištenje predmetne fotografije dosudio tužitelju iznos od 7.400,00 EUR te je pravilno primijenio odredbu čl. 183. st. 1. ZAPSP-a iz koje proizlazi da onaj čije je imovinsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene i to od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, obveza naknade štete dospjela u trenutku nastanka štete pa su zatezne kamate na dosuđene iznose počele teći prvog sljedećeg dana od počinjene štete.

15. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na ime naknade imovinske štete ukupno 7.400,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine glavnice od prvog sljedećeg dana nakon dana nastanka štete, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Prvostupanjski sud je pravilno odredio pravičnu novčanu naknadu (1.327,32 EUR) zbog povrede autorskih moralnih prava: povrede prava na priznanje autorstva (čl. 15. ZAPSP-a) i prava na poštivanje autorskog djela (čl. 16. ZAPSP-a). Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio jačinu i trajanje duševnih boli tužitelja zbog učinjenih povreda kao i cilj kojemu služi ta naknada, uvažavajući činjenicu dostupnosti učinjenih povreda javnosti, da je povreda učinjena na naslovnici posebne knjige da se zbog učinjenih povreda tužitelj nije mogao javnosti predstaviti kao autor predmetne fotografije, da je tuženik ignorirao poziv tužitelja za mirnim rješenjem predmetnog spora te da je tužitelj morao proći neugodnosti sudskog postupka da bi ostvario svoje pravo na zaštitu svog autorskog djela. Osim toga, tuženik je izdavač i u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti mora postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Nenavođenje imena autora autorskog djela predstavlja ozbiljan propust izdavača, a autoru prouzrokuju velike duševne boli. Prvostupanjski sud je na utvrđene činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 178. ZAPSP-a i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

17. Tuženik nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsku presudu u točki V. njezine izreke. Odluka se temelji na odredbi čl. 180. ZAPSP-a. Kako je tužiteljevo autorsko pravo povrijeđeno, tužitelj ima pravo zahtijevati objavu u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika, a kako tuženik nije obrazložio zašto pobija ovaj dio presude ovaj sud nije ulazio u ocjenu da li je bilo nužno da se objavi cijela presuda ili se ista svrha mogla postići objavom samo uvoda i izreke presude.

18. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

19. Pravilna je i odluka o trošku sadržana kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da tuženik nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

20. Budući da tuženik svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda sadržana u obrazloženju pobijane presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu potvrditi.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Kamelija Parać