REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4971/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CENOZA PROMET d.o.o. Rijeka, Milutina Barača 54, OIB: 27354142833, kojeg zastupa punomoćnik UC, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i dr. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika TEXO MOLIOR d.o.o. Cavtat (Općina Konavle), Put od Cavtata 41, OIB: 14447744368, kojeg zastupa punomoćnik NR, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2022-68 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-439/2022-68 od 2. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju 8.719,91 eura te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da je tužitelj (CENOZA PROMET d.o.o.) izveo građevinske radove za koje potražuje cijenu. Ukupna vrijednost izvedenih radova utvrđena je vještačenjem u iznosu od 36.026,70 eura s tim da je tuženik (TEXO MOLIOR d.o.o.) platio 27.316,18 eura, te je ostao dužan 8.719,91 eura. Odluka se temelji na nalazima i mišljenjima vještaka građevinske i strojarske struke te dokumentaciji (ugovor, računi, troškovnici), a sud je zaključio da je tužbeni zahtjev većim dijelom osnovan jer je tužitelj dokazao da je izveo radove za koje potražuje isplatu, a tuženik nije dokazao svoje prigovorne navode niti je mogao uvjetovati plaćanje već izvedenih radova puštanjem bazena u pogon.
3. Protiv ove presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka, podredno da istu ukine, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je predmet ovog postupka isplata cijene za građevinske radove na dobavljanju i ugradnji bazenske tehnike te za dodatne radove na izgradnji bazena na vili „Markov“ u Voloskom (ličenje, postavljanje keramičkih pločica, odvodnih kanalica i dr.), a koje je radove tužitelj obavio kao podizvođač tuženika na predmetnom gradilištu. Na ime izvedenih radova, tužitelj potražuje od tuženika isplatu cijene po računu broj 104-1-1 od 21. srpnja 2016. (stranica 7. spisa) po kojem je računu tuženik ostao dužan tužitelju platiti iznos od 7.496,19 eura / 56.480,02 kn te cijenu po računu broj 106-1-1 od 31. srpnja 2016. koji glasi na iznos od 1.459,95 eura / 11.000,00 kn (stranica 12. spisa). Dakle, tužitelj od tuženika potražuje cijenu za izvedene radove sukladno odredbi čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
10. Među strankama nije sporno da je tuženik angažirao tužitelja za izvođenje građevinskih radova na vili „Markov“ u Voloskom, da je tužitelj dio radova izveo te da mu je tuženik platio dio ugovorene cijene. Sporno je, je li tužitelj izvršio sve radove na koje se obvezao Ugovorom sklopljenim među strankama od 26. listopada 2015. te je li izveo dodatne radove čiju cijenu potražuje računom od 31. srpnja 2016. Uvidom u Ugovor o isporuci i ugradnji bazenske tehnike od 26. listopada 2015. utvrđeno je da su stranke ugovorile cijenu radova isporuke i ugradnje bazenske tehnike u ukupnoj visini od 34.812,37 eura / 262.293,78 kn. Iz dokaza provedenih u ovom postupku sud je utvrdio da je tužitelj izvršio radove za koje potražuje cijenu u ovom postupku te da mu je tuženik dužan platiti tu cijenu, u nešto manjem iznosu od utuženog.
11. Pravilno je sud prvog stupnja u odnosu na građevinske radove koji nisu plaćeni, a obuhvaćeni su računom broj 104-1-1 (7.496,19 eura) i koje se tužitelj obvezao izvesti glavnim Ugovorom, utvrdio da su se tuženikove prigovorne tvrdnje isticane tijekom postupka svodile na to kako tuženik nije dobio službeni poziv pristupiti primopredaji, da za bazen nije dostavljena atestna dokumentacija, da tuženik nije dostavio ugovorena jamstva (bjanko zadužnicu) te da od strane tužitelja bazen nije pušten u rad. Iako službena primopredaja radova nije bila izvršena pravilno je utvrđeno da nije dokazano kako je dostava atestne dokumentacije i puštanje u rad bazena te dostava zadužnice uvjet isplate ugovorene cijene, već je plaćanje ugovoreno na način da se tuženik obvezao po isporuci materijala isplatiti tužitelju ukupan iznos od 194.554,21 kn od ukupnih 262.293,78 kn (što je i učinio), a preostalih 30% vrijednosti radova se obvezao isplaćivati sukcesivno, u skladu sa stupnjem dovršenosti radova (čl. 2. Ugovora).
12. Sud je izveo i vještačenje po vještacima građevinske i strojarske struke te je utvrđena ukupna vrijednost izvršenih građevinskih radova na bazenu, strojarnici i kompenzacijskom tanku (u sklopu strojarnice), a sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje oba vještaka, s obzirom na to da su vještačenja izrađena stručno, jasno, objektivno i na temelju neposrednog opažanja (uviđaja) zbog čega sud nije imao razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Zato je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio kako je ukupna vrijednost izvedenih radova obuhvaćenih Ugovorom sklopljenim među strankama 34.613,30 eura / 260.793,94 kn (121.041,90 kn vrijednosti građevinskih radova + 139.752,04 kn vrijednosti strojarskih i elektro radova) što zajedno s dodatnim radovima koji su obuhvaćeni računom broj 106-1-1, a čiju je vrijednost vještak Hranilović procijenio u iznosu od 1.422,79 eura / 10.720,00 kn, čini ukupnu vrijednost radova s materijalom u visini od 36.026,70 eura / 271.513,94 kn. Na ime izvedenih radova tuženik je platio tužitelju ukupno 27.316,18 eura / 205.813,76 kn i to najprije 25.821,78 eura / 194.554,21 kn (kako to proizlazi iz konto kartice tuženika na stranici 49. spisa), a potom i 1.494,40 eura / 11.259,55 kn, plaćajući dio računa broj 104-1-1 (kako to proizlazi iz izvoda otvorenih stavki tuženika na stranici 59. spisa). S obzirom na navedeno, a kako je ukupna vrijednost izvedenih radova po Ugovoru utvrđena u visini od 34.613,30 eura / 260.793,94 kn, a tuženik je platio 27.316,18 eura, preostala je vrijednost izvedenih radova u visini od 7.297,12 eura (po računu broj 104-1-1) koja nije plaćena. Vrijednost dodatnih radova (koji nisu plaćeni) je iznosila 1.422,79 eura / 10.720,00 kn pa je ukupna vrijednost radova koji nisu plaćeni 8.719,91 eura (7.297,12 + 1.422,79).
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
