Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1065/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Brnad Resnik, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1653/2021-18 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1653/2021-18 od 23. svibnja 2024.
II. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
'' I. Nalaže se tuženoj FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 21.908,42 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 2.000,00 eur od 22. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 19.908,42 eur od 11. studenog 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.265,66 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
2. Tuženica pravovremeno podnesenom žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se očitovao o žalbenim navodima tuženice koje u cijelosti osporava.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženice, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 19.908,42 eura s osnova povrata pozajmice i plaćanja duga.
9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz Potvrde od 23. srpnja 2019. (list 9 spisa) da je tuženica od tužitelja pozajmila iznos od 2.000,00 eura, koje se obvezala vratiti u roku od 90 dana od dana primitka iznosa, bez kamata i koju je tuženica vlastoručno potpisala. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da je vlastoručno potpisanom Izjavom od 23. srpnja 2019. (list 10 spisa) tuženica potvrdila postojanje duga kojeg ima prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 kuna, koje se obvezala vratiti do 31. listopada 2019.
10. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj sa tuženom bio u prijateljskim odnosima (posuđivanje novca nije bilo u vezi sa njegovim odvjetničkim poslom) te da je istoj i ranije posuđivao novac, a da se tuženica obvezala tužitelju vratiti predmet pozajmice kao i postojeće dugovanje prodajom nekretnine u Zagrebu, međutim da tuženica navedene novčane iznose nije vratila u ugovorenim rokovima zbog čega ju je tužitelj pisanim putem pozivao na ispunjenje svoje obveze. Također, prvostupanjski je sud utvrdio da tuženica nije dokazala da bi izvršila povrat navedenih novčanih iznosa.
11.Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je između stranaka nastao obvezno-pravni odnos temeljem ugovora o zajmu te da dug tuženice prema tužitelju postoji kao i da nije vraćen, odnosno zaključio da je tužitelj dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva što tuženica nije osporila, zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23., u daljnjem tekstu ZOO).
12. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženicu obvezao na povrat novčanog iznosa od 19.908,42 eura primjenom odredbe čl. 499. ZOO-a.
13. Tuženica u žalbi u najvećem dijelu ponavlja navode iznesene tijekom postupka u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao jasna i valjana obrazloženja te zapravo preocjenjuje provedene dokaze, iznosi svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza, s time da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo prvostupanjski sud zbog čega iste ovaj drugostupanjski sud neće posebno ocjenjivati.
14. U odnosu na navode žalbe o tome da tužitelj nije dokazao stvarnu predaju novca za reći je da je kraj činjenice da je tuženica vlastoručno potpisala Potvrdu i Izjavu od 23. srpnja 2019. (što je potvrdila i u svome iskazu), prema stavu ovog suda teret dokaza činjenice da nije bilo stvarne predaje novca je na tuženici, a što ista nije dokazala.
15. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ocijenio iskaz tužiteljice navodeći "da isti nije logičan te da je kontradiktoran utvrđenom činjeničnom stanju" te da je „tvrdnja tuženice o tome da nije od tužitelja posuđivala novac, usmjerena na izbjegavanje bilo kakve odgovornosti“, a što predstavlja kritičku ocjenu u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a zbog čega navodi žalbe o tome da iskaz tužiteljice nije ocijenjen, nisu osnovani.
16. Prvostupanjski je sud nadalje pravilno odbio provođenje dokaza saslušanjem svjedokinje, kćeri tuženice i za navedeno dao jasno i valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a čime nije povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti . Ovo posebno uzimajući u obzir okolnost na koju je naveden dokazni prijedlog predložen (okolnost prirode odnosa, pregovora i dogovora između stranaka) te imajući na umu da je tuženica u svome iskazu navela kako tužitelj, suprotno navodima žalbe (u kojima navodi kako je svjedokinja redovito sa tuženicom išla kod tužitelja kao njezinog odvjetnika i bila upoznata sa svime), istu nije zastupao niti poduzimao bilo kakve pravne radnje u vezi stana u [adresa] u [adresa] niti je sa tužiteljem imala bilo kakav dogovor o posredovanju u vezi prodaje njezinog stana (list 41 spisa), zbog čega, i prema stavu ovog suda saslušanje svjedokinje nije bilo potrebno.
17. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženicu obvezao na povrat iznosa od 2.000,00 eura po osnovi Potvrde od 23. srpnja 2019., pozivom na odredbu čl. 499. ZOO-a.
17.1. Ovo stoga što je u vrijeme izdavanja Potvrde na snazi je bio Zakon o deviznom poslovanju prema kojemu je pozajmljivanje strane valute u Republici Hrvatskoj zabranjeno između fizičkih osoba pa je posljedično tome, a pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost, predmetni ugovor o zajmu (kojim je tužitelj tuženici pozajmio iznos od 2.000,00 eura) ništetan te je u tom slučaju svaka ugovorna strana, sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a, dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora.
17.2. Slijedom navedenoga, tuženica je u obvezi vratiti navedeni novčani iznos koji je stekla bez pravne osnove, a njezina obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO-a, a ne iz odredbe čl. 499. ZOO-a (ispunjenje ugovorne obveze po osnovu ugovora o zajmu).
17.3. Obzirom da je tuženica primila na temelju ništetnog pravnog posla iznos 2.000,00 eura, to je upravo taj iznos stekla bez valjane pravne osnove pa se smatra nepoštenim stjecateljem jer je znala ili morala znati da je pozajmljivanje strane valute u Republici Hrvatskoj nedopušteno pa bi slijedom toga bila u obvezi platiti zatezne kamate od dana kad je primila navedeni iznos, dakle od dana 24. srpnja 2019. Međutim, imajući na umu odredbu čl. 374. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne može preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, što je u konkretnom predmetu slučaj, ovaj sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku odluku u navedenom dijelu zbog čega je odlučeno kao pod I. izreke.
18. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa).
19. S obzirom da je tuženica sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, ne pripada joj trošak žalbenog postupka.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan budući da isti nije bio potreban prema odredbi čl. 155. ZPP-a.
21. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
