Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-137/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Škofač, odvjetnica iz Zagreba protiv I. tuženika Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, Slavenskoga 9, OIB: 31232012833, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik iz Zagreba i II. tuženika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-155/2022-28 od 22. studenog 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-155/2022-28 od 22. studenog 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovrn-3922/00 od 17. siječnja 2001. na nekretninama u vlasništvu TZ, upisanim u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Sesvetama, zemljišno- knjižni odjel [adresa], kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 1566 m2, kuća, [adresa], površine 318 m2, ukupne površine 1884 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica, ukupne površine 1048 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proglašava nedopuštenom u odnosu na ½ suvlasničkog dijela kojeg je vlasnica ŽZ (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama da izvrši upis brisanja zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-184/01, temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrn- 3922/2000 sa ½ dijela nekretnine opisane kao kč. br. [katastarska čestica] upisane nu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da naknadi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.306,49 Eur / 9.843,75 kn sve sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. studenog 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako što će se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovrn-3922/00 od 17. siječnja 2001. u odnosu na ½ suvlasničkog dijela nekretnina, a koje su nekretnine pobliže opisane u izreci presude.

4. U ovom postupku i dalje je sporno je li I. tuženik kao treća osoba mogao steći pravo zaloga i na suvlasničkom dijelu ½ predmetnih nekretnina, a za koje tužiteljica tvrdi da je njezina imovina, iako s njom nije sklopio sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi sljedeće:

- da iz rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-23/2019 od 28. veljače 2022. proizlazi kako je tužiteljica kao treća osoba upućena pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja radi proglašenja da ovrha određena rješenjem toga suda posl. br. Ovrn-399/00 od 17. siječnja 2001. nije dopuštena, s obzirom na to da je 21. rujna 2021. podnijela prigovor treće osobe u kojem navodi da je temeljem bračne stečevine suvlasnik nekretnina koje su predmet ovršnog postupka u ½ dijela, sve primjenom odredbe članka 55. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12 – u daljnjem tekstu: OZ),

- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-223/2019, proizlazi kako je I. tuženik kao ovrhovoditelj zastupan po predsjedniku udruge, NZ, podnio prijedlog za ovrhu protiv II. tuženika TZ kao ovršenika na nekretninama upisanim u zk. ul. br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 460.000,00 kn, temeljem aneksa ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika, sačinjenog u formi javnobilježničkog akta poslovni broj OU- 210/200 17. ožujka 2000., na temelju kojeg je ovrhovoditelj (u ovom postupku I. tuženik) stekao založno pravo na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 21 i dvorište, površine 524 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica, površine 291 čv., a koja ovrha je određena rješenjem suda posl.br. Ovrn-399/00 od 17. siječnja 2001.,

- da iz aneksa ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika, sačinjenog u formi javnobilježničkog akta poslovni broj OU-210/200 od 17. ožujka 2000., proizlazi kako je zaključen između II. tuženika kao zajmoprimca-založnog dužnika i I. tuženika kao založnog vjerovnika-predlagatelja osiguranja,

- da u članku 1. aneksa predlagatelj osiguranja, ovdje I. tuženik, zastupan po predsjedniku Udruge NZ i II. tuženik TZ kao protivnik osiguranja, suglasno utvrđuju da mijenjaju u cijelosti ugovor o zajmu od 11. ožujka 1998. na način da utvrđuju kako je predlagatelj osiguranja pozajmio zajmoprimcu iznos od 460.000,00 kn s rokom dospijeća 30 dana od dana potpisivanja aneksa ugovora o zajmu od 17. ožujka 2000.,

- da je u članku 2. aneksa navedeno kako su predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja suglasni te da protivnik osiguranja dozvoljava da se temeljem članka 262 i 269 OZ-a, radi osiguranja novčanog potraživanja iz članka 1. aneksa, optereti hipotekom nekretnina upisana [broj ZK uloška]. [adresa]

- da je II. tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik tih nekretnina,

- da iz vjenčanog lista Gradskog ureda za opću upravu, Matični ured Sesvete, Klasa: 223-03/22-006/1, URBROJ: 251-04-21-22-281 od 6. travnja 2022., proizlazi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P2-537/01 od 11. rujna 2001. rastavljen brak zaključen između tužiteljice i II. tuženika 19. srpnja 1975. te da je između istih opet sklopljen brak 3. srpnja 2006.,

- da su nekretnina na kojima je zasnovano založno pravo kupljene 8. rujna 1995. na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja i II. tuženika kao kupca,

- da su predmetne nekretnine zajednička imovina tužiteljice i njezinog supruga II. tuženika, a koja je stečena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice.

6. Na temelju utvrđenog pravilno je prvostupanjski sud naveo da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78 - ispravak, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst i 59/00 – u daljnjem tekstu: ZBPO), koji se primjenjuje na imovinu bračnih drugova stečenu do 1. srpnja 1999. i koji Zakon ne poznaje termin bračne stečevine, već umjesto toga uređuje zajedničku stečevinu bračnih drugova, i to drukčije nego što to čini sada važeći Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 103/15. i 98/19.).

6.1. Odredbom članka 277. ZBPO-a, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine prema odredbi članka 284. ZBPO-a, dok svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine prema članku 285. ZBPO-a.

6.2. Budući da se prema odredbi članka ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da II. tuženik, suprug tužiteljice nije mogao samostalno, bez sporazuma s tužiteljicom, njezin suvlasnički dio opteretiti primjenjujući odredbu članka 283. ZBPO-a, jer je taj sud nedvojbeno utvrdio da su nekretnine na kojim je upisano pravo zaloga u korist I. tuženika zajednička imovina tužiteljice i II. tuženika, a koje je stečena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Slijedom toga pravilno je zaključio da u ovom slučaju tuženici imaju status jedinstvenih suparničara na temelju odredbe članka 201. ZPP-a, zbog čega je spor moguće riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima.

6.3. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naveo da su za valjanosti, odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom bračnih drugova u odnosu stjecatelja (treću osobu), bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe, pri čemu je naveo kako prema odredbi članka 61. stavka 2. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01.,79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZV), radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći stvarno pravo na nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao zajedničko vlasništvo ako je stjecanje nastalo pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno ako je ta treća osoba pošteni stjecatelj.

6.4. Pritom je pravilno prvostupanjski sud naveo i da je osim savjesnosti treće osobe bitna je i savjesnost svih sudionika tog pravnog posla, uključujući i savjesnost bračnog druga koji nije sudionik tog pravnog posla (tako Ustavni sud RH u Odluci br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i drugima).

7. Međutim, u ovom slučaju osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da se na temelju izvedenih dokaza ne bi mogao prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je utvrdio kako tužiteljica nije bila savjesna, odnosno da je znala i mogla znati da je njezin suprug II. tuženik opteretio i njezin dio ½ zajedničke imovine, pri čemu sud taj zaključak u bitnom temelji na utvrđenju kako je isplata iznosa zajma od strane I. tuženika udruge (čiji su bili članovi tužiteljica i II. tuženik), bili u bliskim odnosa s predsjednikom te udruge sada s pok. NZ, njegovom suprugom kao i članovima udruge, pa da to nije beznačajan događaj u obitelji i nešto o čemu tužiteljica ne bi imala saznanja.

7.1. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da nije sporno da je tužiteljica znala za zajam koji je njezin suprug II. tuženik uzeo od I. tuženika, kao što nije sporno ni da su se oni često družili s sada pok. NZ i njegovom suprugom (još od početka Domovinskog rata) i da su tužiteljica i II. tuženik bili članovi I. tuženika, ali sve to prema mišljenju ovoga suda ne mora značiti da je tužiteljica znala da je njezin suprug II. tuženik, nakon sklopljenog ugovora o zajmu s I. tuženikom (1998.), a imajući u vidu da je sklopio aneks tom ugovoru (2000) na temelju kojeg je upisan zalog na zajedničkim nekretninama, upisao taj zalog i na njezinom suvlasničkom dijelu, bez obzira koliki je iznos isplaćen na ime zajma. Dakle, iz stanja spisa ne bi proizlazilo da bi I. tuženik potkrijepio svoje navode da je tužiteljica bila nesavjesna i da je znala da je pravo zaloga upisano i na njezinom suvlasničkog dijelu, a što sve osnovano u žalbi tvrdi tužiteljica.

8. Shodno tome, prvostupanjski sud tijekom postupka nije raspravio niti utvrdio gdje i kada i tko bi bio prisutan kada je sklopljen aneks, da bi se eventualno iz toga moglo zaključiti je li tužiteljica bila prisutna ili je li znala ili mogla znati da će na temelju aneksa biti upisan zalog i na njezinom suvlasničkom dijelu nekretnina, a pri tom imajući u vidu i dio iskaza II. tuženika u kojem tvrdi da tužiteljici svojoj supruzi nije rekao da je potpisao aneks, odnosno da je dao hipoteku na njihovu kuću i da je ona to saznala naknadno, što bi proizlazilo i iz njezinog iskaza, a što sve prvostupanjski sud nije pravilno cijenio kod donošenja pobijane odluke.

9. Za ukazati je da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije primijenio ni odredbe članka 8. Europske Konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Konvencija) koja je stupila na snagu 1953. i koja je 1997. preuzeta u zakonodavstvo Republike Hrvatske, a kojima je regulirano pravo na dom. Stoga, tako nije ocijenio ni razmjernost (proporcionalnost) konkretnog slučaja, odnosno da Konvencija predviđa pravo poštivanje doma, a u ovom slučaju tužiteljice jer bi iz spisa i žalbe proizlazilo da ona nema drugi dom osim predmetne kuće, zbog čega je u ovom slučaju trebalo ocijeniti i načelo razmjernosti s legitimnim ciljem iz stavka 2. članka 8. Konvencije, vodeći pri tome računa o osobitim okolnostima konkretnog slučaju, a o čemu se već izjasnila i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava sa sjedištem u [adresa], a što također, prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane odluke, kako to osnovano u žalbi tvrdi i tužiteljica.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa će prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 166. stavka 3. i 4. ZPP- a, o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud dopuniti činjenično stanje u skladu s uputama iz ovog rješenja, pa će potom pažljivom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

U Splitu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča