Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-932/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jadri Striki, odvjetniku iz Zadra, radi zabrane štetnih imisija, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-855/2020 od 1. lipnja 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba se uvažava te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-855/2020 od 1. lipnja 2023.:

- preinačuje u točki II. izreke presude na način da se tužitelju nalaže da tuženiku, povrh već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.573,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, plati i daljnji parnični trošak u iznosu od 479,17 EUR (četiristo sedamdeset devet eura i sedamnaest centi) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, računajući od 15. siječnja 2025. do potpune isplate, u roku od 15 dana

- potvrđuje u preostalom dijelu presude i rješenja.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR (tristo sedamdeset pet eura) i troška sudske pristojbe.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 51,30 EUR (pedeset jedan euro i trideset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti roštilj i plinsku bocu sa dijela [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi neposredno uz vanjski zid obiteljske kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koju koristi tužitelj ČR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se pod prijetnjom ovrhe ubuduće kaniti sličnih radnji i načina korištenja navedene nekretnine."

II Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 1.573,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate.«

1.1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

«Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere, kojim se tuženiku zabranjuje svaka upotreba roštilja na dijelu [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji može izazvati štetu na obiteljskoj kući u [adresa], anagrafske oznake Č 21, koju koristi tužitelj, a koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

Eventualna žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim uredujućim sucem.

2.1. Tuženik se u žalbi i dopuni žalbe žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka i predlaže se preinačiti odluku o trošku te naložiti tužitelju da snosi u cijelosti zatraženi trošak.

2.2. Tužitelj se žali i protiv rješenja, također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se to rješenje preinači.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Između stranaka nije sporno da su suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su podijelili posjed te nekretnine.

6.1. Tužitelj tvrdi da tuženik bez ikakve suglasnosti i tužiteljevog odobrenja na dijelu predmetne nekretnine kojeg drži u posjedu povremeno koristi pomični roštilj i plinsku bocu koje je stavio neposredno uz prozor dijela kuće koju koristi tužitelj te paljenjem vatre, pečenjem i kuhanjem širi dim, čađu i neugodne mirise na dio nekretnine kojeg koristi tužitelj. Osim toga, tuženikova plinska boca je postavljena vrlo blizu roštilja što ugrožava sigurnost tužitelja i njegove nekretnine jer se plinske boce ne smiju izlagati temperaturi višoj od 40 stupnjeva. Tužitelj se poziva na članak 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) i tužbenim zahtjevom traži da se tuženiku naloži da ukloni roštilj i plinsku bocu sa dijela predmetne nekretnine koji se nalazi neposredno uz vanjski zid obiteljske kuće koju koristi tužitelj te da mu se naloži da se pod prijetnjom ovrhe ubuduće kani sličnih radnji i načina korištenja navedene nekretnine.

6.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je proveden očevid na licu mjesta i izveden dokaz geodetskim vještačenjem i vještačenjem po vještaku za protupožarnu zaštitu odbio tužiteljev tužbeni zahtjev te mu naložio da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.573,89 eura sa zateznim kamatama.

6.3. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži uklanjanje plinske boce, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da ta plinska boca ne predstavlja opasnost za tužitelja i njegovu nekretninu. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da plinska boca predstavlja dodatnu opasnost za objekt, okućnicu i osobe koje bi se zatekle u dometu eventualne eksplozije plinske boce, da se ta boca nalazi na mjestu gdje se ne smije nalaziti sukladno Zakonu o zaštiti od požara i da je trebala biti uklonjena sa spornog mjesta već i radi toga što joj je istekao atest.

6.4. Plinska boca svakako nije izvor štetnih imisija jer tužitelj niti ne tvrdi da ta boca ispušta plin koji dolazi na dio nekretnine koju on koristi i u odnosu na procjenu opasnosti od nje, poglavito od eksplozije, se ne bi primjenjivao članak 110. ZV-a, već članak 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) koji u stavku 1. propisuje da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama, a u stavku 2. propisuje da će sud na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

6.5. Vještak protupožarne zaštite je, što se tiče isteka atesta plinske boce, u svom nalazu i mišljenju naveo da je plinsku bocu kojoj je istekao atest tj. koja nije atestirana u propisanom vremenskom periodu potrebno isključiti iz uporabe i da ista može, ali i da ne mora biti ispravna. Ovdje treba napomenuti da plinska boca prilikom očevida na licu mjesta od 4. veljače 2022. nije tamo zatečena. Tuženik je na tom ročištu naveo da je plinsku bocu uklonio prije otprilike šest mjeseci zbog toga što više nema svrhe jer mu je razbijeno plinsko kuhalo. Dakle, prema izjavi tuženika, on je plinsku bocu uklonio oko 4. kolovoza 2021. i imao je mogućnost da tu činjenicu iznese do zaključenja prethodnog postupka dana 23. rujna 2021., ali je to propustio učiniti pa je, obzirom na odredbu članka 299. stavak 1. i 2. ZPP-a, izgubio mogućnost iznošenja te činjenice, a kako je do tada bilo nesporno da se plinska boca tamo nalazi, treba razmotriti osnovanost dijela tužbenog zahtjeva za uklanjanje plinske boce iako je ona u tijeku ovog postupka najvjerojatnije uklonjena. Kako plinska boca nije zatečena na licu mjesta, nije bilo moguće provjeriti da li je ispravna ili nije pa slijedom toga niti utvrditi da nije ispravna. Kako postoji mogućnost da je ispravna usprkos isteku atesta, tužitelj nije dokazao njezinu neispravnost pa time niti da zbog tih razloga predstavlja izvor opasnosti od kojeg prijeti nastanak znatnije štete zbog istjecanja plina ili opasnosti od eksplozije.

6.6. Što se tiče tvrdnji tužitelja da plinska boca u slučaju nepropisnog korištenja roštilja predstavlja povećanu opasnost jer se nalazi u blizini, odnosno unutar 1,5 metara od roštilja na kojem se pali plamen, vještak je naveo da u slučaju da se roštilj nepropisno koristi sporna plinska boca bi predstavljala dodatnu opasnost za objekt, za okućnicu i osobe koje bi se zatekle u dometu eksplozije, a pod nepropisnim korištenjem roštilja smatra loženje istog bez kontroliranja vatre, skladištenje veće količine gorive tvari uz plinsku bocu, negašenje početnog požara uz plinsku bocu i ostavljanje plinske boce na mjestu gdje se nalazi u slučaju požara u blizini nje. Dakle, vještak mogućnost eksplozije plinske boce vezuje uz nastupanje niza okolnosti koje teoretski jesu moguće, ali nipošto nisu izvjesne. U primjeni citiranog članka 1047. ZOO-a opasnost od nastanka štete treba biti konkretna i izvjesna, a ne uvjetovana nekim potpuno neizvjesnim budućim događajem tako da se ni smještaj plinske boce blizu roštilja koji je u upotrebi ne može smatrati opasnošću od nastanka štete u smislu te zakonske odredbe. Vještak je također otklonio opasnost od eksplozije plinske boce u slučaju povišene temperature u ljetnom razdoblju godine obzirom da je plinska boca napravljena tako da izdrži tlak od 25 bara, a u plinskoj boci se kod temperature od 40 stupnjeva pojavljuje tlak od oko 10 bara tako da ni izloženost boce direktnom sunčanom zračenju ne stvara opasnost od eksplozije.

6.7. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji je naveo da plinska boca ne ugrožava dodatno sigurnost tužitelja i njegove nekretnine, pravilno zaključio da smještaj plinske boce, koja je smještena u zasebnom zatvorenom ormariću, ne predstavlja izvor opasnosti za tužitelja u smislu članka 1047. ZOO-a i pravilno je postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva za uklanjanje plinske boce.

7. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva za uklanjanje roštilja treba reći da roštilj sam po sebi ne predstavlja izvor opasnosti nastanka znatnije štete tužitelju. Opasnost bi eventualno mogla nastati paljenjem vatre u roštilju. No, i paljenjem vatre bi znatnija šteta na tužiteljevoj kući mogla nastati ukoliko bi se vatra, zbog iskrenja ili nastanka požara oko roštilja, proširila na tužiteljevu kuću. I tu važi ono što je gore rečeno, a to je da takva mogućnost teoretski postoji no svakako nije konkretna niti izvjesna u mjeri koja bi opravdavala primjenu članka 1047. ZOO-a.

7.1. Člankom 110. stavak 1. ZV-a je propisano da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije), a stavkom 2. je propisano da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

7.2. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da toplina koja se razvija prilikom upotrebe roštilja nanosi trajnu štetu tehničkim karakteristikama fasade njegove kuće i oštećuje stiropor postavljen radi izolacije. Tužitelj je također tvrdio da dim koji se stvara ulazi kroz njegov prozor prlja unutrašnjost njegove kuće zbog čega je već nekoliko puta trebao krečiti zidove, a i prilikom paljenja roštilja se razvija neugodan miris zbog toga što tuženik za potpalu koristi kerozinske kocke.

7.3. Tužitelj je, dakle, kao štetne imisije naznačio:

- toplinu koja se stvara prilikom paljenja vatre, a koja oštećuje njegovu fasadu

- dim koji se stvara prilikom paljenja vatre, a koji prlja njegovu kuću

- neugodan miris koji nastaje potpalom vatre kerozinskim kockama.

7.4. Što se tiče topline koja se stvara prilikom paljenja vatre, a koja oštećuje tužiteljevu fasadu, prvostupanjski sud je utvrdio da na fasadi tužiteljeve kuće nema vidljivih promjena na onom dijelu fasade koji se nalazi blizu roštilja u odnosu na izgled ostalog dijela fasade pa tužitelj nije dokazao postojanje štetnih imisija u obliku povećane topline koja bi izazivala znatniju štetu na tužiteljevoj kući.

7.5. Što se tiče dima i neugodnog mirisa, tužitelj u smislu članka 110. stavak 2. ZV-a nije postavio odgovarajući tužbeni zahtjev za uklanjanje uzroka tih imisija. Uklanjanjem roštilja sa prostora koji se nalazi neposredno uz vanjski zid tužiteljeve kuće takve imisije svakako neće biti spriječene. Kada bi tužitelj izmjestio roštilj sa prostora koji se nalazi neposredno uz zid tužiteljeve kuće i smjestio ga nekoliko metara dalje od tog zida, ne bi došlo do uklanjanja uzroka tih imisija, odnosno dima i neugodnih mirisa. Te imisije dospijevaju na dio predmetne nekretnine kojeg koristi tužitelj pri postojanju određenih atmosferskih uvjeta i to kada za vrijeme paljenja vatre u roštilju okolni zrak struji prema tužiteljevoj kući i dijelu nekretnine koji on koristi. Ukoliko su atmosferski uvjeti takvi da zrak prilikom paljenja vatre struji u suprotnom pravcu od tužiteljeve kuće i odnosi dim i neugodne mirise, tada za tužitelja ne nastaju štetne imisije. Uzrok tih imisija nije sam roštilj već paljenje vatre u njemu. Stoga, ukoliko tužitelj smatra da dim i neugodni mirisi koji nastaju paljenjem vatre predstavljaju prekomjerne imisije u smislu članka 110. stavak 1. ZV-a, tada je tužbenim zahtjevom trebao zatražiti da se tuženiku zabrani paljenje vatre u roštilju jer bi se na taj način u smislu članka 110. stavak 2. ZV- a uklonio uzrok tih prekomjernih imisija. Kako tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je zbog toga, ali i zbog ostalih iznijetih razloga, pravilno postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva radi uklanjanja roštilja, utvrdivši prethodno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine i da ju ima pravo posjedovati i koristiti.

7.6. Tužitelj se je tijekom postupka pozivao na Odluku o mjerama zaštite od požara na otvorenom prostoru koju je donijela Zadarska županija (dalje: Odluka Zadarske županije) i koja je objavljena u Službenom glasniku Zadarske županije broj 12 iz 2008. Tom Odlukom je u članku 4. stavak 1. zabranjeno loženje vatre na svim otvorenim prostorima u razdoblju od 1. lipnja do 31. listopada, a u stavku 2. je propisano da se iznimno u tom razdoblju mogu koristiti improvizirani roštilji na okućnicama u naseljenom mjestu ako je očišćeno mjesto loženja otvorene vatre od svih gorivih tvari u krugu od 1,5 m od ruba roštilja i uz uvjet da je pripremljena odgovarajuća količina vode za gašenje ostataka loženja vatre i za polijevanje pepela.

7.7. Tu treba reći da sud, sve kada bi i utvrdio da mjesto loženja otvorene vatre nije očišćeno od svih gorivih tvari u krugu od 1,5 m od ruba roštilja, tužbeni zahtjev se ne bi mogao usvojiti primjenom te podzakonske odredbe. Postupanje protivno odredbama Odluke Zadarske županije je člancima 10., 11. i 12. te Odluke propisano kao prekršaj za koji su propisane novčane kazne te tužitelj ima mogućnost da putem komunalnog redara ili neke druge osobe iz članka 9. te Odluke prijavi nepropisno korištenje roštilja od strane tuženika. Sud svoju odluku donosi na temelju gore citiranih odredbi ZOO i ZV i samo su te odredbe relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7.8. Tužitelj se također žali protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za određivanje privremene mjere radi zabrane tuženiku da upotrebljava roštilj na predmetnoj nekretnini na način koji može izazvati štetu na tužiteljevoj kući. Međutim, kako je prvostupanjski sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, ne postoji tužiteljeva tražbina koja bi se mogla osigurati privremenom mjerom pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev zahtjev za određivanje privremene mjere.

8. Protiv odluke o trošku postupka žale se obje stranke pa je ovaj sud ispitao pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na taj dio prvostupanjske presude.

8.1. Tuženik je uspio u parnici pa mu stoga na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a pripada naknada zatraženog parničnog troška.

8.2. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova što mu i pripada na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

8.3. Tuženik je također zatražio naknadu parničnog troška za sastav deset podnesaka. Od tih podnesaka pet podnesaka je tuženik podnio postupajući po nalogu prvostupanjskog suda da se očituje na podneske koje je podnio tužitelj. Neovisno o tome da li su ti podnesci u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice, tuženiku pripada trošak tih podnesaka obzirom da ih je podnio po nalogu suda. Budući da ti podnesci ne spadaju u kategoriju podnesaka iz Tbr. 8.1. i 8.2. Tarife, tuženiku za te podneske pripada naknada na temelju Tbr. 8.3. Tarife i to 25 bodova pa tuženiku za tih pet podnesaka pripada 125 bodova. Što se tiče ostalih podnesaka, tuženiku pripada trošak podnesaka od 11. svibnja 2022. i 19. rujna 2022. na osnovi Tbr. 8.1. Tarife budući da se radi o podnescima kojima se je tuženik očitovao na nalaze i mišljenja vještaka. Za preostala tri podneska, i to za podneske od 24. rujna 2021., 13. svibnja 2022. i 29. studenog 2022. tuženiku ne pripada naknada jer se radi o podnescima koji u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice budući da je tuženik iznijeto u tim podnescima mogao iznijeti i na ročištu glavne rasprave. Stoga tuženiku za navedene podneske pripada ukupno 325 bodova.

8.4. Tuženik je nadalje zatražio naknadu za zastupanje na pet ročišta. Tuženiku pripada naknada za ročišta od 23. rujna 2021., 4. veljače 2022., 16. svibnja 2022. i 18. travnja 2022. u ukupnom iznosu od 400 bodova, a ne pripada mu naknada za ročište od 7. veljače 2022. budući da iz stanja spisa proizlazi da to ročište nije niti održano. Tužitelj se neosnovano žali navodeći da se sudski očevid na licu mjesta ne može smatrati troškom pristupa na ročište. Međutim, očevid na licu mjesta jest sudsko ročište i tuženiku pripada naknada za pristup na to ročište.

8.5. Tuženiku, dakle, pripada ukupna naknada od 825 bodova što pomnoženo s 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) daje iznos od 12.375,00 kuna kojeg treba uvećati za 25 % PDV- a pa se dobije iznos od 15.468,75 kuna ili 2.053,06 eura po tečaju konverzije od 7,53450 HRK za 1 EUR.

8.6. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je tužitelju naloženo da tuženiku, pored dosuđenog troška od 1.573,89 eura sa zateznim kamatama, plati još i dodatni trošak u iznosu od 479,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. kao dana donošenja ove presude.

9. Zbog navedenih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđeni su prvostupanjska presuda u točki I. izreke i rješenje. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka pa je stoga njegov zahtjev za naknadu tog troška odbijen.

9.1. Tuženik je tražio dosudu troška u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura. Žalbom je osporavao odluku o trošku u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak u iznosu od 2.407,79 eura, a sa žalbom je uspio za iznos od 479,17 eura pa je sa žalbom uspio u omjeru od 19,90 % zbog čega u tom postotku pripada naknada parničnog troška sastava žalbe. Taj trošak iznosi 124,38 eura na temelju Tbr. 10.5. Tarife te tuženiku pripada iznos od 24,75 eura. Tome treba pribrojiti trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 26,55 eura pa se dobije iznos 51,30 eura koliko mu je i dosuđeno.

Koprivnica, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić