Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5702/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CĆ, kojeg brani Antonia Erdelez, odvjetnica iz Sinja, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18. i 121/19.), rješavajući o žalbi okrivljenog CĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje, P-361/2021 KLASA: 413-01/20-26/1963, URBROJ: 513-02-8002/77-23-14 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

IDjelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog CĆ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljeni CĆ, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), te mu se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeseteura) koju novčanu kaznu je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove odluke, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

IIU ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CĆ, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

IIINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni CĆ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni CĆ proglašen je krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura / 6.781,05 kuna kuna, na temelju članka 192. stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine«, br. 115/16. i 106/18.), uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, radi prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. citiranog Zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaj.

2.Istim rješenjem okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura / 113,02 kuna.

3.Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalno prava i bitne povrede postupka, navodeći u bitnome da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije uzelo u obzir sve okolnosti koje su realno utjecale na postupanje okrivljenika te budući da nije njegovom krivnjom došlo do takvog postupanja, ne bi bilo opravdano da okrivljenik za to snosi odgovornost. Žalitelj ističe da je prethodnog dana, tj. 12.02.2021. predao računalo od kojeg se sastoji blagajna, a koje zajedno sa uređajem za fiskalizaciju omogućuje fiskalizaciju i ispis računa, na popravak društvu TOTO RAČUNALA d.o.o. jer je ista bila neispravna. Dana 13.02.2021. u 11.54 sati okrivljenik je preuzeo popravljeno računalo. Stoga je pogrešan zaključak da fiskalna blagajna nije bila uključena okrivljenikovom odlukom. Uređaj za fiskalizaciju nije bio spojen budući je blagajna zbog kvara konektora bila neispravna, a okrivljenik je odmah po saznanju za kvar pristupio otklanjanju istog, Da okrivljeniku nije bila namjera ne uključiti fiskalnu blagajnu govori u prilog činjenica da je osoba, koja je za okrivljenika obavljala prodaju i naplatu proizvoda-pića, izdala račun u 12,12 sati, dakle, 18 minuta nakon preuzimanja dijela iste sa servisa. Iz navedenog proizlazi da okrivljenik nikada nije imao namjeru ne izdavati račune za obavljene usluge jer je to učinio prvom prilikom čim je fiskalna blagajna stavljena u funkciju, već je bio onemogućen zbog kvara fiskalne blagajne, a za koji on osobno nije i ne može biti krivim. Isto je dokazao i uvidom u Potvrdu o preuzimanju od 12.02.2021., račun br. 20-P-1 od 13.02.2021. te Radni nalog broj 5/12.

4.Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba je osnovana.

6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju izvedenih dokaza u potpunosti i točno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj koji je počinio okrivljenik. Svi navodi žalitelja kojima prigovara pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja, nisu osnovani. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 29. ožujka 2023.., tijekom dokaznog postupka pročitalo materijalne dokaze koji prileže spisu. Ovaj Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu može iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), te je iskoristio pravo na pisanu obranu, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi, kao i materijalna dokumentacija spisa.

8.Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, posebice Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod porezno obveznika koji je obveznik fiskalizacije, KLASA. 471-01/21-20/127, UR:BROJ: 513-02-1576/17-21-2 od 14. veljače 2021., koji je sastavljen od ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a isti predstavlja valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, te ga je okrivljenik bez primjedbe potpisao, a u čiju vjerodostojnost nije bilo razloga sumnjati. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim, da je shodno tome pravilo primijenilo materijalno pravo i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok žalbeni navodi ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koji bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.

9.Navodima žalbe kojima žalitelj upućuje na kvar blagajne nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava jer je u smislu članka 192. stavka 1. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona propisana sankcija za fizičku osobu obrtnika ako ne izdaje račune (članak 62. stavak 1. i 5.), pa ga okolnost koju ističe ne oslobađa prekršajne odgovornosti, niti tu odgovornost umanjuje jer je okrivljenik neprijeporno kao vlasnik obrta [obrt] obrt za ugostiteljstvo, odgovoran za zakonitost poslovanja svog obrta te je bio dužan u svakom trenutku voditi računa da se poštuju zakonski propisi, a u slučaju kada dođe do potpunog prestanka rada elektroničkog naplatnog uređaja obveznik fiskalizacije izdaje račun koji mora biti uvezan u posebnu knjigu računa. Uvezanu knjigu računa prije početka upotrebe, ovjerava Ministarstvo financija, Porezna uprava.

10.Vezano uz žalbeni navod da u konkretnom slučaju nije postojala namjera ne izdavati račune za obavljene usluge jer je to učinio prvom prilikom čim je fiskalna blagajna stavljena u funkciju, treba navesti da je neosnovan, stoga što je sukladno članku 25. stavku 1. Prekršajnog zakona za odgovornost za prekršaj dovoljan nehaj, time da se sukladno članku 25. stavku 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja.

11.Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je izreklo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

12. Unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uz puno uvažavanje svih žalbenih navoda koji se odnose na poslovne prilike u vrijeme okolnosti ograničenja u radu prema Odlukama stožera civilne zaštite, nadalje uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja te okolnost da u odnosu na prekršajni nalog broj 78//2020 od 24. ožujka 2020., koji je priložen u spis, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila je rehabilitacija jer je od pravomoćnosti tog prekršajnog naloga (30. travnja 2020.) proteklo više od tri godine, pa se sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, okrivljenik smatra neosuđivanom osobom po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak, posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od one koja je za inkriminirani prekršaj odmjerena pobijanim rješenjem o prekršaju. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji za počinitelja fizičku osoba obrtnik i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, dakle, u nešto blažem iznosu od onog koji je bio propisan u vrijeme počinjenja djela, i to u rasponu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna, kao tada službenoj valuti Republike Hrvatske (prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450), novčanu kaznu izrekao kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

13. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenika pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

14.Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od petnaest dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, kao pod I izreke ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

15.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16.Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. siječnja 2025

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.