REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8090/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČJ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi okr. ČJ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 1. rujna 2023., broj: Pp-1973/2022-13, u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba okr. ČJ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ČJ obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku 60 dana od primitka ove presude.

-Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 1. rujna 2023., broj: Pp-1973/2022-13, proglašen je krivim okr. ČJ da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 130,00 eura/979,49 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 15,00 eura/113,02 kune.

2.Protiv te presude okr. ČJ po branitelju odvjetniku Ivici Mačvaninu podnio je žalbu zbog svih zakonskih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili preinači i okrivljenika oslobodi optužbe.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom se navodi da je tijekom postupka i donošenja pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i st. 2. Prekršajnog zakona, jer u obrazloženju nedostaju valjani razlozi, što izreku presude čini nerazumljivom i proturječnom izreci presude, dokazima i razlozima koji su navedeni u obrazloženju. Navodi se da je u obrazloženju izostala ocjena svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti kako je to određeno čl. 179. st. 5. i čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona te da se zaključak suda da je okrivljenik zaista počinio prekršaj za koji je osuđen u cijelosti ukazuje preuranjenim i pogrešnim.

5.1.Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

6.Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je sud svoju odluku temeljio na iskazu ošt. SJ i svjedoka PJ i RJ utvrđujući da je svojim radnjama kod oštećenice prouzročio osjećaj uznemirenosti, dok je obranu okrivljenika cijenio kao neuvjerljivu i usmjerenu ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Žalitelj smatra da je takvo utvrđenje suda u cijelosti pogrešno i suprotno optužnom aktu, jer nitko od saslušanih svjedoka, a niti sama oštećenica nije izjavila da joj je kritičnog dana izgovorio inkriminirajuće riječi „jebem ti tatu, ti si glupača, mrš u pičku materinu“ te je nejasno na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da je počinio prekršaj.

6.1.Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je proglašen krivim za psihičko nasilje prema bivšoj izvanbračnoj supruzi, ošt. SJ.

6.2. Prvenstveno, nije u pravu okrivljenik da je utvrđenje prvostupanjskog suda suprotno optužnom aktu, budući se okrivljeniku Optužnim prijedlogom PP Vinkovci od 9. studenog 2022. stavlja na teret fizičko i psihičko nasilje prema bivšoj izvanbračnoj supruzi, ošt. SJ, kao što je i proglašen krivim u izreci pobijane presude, pa nema nikakve prourječnosti između optužbe i izreke pobijane presude. U odnosu na psihičko nasilje, u pravu je okrivljenik da nitko u postupku nije doslovno ponovio riječi kojima je okrivljenik vrijeđao oštećenicu. Međutim, svjedokinja PJ, koja je svjedočila o događaju na temelju neposrednog opažanja, budući da je kritične prigode radila u caffe baru „Lipa“ u Nuštru, na ispitivanju je navela da je okrivljenik SJ „vikao i psovao roditelje i njoj svašta govorio“, „…..i pljuvao ju uz ponovno vrijeđanje nje i roditelja i nju svakakvim psovkama, da je glupa, da su njeni roditelji svakakvi“. Upravo činjenica da svjedokinja nije u potpunosti identično ponovila riječi vrijeđanja koje se okrivljeniku stavljaju na teret ukazuje na njezinu vjerodostojnost i nezainteresiranost za ishod postupka. Kada se iskaz navedene svjedokinje poveže sa iskazom svjedoka RJ, koji je čuo neku prepirku između okrivljenika i oštećenice, pravilno je sud proglasio okrivljenika krivim za psihičko nasilje prema optuženju, a koje je, kako to zaključuje prvostupanjski sud, kod oštećenice prouzročilo osjećaj uznemirenosti.

7. Nadalje, neosnovano se žalbom navodi da je sud nepravilno cijenio postojanje izvanbračne zajednice između okrivljenika i oštećenice, koja je izjavila da je ista trajala od trećeg mjeseca 2020. do desetog mjeseca 2022., pa se ne radi o izvanbračnoj zajednici za koju je, potrebno trajanje 3 godine sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona i čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ovim žalbenim navodom, iako se to izričito ne navodi, očito se ističe povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, smatrajući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak, nije prekršaj, zbog nepostojanja izvanbračne zajednice.

7.1.Čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je krug osoba na koji se taj zakon primjenjuje, pa je tako st. 2. propisano da se primjenjuje na bivšeg izvanbračnog druga. U smislu st. 4. istog članka izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Postojanje izvanbračne zajednice u ovom slučaju utvrđeno je provedenim personalnim dokazima, iskazom ošt. SJ, svjedokinje PJ i obrane samog okrivljenika koji je decidirano izjavio da je u ugostiteljski objekt došla njegova izvanbračna supruga SJ, a svoj zaključak o postojanju izvanbračne zajednice prvostupanjski je sud jasno iznio u t. 23. obrazloženja pobijane presude, na koje razloge se upućuje okrivljenik, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Pri tome, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, postojanje izvanbračne zajednice kod prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prosuđuje se prema odredbama toga Zakona, a ne odredbi čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona.

8. Okrivljenik se nije posebno žalio zbog odluke o kazni, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna.

8.1.Prvenstveno, treba napomenuti da je kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Prvostupanjski je sud, očito primijenio „novi“ Zakon, kojim je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Međutim, prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okr. ČJ, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, izrekao novčanu kaznu u polovini propisanog posebnog minimuma, kojom se, po ocjeni ovog suda, ne ostvaruje svrha specijalne i generalne prevencije. Međutim, budući da tužitelj nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten u povodu žalbe okrivljenika pobijanu presudu preinačiti na njegovu štetu.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (U protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute od 13,27 eura do 663,61 eura), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle bliže minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a budući da okrivljenik ostvaruje redovne prihode, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

10.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.