Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-6/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska protiv tuženika NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, radi povećanja uzdržavanja, te radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mlt. GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica JĐZ iz Centra za posebna skrbništva Zagreb, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-23/2024-32 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-23/2024-32 od 27. studenog 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojom je određeno da će djeca boraviti dva tjedna kod majke a potom dva tjedna kod oca NĐ, te u djelu održavanja osobnih odnosa u vidu susreta i druženja djece s roditeljem s kojim ne borave i u pogledu načina preuzimanja djece i uzdržavanja, te u cijelosti pod točkom II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I./ Umjesto određenja rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj br.R1 Ob - 265/2019 od 24. rujna 2019. odlučuje se kako slijedi:
Roditelji JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i nadalje će ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zajednički i sporazumno.
Mlt. GĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. KĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će na adresi majke JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] boraviti će dva tjedna kod majke JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u [adresa], a potom dva tjedna kod oca NĐ, u [adresa]. Osobne odnose u vidu susreta i druženja mlt. GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] održavati će s onim roditeljem s kojim neće boraviti tijekom dva tjedna, s tim da se isti imaju održavati prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane tada se isti imaju održavati :
- u prvom tjednu dva radna dana (utorkom i četvrtkom) u trajanju od tri sata u terminu u kojem mlt. djeca nemaju nastavu , a u drugom tjednu jedan radni dan (utorkom) u trajanju od tri sata u terminu u kojem mlt. djeca nemaju nastavu te subotom od 10,00 do 17,00 sati. Određuje se način preuzimanja mlt. GĐ i mlt. KĐ tako da djecu treba preuzeti i vratiti onaj roditelj kod kojeg dijete ima boraviti nadolazeći tjedan odnosno onaj roditelj koji ima pravo ostvariti osobne odnose sukladno odluci iz ove presude.
Materijalne potrebe mlt. GĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zadovoljavati će se doprinosima oba roditelja JĐ i NĐ na jednako, počev od dana donošenja ove presude.
II./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad maloljetnom djecom i to GĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), r. **.**.2012. i KĐ ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) r. **.**.2014. Općinskog suda u Kutini-Stalna služba u Novskoj br. R1 Ob-265/19. od 24.09.2019. kojim je naloženo tuženiku LĐ za uzdržavanje mlt. tužitelja GĐ i KĐ plaćati ukupan iznos od 1.000,00 kn/132,72 € mjesečno te se nalaže tuženiku LĐ za uzdržavanje mlt. tužitelja GĐ plaćati iznos od 220,00 € mjesečno i mlt. KĐ plaćati iznos od 220,00 € na račun majke i zakonske zastupnice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] br. računa: [broj bankovnog računa], kod PBZ, počev od 01.01.2024. pa kako budu dospijevali pojedini mjesečni iznosi, s tim da obveza plaćanja dospijeva zadnji dan u mjesecu za koji je potrebno platiti uzdržavanje, s tim da zaostale obroke plati zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući ove po dospijeću svakog pojedinog iznosa uzdržavanja počev od 01.02.2024. pa nadalje kako budu dospijevali, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama kao gore, računajući ove od dana donošenja presude u roku od 15 dana."
III./ Svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija istu u dijelu točke I. izreke kojom je određeno da će djeca boraviti dva tjedna kod majke a potom dva tjedna kod oca NĐ, te u djelu održavanja osobnih odnosa u vidu susreta i druženja djece s roditeljem s kojim ne borave, u pogledu načina preuzimanja djece i uzdržavanja, te u cijelosti točku II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odredi susrete i druženja tuženika s djecom ili podredno na način kako je to predložila tužiteljica uz naknadu troška postupka, ili podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Tužiteljica tužbom traži izmjenu ranije odluke o roditeljskoj skrbi, dok tuženik traži izmjenu susreta i druženja sa mal. djecom.
8. Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi slijedeće:
- da je tužiteljica podnijela tužbu 17. siječnja 2024. u ime mlt. djece GĐ i KĐ protiv oca mlt. djece NĐ radi povećanja uzdržavanja mlt. djece, koja je zaprimljena kod suda pod poslovnom oznakom P Ob-23/2024.,
- da je tuženik podnio tužbu 11. ožujka 2024. protiv JĐ, majke mlt. djece, radi izmjene odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s djecom i obveze uzdržavanja djeteta koja je zaprimljena kod suda pod poslovnom oznakom P Ob- 60/2024.,
- da je sud donio rješenje o spajanju predmeta pod poslovnom oznakom P Ob- 23/2024 dana 28. ožujka 2024. te je odlučeno da će se voditi jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka u pogledu svih zahtjeva,
- da je iz rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj R1 Ob-265/2019-2 od 24.9.2019. te Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28.8.2019. utvrđeno da je brak tužiteljice i tuženika razveden te da je sud odobrio njihov Plan kojim su dogovorili da će zajednička mlt. djeca stanovati s tužiteljicom, a s tuženikom ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od petka u 15 sati do subote do 17 sati, te svaki drugi ponedjeljak od 15 sati do utorka do 15 sati, te da će tuženik plaćati iznos od 500,00 kuna na ime uzdržavanja za svako pojedino dijete,
- da je iz mišljenja HZSR, Područni ured Novska od 20.05.2024. vidljivo da je proveden postupak pred tim tijelom, da je obavljen razgovor djece sa psihologom, da je stručni tim stručne cjeline za djecu mlade i obitelj mišljenja kako je uvažavajući želju mlt. djece te raniji način ostvarivanja osobnih odnosa djece sa ocem u interesu djece prihvatiti prijedlog oca na način da mlt. djeca naizmjence provode vrijeme jednako kod majke kao i kod oca, da mlt. djeca žive u obitelji separiranih roditelja koji ne adekvatno komuniciraju i čija nemogućnost postizanja dogovora i suradnje u pogledu primjene odgojnih metoda ima negativan odraz na zajedničku djecu, a da mlt. djeca verbaliziraju emocionalnu privrženost spram oba roditelja i vole boraviti jednako kod oba, da s obzirom na prirodu posla tuženika i terenskog rada od dva tjedna smatraju opravdanim jer mlt. djeca verbaliziraju želju više vremena provoditi kod oca, a osobito imajući u vidu kako su djeca i ranije (sve do ožujka 2024.) ostvarivala osobne odnose sa ocem na taj način,
- da je u dopunskom mišljenju i prijedlogu od 8.7.2024. Stručni tim Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj mišljenja da je u periodu kada mlt. djeca naizmjence borave u kućanstvu jednog od roditelja (u periodu od 14 dana), potrebno omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s drugim roditeljem u prvom tjednu dva radna dana u trajanju od tri sata, a u drugom tjednu jedan radni dan u trajanju od tri sata te subotu od 10,00 do 17,00 sati,
- da nitko od stranaka nije predložio provođenje vještačenja u ovoj pravnoj stvari,
- da zajednički sin stranaka ima 11 godina, a zajednička kćer stranaka 10 godina, da su oboje zdrava djeca i imaju uobičajene prosječne potrebe i troškove života kao i njihovi vršnjaci,
- da se sukladno dogovoru roditelja Plan i odluka suda nekoliko mjeseci nakon donošenja nije izvršavala u dijelu održavanja osobnih odnosa zbog poslovnih razloga na strani tuženika, tako da su djeca boravila kod jednog roditelja tjedan dana potom kod drugog tjedan dana, a kasnije dva tjedna a kod drugog dva tjedna,
- da su po pitanju pokrivanja troškova mlt. djece stranke bez obzira na uređenje Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odnosno odluke suda, osim obveze tuženika da plaća iznose od po 500 kn za svako pojedino dijete, već po samom potpisivanju dogovorili da oboje sudjeluju u pokrivanju troškova djece u polovici za veće troškove, ali isto nisu unaprijed točno definirali na koje troškove se taj dogovor odnosi,
- da između stranka nije sporno da je tuženik plaćao uzdržavanje te u posljednje tri godine i mimo tih iznosa u polovici sudjelovao u pokrivanju većih troškova sukladno početnom dogovoru, ali je utvrđeno da su se stranke s vremenom sve manje slagale oko pitanju odabira cijena pojedinih troškova života djece,
- da od ožujka 2024., na insistiranje tužiteljice za doslovno poštivanje Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zajednička djeca stranaka stanuju kod tužiteljice, da je tužiteljica objašnjava da je insistirala na doslovnom poštivanju Plana zbog neslaganja s tuženikom oko angažmana pojedinog roditelja po pitanju izvršavanja školskih obveza djece,
- da oba roditelja adekvatno brinu i skrbe o zajedničkoj djeci, ali imaju različite odgojne metode naročito po pitanju skrbi o obrazovnim potrebama djece, točnije školskim obvezama mlt. djece,
- da međusobna komunikacija roditelja nije adekvatna te oni ne mogu postići dogovor i suradnju u pogledu odgojnih metoda što se negativno odražava na zajedničku mlt. djecu,
- da oba roditelja imaju adekvatne stambene prilike,
- da oba roditelja imaju topao i razvijen emocionalni odnos s mlt. djecom,
- da oba djeteta verbaliziraju emocionalnu privrženost spram oba roditelja i vole boraviti jednako kod oba roditelja,
- da oba roditelja imaju zasnovane nove partnerske odnose, s tim da tužiteljica s novim suprugom ima drugo dvoje djece koja s njima žive, dok tuženikova partnerica ima dvoje djece iz ranije bračne zajednice s kojima žive,
- da mlt. djeca stranaka imaju dobre odnose s novim partnerima svojih roditelja i djecom koja žive s njima u obitelji,
- da oba roditelja žive u istom gradu relativno blizu,
- da zajednički sin stranaka iskazuje želju da stanuje kod svakog roditelja podjednako, a zajednička kćer stranaka iskazuje želju da stanuje kod majke i da redovito viđa oca.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a imajući u vidu odredbe članka 408., 409., 416., 119. 5., 288., 360. 310. stavak 2. i 315. stavak 2. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), te odredbe članka 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta koja je koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) prvostupanjski sud zaključuje kako je nedvojbeno provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je u interesu mlt. djece da se donese nova odluka kojom će se izmijeniti ranija odluka suda, pa da je odlučeno kao u izreci. Između stranaka da nije bilo sporno da aktualna odluka ne odražava stanje koje odgovara okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja odluke čija se izmjena traži. Nesporno je utvrđeno da tuženik sada radi na terenu i to na način da je dva tjedna izvan mjesta svojeg stanovanja, a dva tjedna kod kuće. Stoga u tom dijelu nije moguće izvršavanje odluke koja određuje održavanje osobnih donosa tuženika i djece u vrijeme kada tuženik nije u mogućnosti viđati mlt. djecu. Prema tome tuženik i mlt. djeca da bi bila uskraćena u svojim pravima jer bi tuženik provodio nedovoljno vremena s djecom, pa je usklađivanje tih prava nužno donošenjem nove odluke. Sud da je u potpunosti prihvatio prijedlog i mišljenje Stručnog tima PU Kutina te donio odluku u skladu s takvim prijedlogom i mišljenjem. Naime, ovdje i onako nije riječ o roditeljima kod kojih kvalitete jednog prednjače u odnosu na drugog, jer je riječ o roditeljima koji imaju jednake kompetencije i kvalitete. Pri tom valja naglasiti da oba roditelja imaju pravo na odabir vlastitog odgojnog stila, sve dok nije riječ o ugrožavanju interesa mlt. djece, što ovdje sud nije pronašao. U interesu je mal. djece da adresa mlt. djece bude na adresi majke (formalno da mlt. djeca stanuju s majkom) ali tako da kod nje borave dva tjedna a kod oca naredna dva tjedna. Tako da je odlučeno jer je utvrđeno da su oba roditelja primjerenih roditeljskih kapaciteta, te adekvatnih stambenih i materijalnih prilika, a iz razgovora s mlt. djecom jasno proizlazi da mlt. djeca pokazuju privrženost za oba roditelja. Ovakav stav suda u skladu da je s zaključkom Stručnog tima HZSR PU Kutina koji ukazuje na pravo djece na oba roditelja unatoč razdvojenom roditeljstvu te izostanka bilo kakvih objektivnih zapreka da oba roditelja ravnopravno izvršavaju sve elemente roditeljske skrbi u odnosu na djecu, pa da takav zaključak prihvaća i sud. Mal. djeci da je omogućeno da izraze svoje mišljenje. Želja zajedničkog sina da je izraženija od želje koju je iskazala djevojčica. U situaciji takvog iskazivanja želje sud smatra da je u interesu mlt. djece da žive zajedno a nikako međusobno odvojeno, a podjednako kod svakog roditelja. To nikako ne znači da sud zanemaruje iskazivanje mišljenja djeteta već dapače vrlo ozbiljno uzima u obzir mišljenje mlt. djece. Međutim, sud nikako nije vezan mišljenjem djece, već na temelju izraženog mišljenja donosi odluku koja je u interesu djeteta. Svaka drugačija odluka suda bila bi pogrešna i suprotna načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta propisanog člankom 5. ObZ. U interesu djece da je da podjednako borave kod oba roditelja i odluka kojom su regulirani osobni odnosi roditelja i mlt. djece na način da tijekom tjedna u kojem boravi s jednim roditeljem mlt. djeca imaju susrete i viđenja s onim roditeljem s kojim taj period ne borave, jer se i na ovaj način umanjuje razdvojenost mlt. djece od svakog roditelja. U situaciji u kojoj zajedničko mlt. dijete boravi jednako s oba roditelja ovom presudom odlučeno je da se će materijalne potrebe mlt. djeteta zadovoljavati doprinosima oba roditelja na jednako, jer su roditelji dužni uzdržavati svoje mlt. dijete po odredbi članka 288. ObZ, što da je i u skladu sa odredbom članka 315. stavak 2. ObZ i 310. stavak 3. ObZ. Tuženik da je osim plaćanja iznosa po aktualnoj odluci koja ga obvezuje na plaćanje uzdržavanja plaćao i dodatne iznose kojima su pokriveni stvarni troškovi mlt. djece, što u svom iskazu priznaje i sama tužiteljica. Također da je nesporno između stranaka da su djeca stanovala kod oba roditelja u periodu koji zahtjeva postavljeni tužbeni zahtjev radi povećanja uzdržavanja, pa da je neosnovano da se obveže tuženik da plati povećani iznos uzdržavanja kada su u jednom periodu djeca stanovala i kod njega, a dodatno iz razloga što je i mimo obveze plaćao tužiteljici troškove koje su djeca imala u jednoj polovici, sve sukladno njihovom dogovoru, pa da je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za povećanje uzdržavanja.
10. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a glede izmjene odluke o roditeljske skrbi, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ni povreda iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žaliteljica, tako da se zakonitost i pravilnost pobijane presude u tom dijelu može ispitati.
11. Neosnovano žaliteljica pobija pravilnost navedenih odlučnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a glede izmjene odluke o roditeljskoj skrbi.
12. Utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima žaliteljice nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.
13. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda da će mal. djeca stanovati na adresi majke i da će sa roditeljima boraviti podjednako odnosno dva tjedna sa majkom na adresi majke i dva tjedna sa ocem na adresi oca kao i da će održavati susrete i druženja sa oba roditelja kako je to naprijed navedeno a kako to i proizlazi iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda sa socijalni rad, kojeg žaliteljica nije dovela u dvojbu kao i mišljenja posebne skrbnice mal. djece, te izraženog mišljenja djece koja su do donošenja prijeporne odluke boravila kod oca na sličan način, obzirom da je otac odsutan dva tjedna (radi na terenu) pa bi drugačija odluka dovela do toga da otac ne može boraviti sa mal. djecom koji ima adekvatne roditeljske kapacitet te stambene i financijske mogućnosti kao i majka. To što otac ima različit odgojni stil djece u odnosu na majku žaliteljicu ne utječe na predmetnu odluku jer nije utvrđeno da je to ugrožavajuće za djecu, niti je utvrđeno da otac nema roditeljskih kapaciteta, a utvrđenim načinom reguliranja osobni odnosi roditelja i mlt. djece na način da tijekom tjedna u kojem borave s jednim roditeljem imaju susrete i viđenja s onim roditeljem s kojim taj period ne borave, umanjena je razdvojenost mlt. djece od svakog roditelja, što je opet u interesu mal. djece. Ravnopravno podijeljena skrb između roditelja odraz je ravnopravnosti spolova ali i ravnopravnost majke i oca kao roditelja. Ravnopravnost roditelja podrazumijeva jednaku odgovornost, prava i dužnosti oba roditelja u svim sadržajima obiteljske skrbi u jednakom opsegu. Zajednička skrb roditelja o djetetu odraz je načela zajedničke odgovornosti oba roditelj za skrb o djetetu (članak 18. Konvencije o pravima djeteta) i prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (članka 5. Konvencije o pravima djeteta).
15. Sukladno odredbi članka 360. stavak 1. ObZ te odredbi članka 12. Konvencije sud je dužan omogućiti djeci da izraze svoje mišljenje, što je sud u ovom konkretnom slučaju i učinio. Stoga je sud prvog stupnja u okolnostima konkretnog slučaja, a nakon što je mlt. djeci omogućio da izraze svoje mišljenje, koje su izrazili stručnom timu Zavoda i posebnoj skrbnici mal. djece pravilno postupio kada je odlučio da će djeca podjednako stanovati sa majkom i ocem i da će održavati susrete i druženja na način kako je to određeno u izreci prvostupanjske presude pa i u situaciji kada je mal. KĐ izjavila da želi stanovati kod majke, jer je iz provedenih dokaza ocijenio da bi svaka druga odluka bila protivna i suprotna načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Dakle, u odnosu na žalbene navode žaliteljice za ukazati je da prvostupanjski sud pravilno odredio mjesto stanovanja mlt. djece, odnosno doma a što nije protivno odredbama ObZ, kao što je pravilno odluči da će se u konkretnoj situaciji kad zajednička mlt. djeca stranaka borave jednako s oba roditelja materijalne potrebe mlt. djece zadovoljavati doprinosima oba roditelja na jednako (članak 288. 310. stavak 3. i 315. stavak 2 OBZ) i da u takvim okolnostima nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za povećanje uzdržavanja.
17. Kada sud odlučuje o određivanju roditeljske skrbi, odnosno načinu i vremenu održavanja susreta i druženja roditelja i njihove mlt. djece, mora voditi računa o postizanju ravnoteže između zahtjeva za osiguranjem prava djece na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti i obveze roditelja da im to pravo osiguraju s jedne strane, te prava (ali i dužnosti) oba roditelja na odgoj djece s druge strane. U svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djece. U razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja djeca živjeti, mora se polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djece, kao i odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djece a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim odnosima pojedinog slučaja. Nadalje, kontakt djece s oba roditelja pretpostavka je uspješnog ostvarivanja prava djece na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti (tako i Ustavni sud RH broj U-III-2250/2014 od 13.12.2017.; U-III-4784/2013 od 6.3.2014), a o čemu je prvostupanjski sud vodio računa kod donošenja pobijane odluke, slijedom čega se žalbeni navodi žaliteljice ukazuju neosnovanim.
18. Također je pravilna i odluka o trošku postupak koja je valjano zasnovana na odredbi članka 366. stavak 1. ObZ što žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.
19. Iz izloženog, proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žaliteljica, slijedom čega je žalbu iste valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
U Splitu, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
