REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3552/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1 H, OIB: 74813107067, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BRLEČIĆ & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Delač, odvjetnica u Odvjetničkom društvu TÖDTLING & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u posjed i sklapanja ugovora o najmu, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024. u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024. u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024. je utvrđeno da je tuženik TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, u svojstvu najmodavca temeljem odredbe iz čl. 12. Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T od 7. ožujka 2019. bio dužan tužitelju WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1H, OIB: 74813107067, kao najmoprimcu iznajmiti svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazila na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve te po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. Sporazuma, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-24/2020 od 12. srpnja 2024. odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj zahtijeva predaju u posjed pokretnina i da sud naloži tuženiku sklapanje Ugovora o najmu pokretnina specificiranih u tužbi od 4. studenog 2024. (točka I. izreke) te je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 EUR (točka II. izreke).

3. Tuženik je izjavio žalbu protiv presude u cijelosti, a u slučaju da sud nađe osnovanom žalbu protiv presude, podnosi i žalbu protiv rješenja u dijelu točke II. izreke, pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iznosi da sud propušta navesti da je između stranaka sporno ima li tužitelj uopće pravni interes za vođenje ovog postupka, kako po primarno postavljenom, tako i po preinačenom tužbenom zahtjevu, niti su utvrđenja suda u vezi s tim ispravna. Isto tako, da sud ne utvrđuje druge odlučne činjenice, a osobito ispunjenje preduvjeta za sklapanje ugovora o najmu - primopredaju izvršenih radova. Nadalje, smatra da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom jer nije imao pravo očitovati se na podnesak tužitelja od 3. lipnja 2024., kojim je preinačen tužbeni zahtjev. Isto tako, da je tužitelj poslao izvan roka poziv tuženiku za sklapanje ugovora o najmu, jer je poštom uputio poziv tek 17. listopada 2019., a ne u za to predviđenom roku, a da su e-mailovi poslani izvan tuženikovog radnog vremena, kao i da tužitelj nije ničim dokazao da je e-mail zaprimljen. Ukazuje da sud pogrešno smatra da slanje poziva na sklapanje ugovora putem e-maila predstavlja ugovoreni oblik pisane komunikacije između stranaka, pozivajući se na članak 2. Sporazuma u vezi članka 32. Ugovora, a da iz presude nije jasno o kojem se ugovoru radi pa je u tom dijelu presuda nerazumljiva. Tuženik pobija i odluku o trošku, smatrajući da tužitelj niti u kvantitativnom niti u kvalitativnom smislu nije uspio u sporu u cijelosti. Također, smatra da je sud neosnovano priznao trošak sastavljanja podneska od 26. svibnja 2020. i 4. lipnja 2020. s obzirom da iz sadržaja podnesaka proizlazi da tužitelj ponavlja već iznesene navode, kao i trošak sastavljanja podneska od 3. lipnja 2024. obzirom da je isti dostavljen netom prije održavanja ročišta, a sadrži preinaku tužbe koja je mogla biti iznesena i na ročištu te trošak prijedloga za određivanje privremene mjere, jer je tužitelj u konačnici odbijen s tim prijedlogom.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predaju u posjed pokretnina specificiranih u tužbi od 4. studenog 2019. te zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu pokretnina sadržaja pobliže specificiranog u predmetnoj tužbi, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik temeljem odredbe čl. 12. Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T od 7. ožujka 2019. bio dužan tužitelju WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1H, OIB: 74813107067, kao najmoprimcu iznajmiti svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazila na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve te po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. Sporazuma, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec.

7. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno sljedeće:

- da su bile u ugovornom odnosu u pogledu izgradnje AB konstrukcije objekta Westgate B i to tuženik u svojstvu izvođača, a tužitelj u svojstvu naručitelja, a u koju svrhu je sklopljeno više ugovora, između kojih i Ugovor o građenju od 29. prosinca 2016.,

- da su 7. ožujka 2019. sklopile Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa

- da je tuženik kao izvođač obustavio radove na gradilištu 19. rujna 2019.,

- da je tuženik 1. listopada 2019. izjavio raskid svih ugovora i sporazuma sklopljenih između stranaka u vezi gradnje predmetne građevine

- da je tuženik počeo sa demontažom i odvozom opreme potrebne za nastavak radova jer je 17. listopada 2019. sklopio ugovor o najmu iste opreme s trećom osobom - Zagreb Trend d.o.o., a zbog čega je tužitelj podnio prijedlog za određivanje privremene mjere i ovu tužbu.

8. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su se pokretnine, odnosno predmetna gradilišna oprema nalazila u posjedu tužitelja nakon što je ishodio privremene mjere na temelju kojih je zadržao posjed te gradilišne opreme.

9. Iz stanja spisa proizlazi, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da je tužitelj u podnesku od 3. lipnja 2024. naveo da predmetne pokretnine više nisu u njegovom posjedu s obzirom na to da je građevina u potpunosti dovršena te da su sve pokretnine tuženiku vraćene i stavljene mu na raspolaganje još 2022. godine te je preinačio tužbu isticanjem eventualnog tužbenog zahtjeva da se utvrdi da je tuženik u svojstvu najmodavca temeljem odredbe iz čl. 12. Sporazuma od 7. ožujka 2019. bio dužan tužitelju kao Najmoprimcu iznajmiti svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazila na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve koji su navedeni te po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2 Sporazuma, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec.

10. Neosnovano tuženik u žalbi upire da je onemogućen u raspravljanju jer da nije imao pravo očitovati se na tužiteljev podnesak od 3. lipnja 2024. kojim je preinačen tužbeni zahtjev. Navedeno iz razloga što iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu od 3. lipnja 2024. proizlazi da se tuženik na istom ročištu protivio preinaci tužbe koju je tužitelj preinačio podneskom od 3. lipnja 2024.

11. Prvostupanjski sud je, nakon što je odbacio tužbu u dijelu kojim tužitelj zahtijeva predaju u posjed pokretnina i da sud naloži tuženiku sklapanje Ugovora o najmu pokretnina specificiranih u tužbi od 4. studenog 2019. ocijenivši da tužitelj nema pravni interes za podnošenje takve tužbe, odlučivao o postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za utvrđenje da je tuženik bio u obvezi sklopiti ugovor o najmu, pravo na podizanje takve tužbe treba ocijeniti prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj odredbi tužitelj može tužbom tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12. Prije svega, neosnovano tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski nije ocijenio postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Navedeno iz razloga što iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud ocijenio postojanje pravnog interesa kako za tužbeni zahtjev, tako i za eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, utvrdivši da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za predaju u posjed i sklapanje ugovora o najmu za pokretnine (gradilišnu opremu) koja se nalazila na gradilištu u trenutku obustave radova 19. rujna 2019., a iz razloga što je građevina za čiju izgradnju je bila potrebna oprema u potpunosti dovršena i da su sve pokretnine vraćene i stavljene na raspolaganje tuženiku 2022. godine.

13. Nadalje, prilikom ocjenjivanja postojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje tuženikove obveze sklapanja ugovora o najmu, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir da prilikom podnošenja tužbe tužitelj nije imao posjed predmetnih pokretnina i gradilišta te je stoga tražio predaju u posjed gradilišta i opreme jer je tuženik istu užurbano demontirao i odvozio, a zbog čega je tužitelj podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere Općinskom sudu u Splitu na temelju kojeg je taj sud prihvatio prijedlog za određivanjem privremene mjere rješenjem poslovni broj Ovr-1566/2019 od 17. listopada 2019., a da su se u međuvremenu (od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave) okolnosti promijenile tako da je građevina u potpunosti dovršena i da je tužitelj tuženiku vratio predmetnu opremu. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio postojanje pravnog interesa za podnošenje takve tužbe na utvrđenje, a s obzirom da je to potrebno kako bi se konačno uredili međusobni odnosi stranaka.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbom čl. 12. st. 3. Sporazuma stranke definirale posljedice raskida svih ugovora i sporazuma koje su prethodno sklopile, ugovorivši da u slučaju raskida Ugovora po bilo kojoj osnovi ili ako ugovorne strane ne nastave suradnju na izgradnji građevine Westgate B Split nakon dovršetka AB radova, ugovorne strane suglasne su da je izvođač dužan po pisanom pozivu, koji mu se mora dostaviti u roku od 15 dana od dana nastupa raskida Ugovora ili nakon što izvođač izvrši sve preuzete obveze i radove iz Ugovora sukladno upisu u građevinskom dnevniku, iznajmiti naručitelju svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazi na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve koji su navedeni po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. predmetnom Sporazumu, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec.

15. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da je Sporazum temeljem kojeg je tuženik bio u obvezi sklopiti ugovor o najmu gradilišne opreme raskinut te da tužitelj nije ispunio sve svoje obveze prema tuženiku, zbog čega također nisu bile ispunjene pretpostavke za sklapanje ugovora o najmu s tuženikom sukladno odredbi čl. 12. Sporazuma, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik u tom pogledu samo iznio tvrdnje, ali u prilog tih tvrdnji nije ponudio dokaze, a da iz pravomoćno i nepravomoćno dovršenih sudskih postupaka koje su stranke međusobno vodile proizlazi upravo suprotno. Prvostupanjski sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2169/2019 i presudu ovog suda poslovni broj Pž-4139/2020. Predmet tog postupka je bio zahtjev ovdje tužitelja kao naručitelja radova prema ovdje tuženiku kao izvođaču radova za isplatu ukupnoga iznosa od 1.633.202,10 kn / 216.763,17 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s osnove Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa. U tom postupku sud je utvrdio da tuženik nije ispunio prema tužitelju svoju dospjelu obvezu plaćanja iznosa od 1.133.202,10 kn sukladno čl. 4. st. 9. Sporazuma, iako mu je tužitelj ispostavio račun br. 001/1/1 od 3. svibnja 2019. s dospijećem 10. svibnja 2019., te nije ispunio svoju dospjelu obvezu plaćanja iznosa od 500.000,00 kn sukladno čl. 9. st. 2. Sporazuma iako je tužitelj tuženiku u cijelosti izvršio plaćanje 11. Privremene situacije.

16. Iz obavijesti o raskidu od 1. listopada 2019. proizlazi da je tuženik izjavio raskid te smatra da su krivnjom tuženika s tim danom raskinuti Ugovor o građenju od 29. prosinca 2016., aneksi tom ugovoru te Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa. Iz obavijesti nadalje proizlazi da tuženik navodi da je tužitelj prema čl. 7. st. 2. Sporazuma bio u obvezi nastaviti financiranje izgradnje dodatnih 10 etaža objekta uplatom iznosa potrebnog za izgradnju jedne etaže te da je na to bio pozvan dopisom tuženika od 19. kolovoza 2019., na što se oglušio.

17. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u ovom postupku potrebno ocijeniti je li ugovorna strana koja je izjavila raskid ugovora (između ostalog i Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa temeljem kojeg tužitelj zahtijeva utvrđenje da je tuženik bio u obvezi sklopiti ugovor o najmu) imala valjani razlog za raskid ugovora. Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Iz čl. 7. st. 2. Sporazuma, na čiju povredu se tuženik poziva u izjavi u raskidu, razvidno je da je tužiteljeva obveza financiranja izgradnje dodatnih etaža koja nastaje i dospijeva nakon što tuženik u cijelosti iskoristi avans koji mu je u tu svrhu platio tužitelj, predstavlja uzastopnu obvezu u odnosu na svaku pojedinu etažu. Prema tome, kada se uzme u obzir da tuženik ističe da je izjavio raskid Sporazuma iz razloga neispunjenja obveza od strane tužitelja, a s druge strane niti on sam nije ispunio sve svoje obveze iz Sporazuma, ocjena je ovog suda da je tuženik davanjem izjave o raskidu Sporazuma postupio u protivnosti s općom odredbom iz čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svojih prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Stoga, ocjena je ovog suda da izjava o raskidu koju je tuženik dao u odnosu na Sporazum kojim je u čl. 12. propisana obveza tuženika na sklapanje ugovora o najmu u slučaju raskida ugovora o građenju, nije zasnovana na valjanim razlozima pa je stoga tužitelj imao opravdano očekivanje za sklapanje ugovora o najmu gradilišne opreme te da je tuženik bio dužan ispoštovati svoju obvezu sklapanja ugovora o najmu iz čl. 12. Sporazuma, a pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj ishodio privremenu mjeru na temelju koje je zadržao posjed gradilišne opreme.

18. Tijekom postupka je, između ostalog, bilo sporno je li tužitelj pravovremeno uputio tuženiku zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj uputio tuženiku pisani dopis putem e-maila i pozvao ga na sklapanje ugovora o najmu kako je to bilo predviđeno Sporazumom, a koje utvrđenje je u skladu s ispravama u spisu. Iz čl. 2. Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa proizlazi da su stranke ugovorile da se radi izbjegavanja svake sumnje, za tumačenje odnosa između ugovornih strana i tumačenje njihovih prava i obveza iz Ugovora br. 11/15-T, ugovora br. 80/16-T, Aneksa 32/18-T i Aneksa 15/19-T prvenstveno se primjenjuju odredbe tog Sporazuma, a nakon tog redom odredbe Aneksa 15719-T, Aneksa 32/18-T, Aneksa 86/16-T te Ugovora br. 11/15-T. Nadalje, iz odredbe čl. 32. Ugovora proizlazi da su ugovorne strane ugovorile da sve obavijesti, zahtjevi i drugi oblici komuniciranja (dalje: Obavijesti) po Ugovoru i u vezi s njime se smatraju uredno dostavljenima ako su poslane preporučenom poštom ili elektroničkom poštom ugovornoj strani kojoj se takve obavijesti šalju po ugovoru, na adresu navedenu u ugovoru (ili na neku drugu njenu adresu o kojoj ta ugovorna strana obavijesti drugu ugovornu stranu). Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da slanje poziva na sklapanje ugovora putem e-maila predstavlja ugovoreni oblik pisane komunikacije između stranaka i da navedeno proizlazi iz čl. 2. Sporazuma u vezi s čl. 32. Ugovora.

19. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj dao izjavu o raskidu ugovora i sporazuma 1. listopada 2019., da je zadnji dan roka za slanje poziva na sklapanje ugovora o najmu bio 16. listopada 2019., a kojeg dana je tužitelj uputio tuženiku pisani dopis putem e-maila, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj pravovremeno uputio zahtjev tuženiku za sklapanje ugovora o najmu.

20. Stoga, uzimajući u obzir da je tužitelj pravovremeno poslao zahtjev za sklapanje ugovora o najmu tuženiku, a unatoč tome je tuženik 16. listopada 2019. sklopio ugovor o najmu gradilišne opreme s trećom osobom - društvom Zagreb Trend d.o.o., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženikova obveza bila sklapanje ugovora o najmu gradilišne opreme s tužiteljem prema odredbi čl. 12. st. 3. Sporazuma. Prema tome, pravilno je sud prihvatio eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik u svojstvu najmodavca temeljem odredbe iz čl. 12. Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa br. 20/19-T od 7. ožujka 2019. bio dužan tužitelju kao najmoprimcu iznajmiti svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazila na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve te po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. Sporazuma, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec.

21. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici, a imajući u vidu da je tužitelj uspio sa eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, u konkretnom slučaju se radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, a u kojem slučaju tužitelj ne traži da se prihvate svi istaknuti zahtjevi, već samo jedan od njih, a sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a.

22. Također, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su podnesci od 26. svibnja 2020. i 4. lipnja 2020. bili potrebni za vođenje postupka. Međutim, pravilno tuženik u žalbi upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu priznavanja troška sastavljanja podneska od 3. lipnja 2024. kojim je preinačen tužbeni zahtjev. Navedeno iz razloga što je tužitelj navode iz tog podneska, kao i preinaku tužbe, mogao iznijeti na ročištu održanom istog dana. Isto tako, pogrešno je sud priznao trošak sastavljanja prijedloga za donošenje privremene mjere, a s obzirom na to da je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1967/2021 od 29. travnja 2021. preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-131/2020-29 od 2. ožujka 2021. i odbijen prijedlog za određivanje prethodne mjere. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava je tužitelju valjalo priznati trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. točke 1. Tarife), sastavljanje podnesaka od 26. svibnja 2020. i 4. lipnja 2020. , svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 15. srpnja 2021., 13. rujna 2021. i 3. lipnja 2024., za svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV od 25% iznosi sveukupno 3.750,00 EUR.

23. S obzirom na to da je žalba protiv točke II. izreke rješenja podnesena podredno, za slučaj da sud ocijeni osnovanom tuženikovu žalbu protiv presude, a da je tuženikova žalba protiv presude ocijenjena neosnovanom, ovaj sud nije odlučivao o žalbi na točku II. izreke rješenja.

24. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak