Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1854/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ZG, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik JA, odvjetnik u [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1100/23-6 od 31. svibnja 2023., 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika [trgovačko društvo] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1100/23-6 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba ovrhovoditeljice MI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1100/23-6 od 31. svibnja 2023. u pobijanom dijelu u točki III. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadu troškova za sastav žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I/ Odbija se prijedlog ovršenika od 21. travnja 2023. godine ispravljen podneskom od 27. travnja 2023. godine za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - presude Trgovačkog sada u Zagrebu poslovni broj P-2282/19 od 29. siječnja 2021. godine te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1915/21 od 16. svibnja 2022. godine, kao neosnovan.

II/ Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.183,07 Eura[1] / 23.982,84 kuna, kao neosnovan.

III/ Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.749,45 Eura / 13.181,23 kuna, kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik „iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjeni sredstava te naložiti ovrhovoditeljici plaćanje svih troškova postupka, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška u iznosu od 1.591,53 eura uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 20,00 eura.

2.1. Iako ovršenik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da ovršenik pobija rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava uz postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom te kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), uzeo da ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu i to u točkama I. i II. izreke.

3. Ovrhovoditeljica u odgovoru na žalbu ovršenice osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 1.407.00 eura.

4. Protiv dijela prvostupanjskog rješenja u točki III. izreke žalbu je podnijela ovrhovoditeljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i naložiti ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.749,45 eura, podredno u istom dijelu prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalba ovršenika je neosnovana.

6. Žalba ovrhovoditeljice je neosnovana.

7. Ovom postupku prethodio je zahtjev ovrhovoditeljice Financijskog agenciji (dalje: Agencija) za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršnih isprava – pravomoćnih i ovršnih sudskih presuda, a kako je to propisano odredbom čl. 209. st.

1. OZ.

8. Prvostupanjski sud je odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava uz postupku izravne naplate pred Agencijom, pozivajući se na odredbe čl. 210. OZ u vezi čl. 65. OZ, ocijenio da je ispunjena pretpostavka za odgodu izdavanja naloga bankama iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, ali da ovršenik navodima da ovrhovoditeljica nema znatniju imovinu iz koje bi ovršenik mogao računati da bi se izvršila restitucija (protuovrha) iznosa naplaćenog ovrhom, nije učinio vjerojatnim nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu nemogućnosti povrata isplaćenih sredstava iz imovine ovrhovoditeljice, slijedom čega je zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te je prijedlog ovršenika odbio (točka I. izreke).

8.1. U točki II. izreke sud je ocijenio da radnje koje je ovršenik poduzeo u ovom postupku nije prouzročila ovrhovoditeljica, pa je zahtjev ovršenika za naknadu troška odbio.

8.2. Polazeći da Ovršnim zakonom nije propisana obveza ovrhovoditelja da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke, prvostupanjski sud je u odnosu na zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška ocijenio da očitovanje ovrhovoditeljice nije bilo nužno potrebno za odluku o ovom pravnoj stvari, pa je na temelju odredbe čl. 14. st. 4. OZ odlučio kao u točki III. izreke.

9. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe.

9.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ je određeno da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

10. Neosnovano ovršenik u žalbi sadržanoj ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, navodeći da u dijelu prvostupanjskog rješenja kojim je prvostupanjski sud ocjenjivao postojanje vjerojatnosti opasnosti da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10.1. Naime, ovršenik je u prijedlogu za odgodu od 21. travnja 2023. u vezi nenadoknadive štete naveo da je ovrhovoditeljica fizička osoba koja više ne obavlja svoju gospodarsku djelatnost i nema imovine iz koje bi se ovršenik mogao naknadno naplatiti te je kao dokaz vjerojatnosti nastanka štete dostavio podnesak ovrhovoditeljice dostavljen u parničnom postupku koji je vođen između ovdje stranaka od 31. kolovoza 2015.

10.2. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je između podneska koji je ovršenik dostavio u vezi tvrdnji trpljenja nenadoknadive štete i prijedloga za ovrhu prošlo 8 godina, zaključio da je materijalno stanje pojedine osobe, u konkretnom slučaju ovrhovoditeljice, kategorija podložna konstantnim promjenama. Pri tome valja dodati da se u podnesku od 31.kolovoza 2015. u bitnome radi o očitovanju ovrhovoditeljice, u tom postupku jedne od tužitelja, na provedeno vještačenje u tom postupku, pa je u takvim okolnostima pravilan zaključak da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a što ovršenik u ovom postupku, navodima i predloženim dokazima, nije dokazao.

11. Ostali žalbeni navodi da je ovrhovoditeljica osiromašena i dovedena u situaciju da su pokrenuti ovršni postupci na nekretninama ovrhovoditeljice radi kredita uzetih za poslovanje OPG-a te da ona nema sredstava za vraćanje svojih tekućih dugova predstavljaju nove činjenice, koje ovaj sud, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u ovoj fazi postupka nije ovlašten razmatrati.

12. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. U odnosu na žalbu ovrhovoditeljice kojom osporava pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu odluke kojom je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka za sastav odgovora na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava uz postupku izravne naplate pred Agencijom, valja reći da se ne radi o pripremnom podnesku koji je bio nužan za donošenje odluku o predmetnom prijedlogu, niti je taj podnesak poslužio sudu za donošenje pobijane odluke, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio, sukladno čl. 14. st. 4. OZ ,da trošak ovrhovoditeljice za sastav podneska kojim se ona očitovala na prijedlog ovršenika za odgodu, ne predstavlja trošak koji je bio potreban za ovrhu.

13.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u točki III. izreke.

14. Zahtjev ovršenice za naknadu troška odbijen je na temelju odredbe čl. 166.st.1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st.1. ZPP (točka III. izreke).

15. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban (točka IV. izreke).

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković