REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3934/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 27, protiv tuženika STINE d.o.o. (prije BAMA-NEKRETNINE d.o.o.), Zagreb, Babonićeva 89, OIB: 60868695392, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-816/2020-11 od 1. lipnja 2022., 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika STINE d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-816/2020-11 od 1. lipnja 2022. u točkama II., III., IV. i VI. izreke.
Obrazloženje
1. Točkom II. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 326,09 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 75,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime uglavničenih kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 386,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio predmetnu uslugu isporuke električne energije na obračunskom mjernom mjestu broj: 0167924334, kategorija potrošnje: poduzetništvo, tarifni model: bijeli, na adresi [adresa], odnosno da je tuženik u tijeku postupka podmirio dio dugovanja, a čime je priznao da je kao kupac električne energije dužan podmiriti preostalo utuženo potraživanje. Nadalje, navodi i da tuženik prigovorima da mu nisu dostavljeni računi na adresu sjedišta i da predmetni prostor iznajmljuje trećim osobama, nije dokazao da ne bi bio u obvezi platiti preostalo utuženo potraživanje.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu, bez navođenja žalbene osnove. U bitnom navodi da u pobijanoj presudi nije navedeno u kojem je roku tužitelj dužan opomenuti korisnika o neplaćenim računima i ograničiti mu uslugu u slučaju neplaćanja, zbog čega se tuženik našao u nepovoljnijem položaju u odnosu na tužitelja. Ističe da se iz utvrđenog činjeničnog stanja može zaključiti da je tužitelj namjerno propustio obavijestiti tuženika o neplaćenim računima i ograničiti mu uslugu od studenog 2016. do veljače 2019. godine, pri čemu je tuženik za to razdoblje pogrešno pretpostavio da je najmoprimac prenio obvezu plaćanja računa na svoje ime.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.
6.1. Kako se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten ispitati žalbene razloge koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje, kao i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga ovaj sud nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kojima tuženik u biti osporava zaključak prvostupanjskog suda o propustu tuženika iz točke 15. obrazloženja pobijane presude (žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice, odnosno da je tužitelj bio dužan opomenuti tuženika o neplaćenim računima te da je namjerno propustio obavijestiti tuženika o neplaćenim računima).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 326,09 EUR za obavljene usluge isporuke električne energije za poslovni prostor na adresi [adresa].
8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na temelju čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) naložio tuženiku plaćanje iznosa iz točke II. izreke. Pritom se ukazuje tuženiku da je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje: ZVDSP) dužan podmirit utuženo potraživanje, neovisno o sklopljenom ugovoru o najmu.
8.1. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja isporučivao električnu energiju za predmetni poslovni prostor (koji je u zahtjevu za izdavanje energetske suglasnosti naveden kao adresa ispostave računa jer nije popunjena točka IV zahtjeva) te da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni adrese ispostave računa i podnio zahtjev za prijenos ugovora o opskrbi na najmoprimca, to prema shvaćanju ovog suda tuženik u ovom parničnom postupku nije doveden u nepovoljniji položaj od tužitelja. Pritom i sam tuženik u žalbi navodi da je pogrešno smatrao da je obveza plaćanja utuženog računa prešla na najmoprimca sklapanjem ugovora o najmu pa bi izbjegavanje plaćanja utuženih računa u slučaju takve pogreške tuženika predstavljalo povredu načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a), dužnosti suradnje (čl. 5. ZOO-a) i ispunjenja obveze (čl. 9. ZOO-a), ali i propuštanje postupanja s dužnom pažnjom u smislu čl. 10. st. 1. ZOO-a.
9. Kako je tuženik djelomično podmirio glavnicu iznosima koji se navode u točki 6. obrazloženja pobijane presude, to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku na plaćene iznose glavnice od dospijeća do plaćanja spomenutih iznosa glavnice. Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate na plaćene iznose glavnice (navedene u točki 6. obrazloženja pobijane presude) u ukupnom iznosu od 75,19 EUR. Naime, kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Stoga tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate na iznos od 75,19 EUR i to od 27. ožujka 2020. do isplate.
10. Pravilna je prvostupanjska odluka o troškovima postupka sadržana u točkama IV. i VI. izreke pobijane presude, koja je donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). Troškovi koje prvostupanjski sud navodi u točkama 19. i 21. obrazloženja bili su potrebni za vođenje parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri čemu tužitelju pripada i zatezna kamata na navedene troškove odgovarajućom primjenom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ).
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
