REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2814/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja, i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGROPORC d.o.o. iz Petrinje, Ulica Mile Vod 90, OIB: 13160006041, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Subotić, odvjetnik u Belom Manastiru, Kralja Tomislava 51a, protiv tuženika IBERPROMO d.o.o. iz Splita, Hrvatske mornarice 1K, OIB: 93100244151, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29b/III, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-867/2021-17 od 6. listopada 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-867/2021-29 od 5. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-867/2021-17 od 6. listopada 2022. ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-867/2021-29 od 5. prosinca 2022. u točki I. izreke i u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.583,32 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke II. izreke i protiv dijela točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-867/2021-17 od 6. listopada 2022. ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-867/2021-29 od 5. prosinca 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 414,00 EUR kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.085,01 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom navedenoj u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita poslovni broj Ovrv-8/2021 od 5. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 350.000,00 kn / 46.480,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2021. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (uslijed očite pogreške u pisanju sud je naveo da kamate teku od 17. listopada 2020. do isplate, a da se radi o očitoj pogrešci u pisanju proizlazi iz točke II. izreke prema kojoj je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog kojim je tužitelj potraživao kamate na iznos od 350.000,00 kn / 46.480,74 EUR za razdoblje od 17. listopada 2020. do 9. rujna 2021., a i iz obrazloženje presude su jasno vidljivi razlozi zbog kojih je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja; slijedom navedenog, u tom dijelu prvostupanjski sud pobijanu točku I. izreke presude sukladno odredbi članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku može u svako doba ispraviti rješenjem) kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.369,52 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 5. srpnja 2021. pa do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude). Istom presudom sud prvog stupnja je ukinuo navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 350.000,00 kn / 46.480,74 EUR teku od 17. listopada 2020. do 9. rujna 2021. te je u tom dijelu odbijen (kao neosnovan) tužbeni zahtjev tužitelja (točka II. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.475,00 kn / 2.583,32 EUR, dok je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn / 415,00 EUR (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zajmu u smislu članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) na temelju kojeg je tužitelj kao zajmodavac predao tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 350.000,00 kn, no tuženik mu navedeni novčani iznos nije vratio pa ga je sud obvezao na ispunjenje preuzete ugovorne obveze. Nadalje, budući da stranke nisu ugovorile rok vraćanja zajma, sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 504. Zakona o obveznim odnosima ocijenio da je tuženik dužan vratiti pozajmljeni iznos novca u primjerenom roku od dva mjeseca od zajmodavčeva zahtjeva, pa s obzirom na to da se zahtjevom za vraćanje zajma smatra prijedlog za ovrhu kojeg je tuženik zaprimio 9. srpnja 2021., to od navedenog datuma započinje teći primjereni rok od dva mjeseca; zbog navedenog, tuženik je dospio u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze 10. rujna 2021., pa mu stoga od navedenog datuma teku zatezne kamate, a ne od 17. listopada 2020. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog počinjene apsolutno i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer mu je propuštanjem dostave bilo onemogućeno da raspravlja pred sudom. Naime, zastupnik po zakonu tuženika PE preko godine dana ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u [adresa], a sud mu je poziv na ročište 31. kolovoza 2022. na kojem je trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem slao na pogrešnu adresu ([adresa]); štoviše, i sam tužitelj je podneskom obavijestio sud o tome da je tuženik (zapravo, njegov zastupnik po zakonu) promijenio prebivalište. Nadalje, žalitelj ukazuje i kako pismena koje je sud uputio tuženiku elektroničkim putem tuženik nije nikada zaprimio, a radi se o otpravcima (potvrdama o otpravku) od 21. veljače 2022., 10. svibnja 2022. i 31. kolovoza 2022. O navedenom je tuženik obavijestio sud podneskom od 4. listopada 2022. te je molio da se zbog navedenih okolnosti glavna rasprava ponovno otvori, no sud je taj podnesak ignorirao. Prema tome, dostava poziva za ročište 31. kolovoza 2022. je zastupniku po zakonu tuženika obavljena na pogrešnu adresu, dostava otpravka elektroničkim putem nije bila uredna i sud je bez osnovanog razloga odbio prijedlog punomoćnika tuženika za kraću odgodu ročišta 31. kolovoza 2022. i saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika na kojemu se ustrajalo. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 133. i 143.e Zakona o parničnom postupku. Nadalje, sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo; pri tome, žalitelj navodi da je zapravo tuženik bio taj koji je dao pozajmicu društvu Agroan d.o.o. čiji je direktor i osnivač bio upravo zastupnik po zakonu tužitelja GE, a koje društvo je 1. rujna 2021. brisano iz sudskog registra. Dogovor između zastupnika po zakonu obiju stranaka je bio da tužitelj ili njegov zastupnik po zakonu osobno vrate pozajmicu tuženiku danu društvu Agroan d.o.o., a na sastanku održanom 6. listopada 2020. pisanom bilješkom/sporazumom potpisanom od PE i GE je dogovoreno da će GE izvršiti isplatu iznosa od 350.000,00 kn s porezom na dodanu vrijednost na račun tuženika u roku od 7 dana i upravo je ta predmetna uplata od 350.000,00 kn. Drugim riječima, u konkretnom slučaju se ne radi o davanju pozajmice tuženiku koju tuženik odbija vratiti već o povratu pozajmice prema tuženiku koji povrat se odnosi na ranije odnose među strankama. Žalitelj ističe i da tužitelj nije dostavio apsolutno nikakav materijalni dokaz o navodnom ugovornom odnosu zajma niti dokaz o tome da je pozivao tuženika na povrat navodnog dugovanja već se čitava presuda temelji na Potvrdi - nalogu za nacionalno plaćanje Erste&Steiermӓrkische banke d.d. gdje se vrši uplata od 350.000,00 kn s računa tužitelja na račun tuženika s opisom plaćanja „pozajmica” iako se radilo u naravi o „povratu pozajmice”. Sve navedene okolnosti bi tuženik naveo u svom saslušanju, no zbog propusta navedenih ranije u žalbi u ovom postupku nije saslušan. Za predmetnu bilješku/sporazum žalitelj ističe da je vjerovao da je izgubljena prilikom selidbe, no tuženik je istu uspio pronaći pa bi se ista trebala smatrati dokazom kojeg tuženik bez svoje krivnje nije mogao ranije dostaviti u postupku (slijedom čega je dostavlja uz žalbu). Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji, ukine pobijana presuda i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da u postupku nije bilo povrede odredbi Zakona o parničnom postupku. Dostava podnesaka i poziva tuženiku je izvršena sukladno odredbama članka 133. (i drugima) Zakona o parničnom postupku, a sukladno članku 145. Zakona o parničnom postupku zastupnik po zakonu tuženika je propustio obvezu da o promjeni adrese izvijesti sud. Tijekom cijelog postupka tužitelj je ukazivao na činjenicu da je tuženik opstruirao postupak, da je prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi bio paušalan tim više što tuženik prigovore nije potkrijepio niti jednim prijedlogom za izvođenjem dokaza. Na opstrukciju postupka ukazuje i činjenica da je punomoćnik tuženika podnesak dostavio tek 4. listopada 2022., dakle punih 34 dana nakon zaključenja glavne rasprave iako je bio prisutan na ročištu od 31. kolovoza 2022. i sve je dokazne prijedloge tada mogao predložiti. Nadalje, tuženik u žalbi ističe nove činjenice i dokaze, a sve kada bi se i prihvatio dokaz uvidom u ispravu – izjavu zastupnika po zakonu tužitelja GE od 6. listopada 2020., ova isprava nije u nikakvoj vezi s predmetom spora već se odnosi na sasvim drugi posao, dogovor o kupoprodaji nekretnine fizičkih osoba (zastupnika po zakonu obiju stranaka) u Aljmašu, no do sklapanja kupoprodajnog ugovora nije došlo pa je ta izjava bespredmetna. S vremenskim odmakom od 6 mjeseci tužitelj je dao zajam tuženiku u iznosu od 350.000,00 kn, a upravo zbog dobrih odnosa stranaka nije sačinjen pisani ugovor o pozajmici. Tužitelj je u više navrata (usmeno i pisanim putem) pozivao tuženika da mu vrati pozajmicu no tuženik se nikada na zahtjeve i dopise za povrat nije očitovao niti osporio svoje obveze. Tužitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da odbije tuženikovu žalbu kao neosnovanu i obveže tuženika (zbog obijesnog parničenja i opstrukcije postupka) da plati tužitelju daljnje parnične troškove sastava odgovora na žalbu i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.085,01 EUR.

3. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana i djelomično nije dopuštena.

Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i (djelomično) III. izreke na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Prethodno, ovaj sud napominje da je rješenjem o ispravku poslovni broj Povrv-867/2021-29 od 5. prosinca 2022. sa str. 103. - 104. spisa prvostupanjski sud ispravio rješenje poslovni broj Povrv-867/2015-21 od 6. listopada 2022. (kojim je sud prvog stupnja odredio prethodnu mjeru prema odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku) i (ovdje) pobijanu presudu, a navedenim rješenjem sud je ispravio obje odluke u pogledu oznake OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja. Tuženik je (i) protiv navedenog rješenja o ispravku podnio žalbu (str. 113. spisa). Međutim, budući da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučujući u postupku osiguranja rješenjem poslovni broj Pž-993/2023-3 od 29. ožujka 2023. sa str. 134. - 135. spisa u cijelosti potvrdio rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-867/2021-29 od 5. prosinca (dakle, i u dijelu u kojem je ispravljeno rješenje o određivanju privremene mjere, ali i u dijelu u kojem je ispravljena pobijana presuda), to ovaj sud povodom tuženikove žalbe protiv prvostupanjske presude više ne može odlučivati o osnovanosti tuženikove žalbe protiv prvostupanjskog rješenja o ispravku presude.

5. Odredbom članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

5.1. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je obveza zajmodavca da preda zajmoprimcu određeni (ugovoreni) novčani iznos ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, dok je obveza zajmoprimca da poslije stanovitog vremena zajmodavcu vrati isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

6. U konkretnom predmetu tužitelj je potvrdom – nalogom za nacionalno plaćanje Erste&Steiermӓrkische Bank d.d. sa str. 31. spisa te izvodom prometa po računu od 24. travnja 2021. sa str. 30. spisa dokazivao činjenicu da je tuženiku na njegov račun 16. listopada 2020. uplatio iznos od 350.000,00 kn, a u obje te isprave je kao opis plaćanja navedena pozajmica. Nadalje, i iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu GE (očitom pogreškom u pisanju u zapisniku s ročišta 31. kolovoza 2022. navedeno je prezime P, a da je tome tako proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja sa str. 94. - 100. spisa prema kojem je GE zastupnik po zakonu tužitelja) sa str. 48. spisa proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 350.000,00 kn koji je iznos uplaćen na račun tuženika; premda je tužiteljev zastupnik po zakonu u svom iskazu naveo da je taj iznos uplaćen 24. travnja 2021. kada je izdan izvod prometa po računu sa str. 30. spisa, iz tog izvoda prometa po računu je jasno vidljivo da je tužitelj navedenu novčanu svotu uplatio na tuženikov račun 16. listopada 2020. Nasuprot tome, premda je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) sa str. 9. - 10. spisa naveo da je tužitelj preuzeo obvezu povrata sredstava koje je drugo trgovačko društvo u vlasništvu GE bilo dužno vratiti tuženiku i da ima pisani dokument s potpisom gospodina GE o tome da su on i njegova društva svojim postupanjem nanijela značajnu financijsku štetu tuženiku, tuženik do zaključenja glavne rasprave nije sudu u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku predložio izvođenje niti jednog dokaza kojim bi osporio dokaze tužitelja o ispunjenju tužiteljeve ugovorne obveze iz ugovora o zajmu. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zajmu te da je tužitelj kao zajmodavac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz tog ugovora; pri tome, žalbeni navod tuženika da tužitelj nije sudu dostavio nikakav materijalni dokaz o ugovornom odnosu zajma nije odlučan za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja budući da stranke ugovor o zajmu mogu sklopiti i u usmenom obliku, a tuženik tijekom cijelog postupka nije ni iznio činjenicu da su stranke u smislu odredbe članka 289. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima pisani oblik ugovora ugovorile kao pretpostavku nastanka i valjanosti njihova ugovora. Prema tome, budući da je tužitelj kao zajmodavac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz usmeno sklopljenog ugovora o zajmu jer je predao tuženiku (uplatio na njegov račun) iznos od 350.000,00 kn, dok tuženik kao zajmoprimac nije ugovoreni novčani iznos vratio tužitelju, to je sud prvog stupnja održavši u tom dijelu na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno članku 451. stavku 3. Zakona o parničnom postupku pravilnom primjenom odredbe članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na ispunjenje njegove ugovorne obveze.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku. Naime, iz potvrde o otpravku od 21. veljače 2022. proizlazi da je tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava 17. siječnja 2022. otpremljen podnesak tužitelja, izvod pozajmica i potvrda banke o uplati pozajmice, a taj je otpravak tuženiku uručen 2. veljače 2022. i to sukladno (tadašnjoj) odredbi članka 133. stavka 5. u vezi članka 143.c stavaka 1. i 5. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, sukladno odredbi članka 143.c stavka 5. Zakona o parničnom postupku smatra se da je dostava obavljena 2. veljače 2022. istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku nije potvrdio primitak pismena.

7.1. Jednako tako, i iz potvrde o otpravku od 10. svibnja 2022. proizlazi da je tuženiku poziv za ročište sazvano za 11. svibnja 2022. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava otpremljen 21. veljače 2022., a taj je otpravak uručen tuženiku 9. ožujka 2022. također sukladno odredbi članka 133. stavka 5. u vezi s člankom 143.c stavcima 1. i 5. Zakona o parničnom postupku. Upravo zbog navedenog, tuženik neosnovano u žalbi ukazuje na to da mu sud nije dostavio pismena iz navedenih otpravaka.

7.2. Nadalje, iz potvrde o otpravku od 31. kolovoza 2022. proizlazi da je tuženiku 24. kolovoza 2022. otpremljen tužiteljev podnesak kojim je tužitelj predložio određivanje privremene mjere te izvod iz sudskog registra i povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, a koje je tuženik zaprimio 30. kolovoza 2022. sukladno članku 143.c stavku 4. Zakona o parničnom postupku. Međutim, čak i u slučaju da tuženik to nije zaprimio, a upravo zbog toga što je tužitelj navedenim podneskom predložio sudu određivanje prethodne mjere, to ne bi bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude već (eventualno) za odluku suda o određivanju prethodne mjere.

7.3. Osim toga, tuženikov zastupnik po zakonu je 31. svibnja 2022. uredno zaprimio sudski „poziv stranci radi saslušanja” od 11. svibnja 2022. i to za ročište sazvano za 31. kolovoza 2022., a da je tome tako proizlazi iz dostavnice priložene tom pozivu. Nadalje, iz tog poziva proizlazi da je sud upozorio tuženikova zastupnika po zakonu na pravne posljedice njegova nedolaska na saslušanje u smislu članka 268. stavka 3. i članka 269. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Međutim, unatoč tome tuženikov zastupnik po zakonu nije pristupio ročištu sazvanom radi (i) njegova saslušanja, dok je punomoćnik tuženika na tom ročištu izjavio da je zastupnik po zakonu tuženika poslovno spriječen pristupiti ročištu te je zamolio kraću odgodu ročišta, no s obzirom na to da je tuženikov zastupnik po zakonu poziv za ročište zaprimio tri mjeseca prije održavanja tog ročišta on je mogao svoje poslovne aktivnosti uskladiti tako da pristupi ročištu sazvanom radi njegova saslušanja. Slijedom navedenog, kao i zato što tuženik nije ničim dokazao da je njegov zastupnik po zakonu bio spriječen pristupiti ročištu 31. kolovoza 2022. iako je bio uredno pozvan i upozoren na pravne posljedice njegova nepristupanja tom ročištu, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio ne provesti dokaz saslušanjem tuženikova zastupnika po zakonu PE.

7.4. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer njegov zastupnik po zakonu PE ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u [adresa] te da mu je sud poziv na ročište 31. kolovoza 2022. na kojem je trebao izvesti dokaz njegovim saslušanjem slao na pogrešnu adresu. Naime, upravo zbog toga što je tuženikov zastupnik po zakonu nesporno zaprimio poziv za ročište 31. kolovoza 2022., to unatoč činjenici što je taj poziv dostavljen zastupniku po zakonu tuženika na adresi u [adresa], a koja adresa nije adresa njegova prijavljenog prebivališta ([adresa]), tuženikov zastupnik po zakonu je znao da je sud sazvao ročište radi (i) njegova saslušanja za 31. kolovoza 2022. te je tom ročištu mogao pristupiti. Zbog navedenog, neosnovano tuženik u žalbi ističe da mu je sud propuštanjem dostave onemogućio raspravljanje pred sudom.

8. U odnosu na tuženikovo osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, ovaj sud napominje da tuženik u žalbi iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, a što sukladno odredbi članka 352. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ne može u žalbi osnovani činiti. Naime, tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije isticao činjenicu da je on dao pozajmicu društvu Agroan d.o.o. čiji je direktor i osnivač zastupnik po zakonu tužitelja GE te da je između zastupnika po zakonu obiju stranaka postojao dogovor da tužitelj ili njegov zastupnik po zakonu tuženiku vrate pozajmicu društvu Agroan d.o.o. pa da je tužiteljeva uplata iznosa 350.000,00 kn zapravo povrat pozajmice prema tuženiku.

8.1. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i (djelomično) III. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

9. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija točku II. izreke prvostupanjske presude kao i točku III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 415,00 EUR, ovaj sud nalazi da u tom dijelu tuženik nema pravni interes žalbom pobijati te dijelove presude. Naime, točkom II. izreke pobijane presude je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 350.000,00 kn / 46.480,74 EUR teku od 17. listopada 2020. do 9. rujna 2021., dok je djelomično točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 415,00 EUR. Zbog navedenog, u tom dijelu tuženikova žalba je nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tih dijelova prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.

9.1. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu u dijelu kojim pobija točke II. i (djelomično) III. izreke prvostupanjske presude je valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbi članka 367. stavka 1. u vezi s člankom 358. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku i članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku.

10. Sukladno odredbi članka 166. u vezi s člankom 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu sa sudskom pristojbom je valjalo odbiti kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje spora.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić