REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4866/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 91547293790, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52/VII, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-792/2020 od 21. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-792/2020 od 21. studenoga 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 4.250,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-792/2020 od 21. studenoga 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 226.037,52 eur sa zateznim kamatama od 17. travnja 2012. do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 73.237,70 eur sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2024. do isplate. Točkom III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 29.750,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. studenoga 2024. do isplate.

2. Ovako je odlučio prvostupanjski sud, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je člankom 2. Ugovora o poslovnoj suradnji na zajedničkom financiranju poduzetničkih pothvata i obavljanju komisionih bankarskih poslova i usluga od 16. veljače 1999. i Anex od 23. prosinca 1999. tuženik preuzeo obvezu, u ime i za račun tužitelja, donositi ocjenu o kreditnoj sposobnosti tražitelja kredita u roku od 8 dana od preuzimanja zahtjeva, preuzimati od tužitelja rješenja o odobrenju kredita, te prikupljati traženu dokumentaciju potrebnu za zaključenje ugovora, te po potrebi ocjenjivati bonitet izdavatelja instrumenta osiguranja vraćanja kredita, te zaključivati ugovore o kreditu. Sud je utvrdio da je tuženik počinio tužitelju štetu, jer je predložio da se kreditira trgovačko društvo Emka d.d. Pregrada, iako je znao da to društvo ima status rizičnosti „C“ i da je ponudilo kao sredstvo osiguranja nekretnine na kojima već postoji založno pravo Krapinsko - zagorske banke d.d., danas Privredne banke Zagreb d.d. te da instrument osiguranja nije dovoljan za osiguranje tražbine davatelja krediti. Sud je zaključio da je tuženik bio dužan postupati s pažnjom dobrog privrednika prema članku 776. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/97 i 112/99; dalje: ZOO), a što nije učinio pa, tužitelj svoju tražbinu prema tom društvu nije ostvario, jer se prije njega u stečajnom postupku nad društvo Emka d.d. namirila Privredna banka Zagreb d.d.

3. O naknadi troškova postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u točkama I. i II. njezine izreke. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a i to iz razloga što je nepravodobnom dostavom tužiteljevog podneska od 15. veljače 2024. onemogućen u raspravljanju pred sudom. Osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda smatrajući da je nalaz i mišljenje vještaka nepravilno te da sud nije mogao odluku temeljiti na iskazu svjedoka ID, koji iskaz nije istinit.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 4.250,00 eur.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 226.037,52 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete.

9. Ranijom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3190/2012 od 23. svibnja 2017. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.703.079,69 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, jer je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor zastare.

10. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pž-5118/2017-3 od 12. veljače 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj P-3190/2012 od 23. svibnja 2017. te je uputio prvostupanjski sud utvrditi je li i kada nastala šteta tužitelju, odnosno kada je postalo pravomoćno rješenje o namirenju iz kupovnine polučene prodajom založenih nekretnina u stečajnom postupku, na kojima je upisano i založno pravo radi osiguranja, jer od toga trenutka počinje teći zastara tužiteljeve tražbine, te raspraviti što znači rizičnost „C“, u odnosu na eventualnu rizičnost „A“ ili „B“ i je li tuženik na bilo koji način upoznao tužitelja da su preopterećene nekretnine kojima će biti osigurano založno pravo kojima će biti osiguran predmetni kredit.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nije osnovan prigovor zastare i to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku iz odredbe članka 371. u vezi s odredbom članka 376. ZOO-a koji rok je počeo teći 5. ožujka 2012. kada je u stečajnom postupku nad društvom Emka d.d. Pregrada postalo pravomoćno rješenje o namirenju poslovni broj St-156/2009 od 9. veljače 2012. Tuženik u žalbi ne osporava ovaj zaključak prvostupanjskog suda.

12. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer iz same žalbe nije jasno zbog čega tuženik smatra da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer mu sud nije pravovremeno dostavio podnesak tužitelj od 15. veljače 2024., budući da se u spisu ne nalazi podnesak tužitelja s tim datumom.

13. Relevantne činjenice u ovoj su parnici pravilno i potpuno utvrđene i tuženik ih žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Iz obrazloženja pobijane presude je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud utvrdio, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proistekle za stranke u sporu. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima. Iz tih se razloga može provjeriti da takvo uvjerenje prvostupanjskog suda ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP-a).

14. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su stranke 16. veljače 1999. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji na zajedničkom financiranju poduzetničkih pothvata i obavljanju komisionih bankarskih poslova i usluga, te Anex od 23. prosinca 1999. (ugovor o komisionu),

- da je ugovoreno (članak 1. Ugovora) da se tuženik obvezuje obavljati u ime i za račun tužitelja poslove, koji se odnose na realizaciju Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba („Narodne novine“ broj 43/98), Uredbe o dopuni Uredbe o uvjetima odobravanja kredita i zajmova određenih pravnih osoba („Narodne novine“ broj 160/98) i Odluke o uvjetima i načinu korištenja kredita za poticanje zapošljavanja („Narodne novine“ broj 162/98) i to komisione poslove: a) kreditne i bankovno-tehničke poslove: preuzimati od tužitelja zahtjeve i potrebnu dokumentaciju za odobrenje kredita za poticanje zapošljavanja, donositi ocjenu o kreditnoj sposobnosti tražitelja kredita u roku od osam dana od preuzimanja zahtjeva, preuzimati od tužitelja rješenja o odobrenju kredita, te prikupljati traženu dokumentaciju potrebnu za zaključenje ugovora, po potrebi ocjenjivati bonitet izdavatelja instrumenata osiguranja vraćanja kredita, zaključivati ugovore o kreditu, puštati odobrena sredstva u tečaj, obavljati kontrolu otplate kredita i naplatu dospjelih potraživanja, priređivati dokumentaciju potrebnu za poduzimanje mjera prisilne naplate potraživanja, zaključivati dodatke ugovora o kreditu,

- da je tuženik dostavio Sažetak od 29. srpnja 1999. s prijedlogom da tužitelj donese odluku o odobrenju kredita trgovačkom društvu Emka d.d. Pregrada u iznosu od 1.500.000,00 kn, time da bi osiguranje povrata kredita bilo založno pravo na nekretnini Emka d.d. (zgrada, dvorište, parkiralište) koje je tuženik procijenio da vrijedi 14.914.359,00 kn, da je nekretnina već opterećena u vrijednosti od 11.590.067,00 kn i da je neopterećeni dio ostala vrijednost od 3.324.292,00 kn. U Sažetku je tuženik naveo da je njegova ocjena društva Emka d.d. pozitivna uz rizičnost kategorije „C“,

- da je tužitelj donio odluku od 30. srpnja 1999. kojom je trgovačkom društvu Emka d.d. Pregrada odobren kredit u iznosu od 1.500.000,00 kn i da je odlukom određeno da založno pravo na nekretnini mora biti najmanje u visini odobrenog kredita,

- da je tuženik s društvom Emka d.d. u ime i za račun tužitelja sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu od 13. rujna 1999. kojim je tome društvu odobren kredit u iznosu od 1.500.000,00 kn kojim je kao instrument osiguranja naplate potraživanja dana zgradu, dvorište i parkiralište tvornice upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pregradi k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u Pregradi,

- da je rješenjem Općinskog suda u Pregradi, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-594/99 temeljem Sporazuma o osiguranu potraživanja od 13. rujna 1999. uknjiženo pravo zaloga na nekretnine društva Emke d.d., a za kredit u iznosu od 1.500.000,00 kn u korist tuženika (hipoteka) odnosno tužitelja (nadhipoteka),

- da je vještačenjem utvrđeno da je na dan odluke o odobrenju kredita (30. srpnja 1999.) nekretnina koja je služila kao instrument osiguranja, već bila opterećena zalogom u visini od 3.876.969,04 dem (15.054.270,78 kn) te da u odnosu na procijenjenu prometnu vrijednost nekretnine od 4.100.000,00 dem, neopterećeni dio nekretnine vrijedio 223.030,96 dem (866.029,22 kn), odnosno da neopterećeni dio nekretnine u svojstvu osiguranja ne pokriva niti glavnicu odobrenog kredita od 1.500.000,00 kn,

- da je stečajni postupak nad društvom Emka d.d. otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-156/09 od 25. kolovoza 2009. u kojem je tužitelj prijavio tražbinu u iznosu od 1.703.079,69 kn po osnovi Ugovora o kreditu, Dodatka i Ugovora o reprogramu kredita i da obavijestio o postojanju razlučnog prava na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Pregradi, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (zgrada i dvorište površine 1 ral i 1535a) i kč. br. [katastarska čestica] (parkiralište površine 195a) radi namirenja tražbine u iznosu od 1.703.079,69 kn,

- da su rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-156/09 od 19. prosinca 2011. navedene nekretnine dosuđene kupcu Jedinstvo d.d. za iznos od 2.140.000,00 kn,

- da je rješenjem o namirenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-156/09 od 9. veljače 2012. određeno da se iz kupovnine u iznosu od 2.140.000,00 kn postignute prodajom predmetnih nekretnina namiruju troškovi utvrđenja i unovčenja te djelomično razlučni vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d. za iznos od 1.923.561,19 kn, dok je ostala nenamirena tražbina tog razlučnog vjerovnika u preostalom iznosu do ukupnog iznosa tražbine od 12.422.924,15 kn. Navedeno rješenje o namirenju postalo je pravomoćno 5. ožujka 2012.

15. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije postupio po odredbama ugovora niti po odluci tužitelja od 30. srpnja 1999., jer je sklapajući predmetni ugovor o poslovnoj suradnji s tužiteljem bio obvezan u ime i za račun tužitelja obavljati kreditne i bankarsko-tehničke poslove pa između ostalog i ocijeniti kreditnu sposobnost tražitelja kredita kao i sklopiti ugovor s tražiteljem kredita samo ako tražitelj u zalog da nekretnine procijenjene tržišne vrijednosti najmanje u visini odobrenog kredita. Propustom tuženika da kod ocjene vrijednosti nekretnine dane u zalog, valjano procijeni predmetni instrument osiguranja tužitelju je nastupila šteta, posebno vodeći računa da je tuženik već ranije dopisom od 18. kolovoza 1999. izvijestio društvo Emka d.d. da ne može prihvatiti zalog koji je prvotno ponudilo to društvo, budući da već postojeći tereti s mogućim kreditom i kamata predstavljaju iznos jednak procijenjene vrijednosti. Kako je kredit na duži rok tuženik je zaključio da bi se tim obvezama nadmašila vrijednost zaloga, čime je dakle znao i trebao znati da zalog mora pokriti ne samo glavnicu već i kamate.

16. Pošto tužitelj nije mogao namiriti tražbinu iz osigurane nekretnine društva Emka d.d. zbog toga što se prije njega namirio prvi razlučni vjerovnik i zbog toga što tuženik nije postupio po nalogu tužitelja i odobreni kredit osigurao kako mu je naložio tužitelj (najmanje u visini odobrenog kredita), tuženik je postupio suprotno odredbi članka 776. ZOO-a zbog čega je tužitelju nastupila šteta u visini nenamirene tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku društva Emka d.d. u stečaju.

17. Iz svih navedenih razloga ovaj sud nalazi dokazanim da se tuženik nije pridržavao ugovora o komisionu, jer je sklopio ugovor s Emka d.d. suprotno odluci tužitelj kojom je određeno koji uvjet za sklapanje ugovora mora biti ispunjen, pa je svojim postupkom uzrokovao štetu u utuženom iznosu time što se tužitelj nije mogao naplatiti od društva Emka d.d. pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik temeljem odredbe članka 773. ZOO-a dužan tužitelju štetu i nadoknaditi, jer su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

18. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku. Ni sam tuženik ne osporava pravilnost obračuna toga troška.

19. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

20. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak