Poslovni broj: Usž-3624/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ASA d.o.o., Čakovec, Josipa Bedekovića 6, kojega zastupa Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-2153/2018-12 od 27. travnja 2011., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništavaju se točke I., II. i III. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-2153/2018-12 od 27. travnja 2011. te sudi:
Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 471-02/15-01/161, urbroj: 513-04/18-2 od 29. svibnja 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, Varaždin, klasa: UP/I-471-02/14-01/138, urbroj: 513-07-26-01/15-5 od 16. siječnja 2015., a kojim je utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti porez na dohodak od izuzimanja za 2011. godinu 104.043,46 kuna (slovima: stočetiritisuće četrdesettri kune i četrdesetšest lipa).
Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, Varaždin, klasa: UP/I-471-02/14-01/138, urbroj: 513-07-26-01/15-5 od 16. siječnja 2015. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti porez na dohodak od izuzimanja za 2011. godinu 104.043,46 kuna (slovima: stočetiritisuće četrdesettri kune i četrdesetšest lipa).
II. Nalaže se da svaka stranka snosi svoje troškove.
III. U preostalom dijelu žalba tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Ova presuda donosi se u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-664/2022 od 23. studenoga 2023. kojom je usvojena ustavna tužba te je ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 3649/2021-2 od 2. prosinca 2021. i predmet vraćen ovome Sudu na ponovni postupak. 2. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I., poništeno je rješenje tuženika od 29. svibnja 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja protiv poreznog rješenja prvostupanjskog tijela od 16. siječnja 2015. kojim je utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti porez na dohodak od izuzimanja u ukupnom iznosu od 431.728,12 kuna, a točkom II. poništeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti porez na dohodak od izuzimanja u istom iznosu, dok je točkom III. naloženo da tuženik u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda u cijelosti uvažena na način da je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-2153/2018 od 27. travnja 2021. te je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Iz odluke Ustavnog suda broj: U-III-664/2022 od 23. studenoga 2023. proizlazi da Ustavni sud primjećuje da je stajalište Visokog upravnog suda vezano uz prijelazni režim sukladno praksi Vrhovnog suda i Ustavnog suda. U odnosu na spornu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ 115/16.) kao novog propisa ili Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 46/16. – dalje: OPZ 147/08.) vezano za pitanje zastare porezne obveze Visoki upravni sud iznio je pravno shvaćanje o primjeni i tumačenju kojim je uspostavljen odnos između OPZ-a 115/16. i OPZ-a 147/08. prema kojem u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze pokrenutim prema OPZ-u 147/08. relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. i ukoliko je nastupila primjenjuje se OPZ 147/08. Nakon toga relativna zastara ne teče pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje. Drugim riječima, OPZ 115/16. primjenjuje se na sve porezna postupke započete po OPZ-u 147/08. u kojem do stupanja na snagu OPZ-a 115/16. (1. siječnja 2017.) nije nastupila relativna zastara. Primjenom tih stajališta na podnositelje tužbe Visoki upravni sud ocijenio je da do 1. siječnja 2017. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 94. stavaka 1. i 2. OPZ-a 147/08. i to zato što je prvostupanjsko rješenje doneseno 16. siječnja 2015., a dostavljeno podnositelju 21. siječnja 2015. Međutim, u pogledu pitanja da li je u konkretnom slučaju do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara Visoki upravni sud je u obrazloženju osporene presude propustio navesti valjane i obrazložene razloge. Ustavni sud navodi da je nejasno od kada je Visoki upravni sud računao da teče zastara u konkretnom slučaju, jer o tome nije dao nikakve razloge pa je stoga zaključio da je osporenom presudom podnositelju ustavne tužbe tužitelju u upravnom sporu povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika od 29. svibnja 2018. i prvostupanjskog tijela od 16. siječnja 2015. uz obrazloženje da je tijekom poreznog postupka od donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja do donošenja i dostave drugostupanjskog rješenja prošlo više od tri godine te je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara propisana člankom 94. stavkom 1. OPZ-a/08, a na što je tuženik bio dužan paziti po službenoj dužnosti.
6. Presudom Visokog upravnog suda usvojena je žalba tuženika u cijelosti te je poništena navedena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je trebalo primijeniti novi OPZ/16 koji ne poznaje relativnu zastaru u postupku utvrđivanja porezne obveze pa se ne može zaključiti da je došlo do relativne zastare prava na utvrđenje poreznog duga u žalbenom stadiju upravnog postupka.
7. Međutim, kako je to Ustavni sud u svojoj odluci ispravno primijetio, Visoki upravni sud nije u obrazloženju presude naveo od kada je računao da teče zastara u konkretnom slučaju.
8. Valja istaći da je u konkretnom slučaju bila sporna zastara za utvrđenje poreza na dohodak od izuzimanja za 2011., 2012. i 2013. godinu. Primjenom odredbe članka 94. stavka 3. OPZ/08 utvrđeno je da je početak računanja zastarnog roka za utvrđivanje porezne obveze za 2011. istek godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu i kamate (članak 94. stavak 3. OPZ-a) je 2012. Stoga je zastara počela teći 1. siječnja 2013. te je nastupila 1. siječnja 2016. Dakle, relativna zastara za 2011. godinu nastupila prije 1. siječnja 2017. pa je stoga za poreznu obvezu iz 2011. trebalo primijeniti zastarni rok iz OPZ-a 147/08. budući da je rješenje tuženika, kojim je utvrđena porezna obveza, doneseno nakon proteka zastarnog roka dana 29. svibnja 2018. godine. Što se tiče porezne obveze za 2012. godinu zastara je počela teći 1. siječnja 2014. te bi relativna zastara nastupila 1. siječnja 2017. kada je već bio na snazi zakon koji ne poznaje relativnu zastaru. Što se tiče porezne obveze za 2013. godinu zastara je počela teći 1. siječnja 2015. te bi zastara relativna nastupila 1. siječnja 2018. Međutim, prema shvaćanju Vrhovnog suda te Ustavnog suda u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze pokrenutim prema OPZ-u 147/08. relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. i ukoliko je do tada nastupila primjenjuje se OPZ 147/08. Nakon toga relativna zastara ne teče pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje. Kako za 2012. i 2013. godinu nije do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, za navedene godine i porezne obveze za te godine, trebalo je primijeniti OPZ 115/16. Navedeni OPZ 115/16. poznaje samo apsolutnu zastaru koja za poreznu obvezu za 2012. i 2013. nije nastupila. Naime, ona bi nastupila za 2012., 1. siječnja 2020., a za 2013. 1. siječnja 2021., a drugostupanjsko rješenje, kojim je utvrđena porezna obveza, doneseno je 29. svibnja 2018.
9. Slijedom navedenog, osporena točka I. i II. presude ne mogu se ocijeniti zakonitim u odnosu na porezne obveze iz 2012. i 2013. pa ih je stoga Sud poništio i sudio kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je odbio žalbu u preostalom dijelu. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u dijelu svog tužbenog zahtjeva, poništena je točka III. presude, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.
10. S obzirom na sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a riješiti kao pod točkom I. i II. izreke presude, a temeljem odredbe članka 74. stavka 1. kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
