Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1898/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P- 383/2024-11 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-383/2024-11 od 14. listopada 2024.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
'' I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tuženika UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika, ovdje tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovr-289/2024 zbog apsolutne zastare ovrhe.“
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur, u roku od 15 dana.''
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno navodima žalbe s time da zahtjeva i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretnini u vlasništvu tužitelja, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj Ovr-289/2024-2 od 6. ožujka 2024., radi naplate novčanog potraživanja tuženika u iznosu glavnice od 21.601,04 eura sa pripadajućom zateznom kamatom te radi napate troškova parničnog postupka u iznosu od 2.723,20 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.
9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1970/2001-14 od 29. listopada 2013. tuženik (ovdje tužitelj) TO obvezan tužitelju (ovdje tuženiku) UO isplatiti iznos od 241.500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-x-28/2014-2 od 3. travnja 2014. u toč. I. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 162.753,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te preinačena u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 162.753,00 kuna i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, s time da je navedena je presuda postala pravomoćna 3. travnja 2014., a ovršna 21. svibnja 2014.
10. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je na prijedlog ovrhovoditelja, (ovdje tuženika) UO od 29. veljače 2024., Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja), poslovni broj: Ovr-289/2024-2 od 3. ožujka 2024., radi naplate novčanog potraživanja u iznosu glavnice od 21.601,04 eura te radi napate troškova parničnog postupka u iznosu od 2.723,20 eura kao i da je zaključkom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj Ovr-289/2024-9 od 6. lipnja 2024. ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024., dalje u tekstu OZ), a koja je pokrenuta predmetnom tužbom.
11. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem kako u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji rok zastare tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, pozivom na odredbu čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje u tekstu ZOO).
12. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 13. Naime, odredbom čl. 215. st.1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 216. ZOO-a propisano da zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
14. Nadalje, odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
15. Slijedom navedenoga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja ovdje tuženika koju temeljem ovršne isprave ima prema ovdje tužitelju budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 29. veljače 2024., odnosno unutar desetogodišnjeg zakonskog roka za zastaru imajući na umu da je ovršna isprava stekla svojstvo pravomoćnosti 3. travnja 2014.
16. Suprotno žalbenim navodima, desetogodišnji zastarni rok teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena tražbina ovdje tuženika, odnosno u konkretnom slučaju od 3. travnja 2014. kada je presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1970/2001-14 od 29. listopada 2013. stekla svojstvo pravomoćnosti.
17. Osporavana odluka o parničnom trošku je pravilna, a trošak odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 138/23) i odredbama čl. 151. i čl. 155. ZPP-a.
18. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude prvostupanjskog suda, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio sa žalbom (čl.166. st.1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).
20. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
