U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IĐ zbog prekršaja iz članka 113. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), povodom žalbe okrivljenika IĐ, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. prosinca 2023., broj: Pp-4051/2022-5 na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IĐ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Okrivljenik IĐ se obvezuje naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 50 (pedeset)EUR , u roku od 30 (trideset) dana, po primitku ove presude .
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenik IĐ je zbog djela prekršaja iz članka 113. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 EUR,
2.Istom presudom je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30 EUR .
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik IĐ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, navodeći u bitnom da činjeničnom opisu djela nedostaje namjera , sud je selektivno analizirao dokaze i izostavio bitne elemente iz obrane okrivljenika , zbog slabog imovnog stanja nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu.
4.Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba nije osnovana.
6.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 ., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka niti povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.
7. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice iz kojih proizlaze sva bitna obilježja djela prekršaja a to su da je okrivljenik obavljao na način i pod uvjetima opisanim u činjeničnom opisu djela posebni linijski prijevoz a da nije imao sklopljen ugovor sa naručiteljem prijevoza za obavljanje posebnog linijskog prijevoza.
8. Sud je analizirao obranu okrivljenika i obrazložio da činjenica da je okrivljenik sklopio ugovor sa [obrt] za prijevoz putnika koji je imao sklopljen ugovor sa naručiteljem prijevoza, nije od utjecaja na odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti za inkriminirano djelo prekršaja, budući da članak 44. stavak 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje da se posebni linijski prijevoz prijevoznik obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto i vozilima kategorije M2 i M3, odnosno specijalnim cestovnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelj prijevoza i putnika, što ovdje nije slučaj.
9. Članak 113. stavak 1. točka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje da se vrlo teškim prekršajem smatra ako prijevoznik obavlja posebni linijski prijevoz putnika neadekvatnim vozilom ili bez pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika dok članak 115. stavak 3. istog Zakona propisuje da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kazniti fizička osoba-obrtnik novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 6630,00 eura. Zakon za počinjeno djelo prekršaja kao oblik krivnje ne propisuje i namjeru tako da činjenični opis djela prekršaja nije niti trebao sadržavati kao oblik krivnje namjeru.
10. Okrivljenik navodima iz žalbe objektivno i argumentirano ne dovodi u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, tako da je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava neosnovana.
11.Prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeno djelo prekršaja odmjerio novčanu kaznu na donjoj granici zakonom propisane novčane kazne a ovaj Sud slijedom navoda iz žalbe ne nalazi osnova za ublažavanje novčane kazne ispod propisanog zakonskog minimuma.
12.Odluka o troškovima postupka također je na zakonu utemeljena.
13. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić , v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
