REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4762/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja T&H INVEST d.o.o. iz Varaždina, A. Wisserta 3/a, OIB: 86546896316, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, Franjevački trg 11, protiv tuženika BABIĆ d.o.o. iz Cestice, Ljudevita Gaja 44, OIB: 53703886646, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Brlečić & Partneri u Varaždinu, Optujska 25/I, radi povrata u prijašnje stanje, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-30/2023-22 od 12. studenoga 2024., 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-30/2023-22 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja je odbio (kao neosnovan) prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja dolaska punomoćnika (tužitelja) na ročište kod suda (točka I. izreke rješenja) te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 3.247,50 EUR (točka II. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio sukladno odredbi članka 117. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer je nakon održanog ročišta sazvanog povodom tužiteljeva prijedloga za povrat u prijašnje stanje ocijenio da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih je tužitelj predlagao povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 8. travnja 2024.; naime, činjenica što tužiteljev (raniji) punomoćnik koji je uredno pozvan na ročište za glavnu raspravu sazvano za 8. travnja 2024. istom nije pristupio jer je za to bio spriječen radi kvara na osobnom automobilu, prema ocjeni prvostupanjskog suda nije opravdan razlog za nepristupanje tom ročištu budući da je tužiteljev punomoćnik imao dovoljno vremena da putem telefona obavijesti sud i protivnu stranu te se ispriča zbog spriječenosti za dolazak na ročište, no on to nije učinio. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 122.a Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer su izostali jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama te se pobijana odluka ne može ispitati zbog čega je žalitelju povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje. Žalitelj navodi dio obrazloženja pobijanog rješenja te ističe da je nejasno na temelju čega sud izvodi zaključak da je punomoćnik tužitelja imao dovoljno vremena da putem telefona obavijesti sud i protivnu stranu, a s obzirom ma to da su činjenice koje predstavljaju objektivni razlog propuštanja ročišta od strane punomoćnika tužitelja utvrđene. Prema mišljenju žalitelja, nužno je utvrditi postoje li opravdani razlozi za propuštanje ročišta. S obzirom na to da je u obrazloženju sud utvrdio da se kvar vozila punomoćnika uistinu dogodio, nejasno je na temelju čega sud utvrđuje da ne postoje opravdani razlozi za propuštanje ročišta. U nastavku žalbe žalitelj se poziva na sudsku praksu prema kojoj kvar na vozilu predstavlja opravdan razlog da se dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, jednako kao i puknuće gume na vozilu te činjenica da je i događaj zbog kojeg vozilo zbog drugog vozila nije moglo napustiti parkiralište predstavlja opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje. Žalitelj smatra da prema sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske svaki događaj ozbiljnije prirode koji predstavlja smetnju da stranka poduzmu neku radnju može biti razlog za povrat i da će opravdani razlog biti ako ga stranka svojim ponašanjem nije skrivila i ako se može pripisati slučaju koji se stranci dogodio. U nastavku žalbe žalitelj ukazuje na to da je parnični postupak započeo još 2015. godine, da je sud mogao prema članku 295. Zakona o parničnom postupku zaključiti glavnu raspravu ili odgoditi ročište (no, to se tiče osporavanja rješenja o presumiranom povlačenju tužbe) te da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članaka 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Žalitelj predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje odnosno podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; u prilogu žalbe žalitelj je dostavio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2011/21 od 6. svibnja 2021., Pž-3401/05 od 28. lipnja 2007., Pž-4175/18 od 8. veljače 2019. i Pž-4862/04 od 26. veljače 2008. te odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-649/23 od 5. siječnja 2024. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6084/18 od 11. prosinca 2018.

2.1. Žalba je dostavljana tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da iz svih dokaza koje je tužitelj priložio uz svoj prijedlog za povrat u prijašnje stanje i na ročištu od 17. listopada 2024. i nadalje ne proizlazi osnovanost tužiteljeva prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Naime, punomoćnik tužitelja je poziv na propušteno ročište zaprimio 10. siječnja 2024., on je osobno sastavio podnesak kojim traži povrat u prijašnje stanje, a u prijedlogu nije naveo niti u koliko sati je krenuo na put iz Varaždina u Bjelovar, u koliko mu se sati dogodio navodni kvar na vozilu, u koliko je sati nazvao vučnu službu itd. niti je na ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje inzistirao na svojem saslušanju niti ga je posebno predlagao. Osim toga, punomoćnik tužitelja u svojim navodima i očitovanjima nigdje ni ne navodi da je pokušao zvati sud, punomoćnika tuženika ili bilo koju treću osobu kako bi opravdao svoj nedolazak na zakazano ročište iako je sasvim jasno da je, za slučaj da mu se kvar doista dogodio na pola puta do Bjelovara, imao sigurno sat vremena čekajući da dođe vučna služba iz Jalžabeta udaljenog 50-tak km od mjesta kvara za koje vrijeme je sasvim sigurno imao mogućnost kontaktirati sud ili bilo koju treću osobu da odgodi zakazano ročište. Tuženik ističe da računi koji prileže spisu ne dokazuju ništa osim da je punomoćnik tužitelja pozvan na plaćanje određenih usluga, no, to ne dokazuje i da su predmetne usluge doista i izvršene niti je punomoćnik tužitelja predložio bilo kakve dokaze na navedene okolnosti, kao na primjer dokaz ispisa telefonskih poziva vučnoj službi, fotografije, saslušanje servisera ili vozača vučne službe i slično. Osim toga, tuženik se (ponovno) poziva na određene internetske stranice te ističe kako je vrlo malo vjerojatno da je punomoćniku tužitelja tako naglo prestao rad motora, to više što se radi o vozilu starosti cca 1,5 godina te ga tužitelj koristi i za vožnju autocestama kada se upravo vožnjom pod većim opterećenjem motora DPF filteri sami čiste i ne dolazi do njihova začepljenja. Zato je tuženiku teško povjerovati da punomoćnik tužitelja kao iskusna osoba nije primijetio da mu svijetli lampica, da bi mu motor odmah prestao raditi te da je prije svega zvao vučnu službu i servis, a ne suca kojem je morao opravdati svoj izostanak s ročišta na koje je navodno putovao. Nadalje, sve da je pravi i istinski razlog nedolaska tužitelja na zakazano ročište kvar na automobilu (u što tuženik ne vjeruje), ne radi se o opravdanom razlogu za propuštanje ročišta jer je tužitelj koji je ujedno i odvjetnik s višegodišnjim radnim iskustvom kod sebe očito imao mobitel (budući da je zvao vučnu službu) radi čega je imao mogućnost obavijestiti sud o nemogućnosti dolaska na ročište, odnosno on je mogao obavijestiti sud putem svog odvjetničkog društva, poslati e-mail ili na bilo koji drugi način. Međutim, ništa od navedenog punomoćnik tužitelja nije učinio niti je dokazao da je poduzeo jednu jedinu radnju da svoj nedolazak na ročište opravda pa stoga tuženik smatra da prijedlog za povrat treba odbiti. Tuženik uz odgovor na žalbu dostavlja odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž-1905/23 od 3. svibnja 2023., Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-353/20 od 5. listopada 2020. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-346/23 od 16. veljače 2024., a u odgovoru na žalbu se poziva i na odluku (nepoznatog suda) poslovni broj Gž R-905/22 od 6. veljače 2023. Tuženik se osvrće i na tužiteljevo pozivanje (u žalbi) na odredbu članka 295. Zakona o parničnom postupku te predlaže drugostupanjskom sudu da odbije tužiteljevu žalbu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

3.1. Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-30/2023-14 od 8. siječnja 2023. sazvao ročište za glavnu raspravu za dan 8. veljače 2024., a navedeno rješenje je raniji punomoćnik tužitelja uredno zaprimio 10. siječnja 2024. što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja se nalazi iza str. 937. spisa. Međutim, iz zapisnika s tog ročišta sa str. 938. spisa proizlazi da uredno pozvani tužitelj (njegov punomoćnik) nije pristupio tom ročištu niti je izostanak opravdao, a prisutni punomoćnik tuženika se na tom ročištu nije želio upustiti u raspravljanje. Zbog navedenog, prvostupanjski je sud donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe u smislu odredbe članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

4.1. Nakon što je punomoćnik tužitelja 8. travnja 2024. preuzeo rješenje o povlačenju tužbe od 8. travnja 2024., on je 16. travnja 2024. (osim što je podnio žalbu protiv navedenog rješenja) podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem je naveo da je na relaciji između Varaždina i Bjelovara imao kvar na osobnom vozilu kod mjesta Guščerovec vezano uz DPF filter što je dovelo do gašenja motora osobnog vozila uslijed čega je bio onemogućen nastaviti put te je bio prisiljen zatražiti prijevoz vozila do servisa i hitni servis osobnog vozila. Tužitelj je u prilogu tog podneska dostavio račun društva Tkalčec d.o.o. od 10. travnja 2024. sa str. 949. spisa izdan odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri, račun trgovačkog društva Marcus-trade od 9. travnja 2024. (također izdan odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri d.o.o.) sa str. 950. spisa i presliku prometne dozvole za osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje, premda je tužitelj u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje naveo kao dokaze po potrebi pribava izvoda/potvrde o plaćanju računa, pribava radnog naloga i pribava Ugovora o najmu vozila, navedene dokaze tužitelj nije dostavio uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje nego je, i to tek na ročištu sazvanom radi raspravljanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 17. listopada 2024. dostavio servisni radni nalog tvrtke Tkalčec d.o.o. iz kojeg proizlazi da je taj nalog izdan 8. travnja 2024. u 14:09 sati (str. 960. spisa). Jednako tako, premda je tužitelj u podnesku kojim je predložio povrat u prijašnje stanje predložio da se „po potrebi” provede dokaz saslušanjem punomoćnika tužitelja BE, na ročištu sazvanom radi prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije izričito predložio da se na tom ročištu provede dokaz saslušanjem BE (niti je tom ročištu prisutni navedeni punomoćnik tužitelja dostavio sudu svoj pisani iskaz). Nadalje, tuženik se u podnesku zaprimljenom na prvostupanjski sud 14. svibnja 2024. usprotivio prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje ističući da ne postoje razlozi zbog kojih bi sud taj prijedlog trebao usvojiti. Naime, tuženik je u tom podnesku smatrao da je punomoćnik tužitelja, čak i kada bi se prihvatio kao razlog nedolaska na zakazano ročište kvar na automobilu, mogao o tome putem mobitela pravovremeno obavijestiti sud i punomoćnika tuženika, odnosno ako nije znao broj suda, mogao je putem svog odvjetničkog društva kontaktirati sud, suca i protivnu stranku, poslati e-mail ili na bilo koji drugi način opravdati svoj izostanak, a kako punomoćnik tužitelja ništa od navedenog nije učinio niti je dokazao da je poduzeo i jednu jedinu radnju da svoj nedolazak na ročište opravda, to već samo iz tog razloga prijedlog za povrat nije osnovan; osim toga, tuženik je u tom podnesku smatrao da eventualni kvar DPF filtera ne znači da automobil neće moći nastaviti vožnju već samo da vozilo možda neće moći ići preko 90 km/h, a kao dokaz tome tuženik se pozvao na određene tekstove s interneta.

4.2. Na ročištu od 17. listopada 2024. koje je održano radi raspravljanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje obje stranke su ostale kod svojih dotadašnjih navoda s time da je tužitelj, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, dostavio servisni radni nalog društva Tkalčec d.o.o.; osim toga, tužitelj je naveo da je tuženik u podnesku kojim se očitovao na prijedlog za povrat ponudio određene linkove koji se odnose na kvar koji njemu idu u prilog, no ne odnose se na konkretno vozilo „te je općepoznato da se kod takvog kvara može dogoditi da vozilo ne može upaliti, a osobito kod vozila s motoričkom paljenjem” (str. 958. spisa). Međutim, tužitelj ni na tom ročištu nije naveo nikakve razloge zbog čega o (eventualnoj) spriječenosti pristupa ročištu od 8. travnja 2024. nije (pravovremeno) telefonski obavijestio sud odnosno uredujućeg suca. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje.

5. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje jer razlozi zbog kojih je tužitelj predlagao povrat zbog propuštanja ročišta od 8. travnja 2024. nisu opravdani razlozi zbog kojim bi sud dopustio povrat u prijašnje stanje. Naime, ovaj sud prvenstveno napominje da tužitelj dokazima kojima je nastojao dokazati činjenicu da mu se dogodio slučaj zbog kojeg nije bio u mogućnosti pristupiti ročištu od 8. travnja 2024. (kvar motornog vozila tužiteljeva punomoćnika) nije dokazao, a na što osnovano ukazuje tuženik u odgovoru na žalbu ističući da je računima (koje je tužitelj dostavio u spis) punomoćnik tužitelja pozvan na plaćanje određenih usluga, no ne i to da su predmetne usluge doista i izvršene, a tužitelj radi dokazivanja te činjenice (dakle, činjenice da su te usluge upravo i izvršene) nije predložio izvođenje nikakvih dokaza. Prema tome, iako je kvar na motornom vozilu (kao i puknuće gume) opravdan razlog za propuštanje ročišta zbog kojeg sud može usvojiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, na što u žalbi ukazuje tužitelj, u konkretnom predmetu tužitelj nije dokazao da mu se doista dogodio kvar na motornom vozilu zbog kojeg je njegov punomoćnik propustio ročište sazvano za 8. travnja 2024.. Naime, radi nemogućnosti pristupanja punomoćnika tužitelja tom ročištu uslijed (eventualnog) kvara na motornom vozilu tužitelj je i to samo uvjetno („po potrebi”) predložio saslušanje svog punomoćnika, no čak i da je punomoćnik tužitelja dao svoj iskaz kojim bi dokazivao činjenicu da nastao kvar na vozilu kojim je upravljao, punomoćnik tužitelja nije ni iznio činjenicu da je pravovremeno (prije održavanja ročišta od 8. travnja 2024.) o tome obavijestio uredujućeg suca. Osim toga, tužitelj nije predložio na primjer, saslušanje određene osobe koja je (eventualno) u ime društva Marcus-trade d.o.o. prevezla vozilo tužiteljeva punomoćnika iz mjesta Guščerovec (gdje se navodno dogodio kvar na vozilu) do mjesta auto-servisa kao ni osobe koja je (eventualno) temeljem servisnog radnog naloga društva Tkalčec d.o.o. sa str. 960. spisa otklanjala kvar na vozilu tužiteljeva punomoćnika. Upravo zbog toga, kao i zbog činjenice da tužitelj ničim nije dokazao ni činjenicu da je tužiteljev punomoćnik (odnosno odvjetničko društvo Sevšek & Partneri d.o.o.) platio račune sa str. 949. i 950. spisa, to tuženik pravilno smatra da tužitelj u ovom sporu nije dokazao činjenicu da je doista nastao kvar na motornom vozilu tužiteljeva (ranijeg) punomoćnika, a zbog čega tužitelj (njegov punomoćnik) nije pristupio ročištu od 8. travnja 2024.

5.1. Jednako tako, tužitelj radi dokazivanja postojanja kvara na vozilu punomoćnika tužitelja nije dostavio na primjer, fotografije motornog vozila iz koje bi bilo vidljivo da je to vozilo prevoženo do auto-servisa (što je punomoćnik tužitelja nesumnjivo mogao učiniti putem svog mobilnog telefona kojeg je nesumnjivo posjedovao budući da je navodno, prema podnesku kojim je predložio povrat u prijašnje stanje, bio prisiljen zatražiti prijevoz vozila do servisa i hitni servis osobnog vozila), a niti je predložio sudu da provede dokaz uvidom u ispis telefonskih poziva iz kojeg bi bilo vidljivo da je punomoćnik tužitelja doista zvao vučnu službu (i kada ju je zvao). Upravo zbog navedenog, kao i zbog toga što tužitelj ni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ni na ročištu od 17. listopada 2024. nije naveo točno vrijeme kada se dogodio (eventualni) kvar na motornom vozilu tužiteljeva punomoćnika (prije ili nakon 10:00 sati za kada je zakazano ročište od 8. travnja 2024.), tužitelj u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku nije dokazao da se dogodio kvar na motornom vozilu tužiteljeva punomoćnika zbog kojeg tužitelj (njegov punomoćnik) nije mogao pristupiti ročištu od 8. travnja 2024. što je tužitelj tvrdio u svom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Slijedom navedenog, već samo iz tog razloga tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje je neosnovan.

5.2. Osim toga, i prema ocjeni ovog suda (kao i prema mišljenju prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijanog rješenja), čak i da doista dogodio slučaj zbog kojeg tužitelj (njegov punomoćnik) nije mogao pristupiti ročištu od 8. travnja 2024. (kvar na vozilu tužiteljeva punomoćnika), tužiteljev punomoćnik je o tome mogao putem mobilnog telefona pravovremeno obavijestiti sud, što punomoćnik tužitelja nesporno nije učinio. Naime, kao što to smatra i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1905/23 od 3. svibnja 2023. (str. 1031. -1033. spisa) koju djelomično navodi tuženik u odgovoru na žalbu (str. 1018. spisa), sve kada bi se i prihvatilo da je pravi razlog nedolaska tužitelja (njegova ranijeg punomoćnika) na zakazano ročište kvar na automobilu, ne radi se o opravdanom razlogu za propuštanje ročišta koji ima u vidu odredba članka 117. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, jer je u takvim okolnostima tužitelj odnosno njegov punomoćnik, koji je nesumnjivo kod sebe imao mobitel (budući da je navodno zvao vučnu službu), imao mogućnost putem mobitela o nemogućnosti dolaska na ročište obavijestiti sud, odnosno uređujućeg suca ili, ako nije znao broj suda, nazvati svoje odvjetničko društvo kako bi ono pravovremeno telefonskim putem, elektroničkim putem ili na neki drugi pouzdan način obavijestilo uređujućeg suca o nemogućnosti njegova pristupa ročištu. Slijedom navedenog, čak i u slučaju da je sud prvog stupnja na ročištu od 17. listopada 2024. izveo dokaz saslušanjem (ranijeg) tužiteljeva punomoćnika radi dokazivanja činjenice da je nastao kvar na njegovu vozilu zbog kojeg nije mogao pristupiti ročištu od 8. travnja 2024., a koji je dokaz tužitelj u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje uvjetno predložio provesti („po potrebi“), tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje je neosnovan, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud.

5.3. Upravo je iz tog razloga prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 8. travnja 2024. kao neosnovan. Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 122.a Zakona o parničnom postupku obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka nastao povodom tužiteljeva prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

6. Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Sudac

Nevenka Baran