REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10756/2024.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. PT, zastupanog po Silviji Tasić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi okr. PT, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-5191/2024-31 od 3. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e :
IOdbija se kao neosnovana žalba okr. PT i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
IINa temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. PT obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 40,00 ( četrdeset ) EUR-a ) u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. PT je proglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 920,00 (devetsto dvadeset ) eura.
2.Okrivljenik je dužan platiti trošak u paušalnom iznosu od 100,00 ( sto ) eura.
3.Protiv te presude okr. PT je pravodobno podnio žalbu po svojoj braniteljici zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
4.Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se oslobode optužbe.
5.Žalba nije osnovana.
6.Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.U odnosu na istaknute bitne povrede.
8.1.Žalitelj ističe bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno da je povrijeđeno pravo obrane. Okrivljenik nije bio uskraćen za iznošenje svoje obrane, kao niti načina na koji će se braniti. Imao je mogućnost konfrotacije sa oštećenicom i sudjelovanja u postupku. Okrivljenik je odbio mogućnost suočenja sa svjedokinjom, pravdajući isto njihovim narušenim i poremećenim odnosima. Zaključak prvostupanjskog suda kako odbijanje suočenja sa oštećenicom ukazuje na njegovu neiskrenost i neosnovanost obrane nije pravilan, jer okrivljenik se ima pravo braniti na način koji sam izabere. Međutim, unatoč ovakvom zaključku prvostupanjskog suda, donesena je zakonita odluka, jer ovaj zaključak nije bio od odlučnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Dakle, nije povrijeđeno pravo obrane, kako neosnovano ističe žalitelj u svojoj žalbi.
9.Žalitelj sadržajno ističe bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no međutim suprotno mišljenju žalitelja nije počinjena ova bitna povreda, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna razlozima presude, prvostupanjski sud je dao valjane razloge o krivnji žalitelja, koji su jasni i nisu međusobno proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10.U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.
11.Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je cijenio obranu okrivljenika i pravilno cijenio iskaze svjedokinje-žrtve UT. Iz iskaza oštećenice nedvojbeno proizlazi , da se okrivljenik se ponašao upravo na način kako je to u izreci pobijane presude, a sve u prisutnosti djece. Ovakvo ponašanje okrivljenika svakako prelazi normalan način komunikacije, te je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ovakvim verbalnim uvredama počinjeno psihičko nasilje u obitelji, koje je kod oštećenice izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.
12.Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepili svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
13.Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne i to u najnižem novčanom iznosu za prekršaj za koji je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura, a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
14.Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno zakonu, razmjerno trajanju i složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika.
15.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138. stavke 2. točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 40,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
16.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
