REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2848/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PET-D d.o.o., OIB: 23653978969, Zagreb, Petrova ulica 53, kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BLEU HOMME d.o.o., OIB: 73550495190, Zagreb, Trgovačka ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, radi isplate iznosa od 10.566,63 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-745/2023 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-745/2023 od 7. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-34219/2022 od 26. travnja 2022., kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 10.566,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 239,92 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 650,00 EUR (točka II. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa s osnove ugovora o zakupu poslovnog prostora i visina zakupnine u iznosu od 4.000,00 EUR mjesečno. Tuženik je istaknuo prigovor prijeboja kojeg je prvostupanjski sud našao neosnovanim jer tuženik nije ni tvrdio da je dao izjavu o prijeboju, a niti je to učinio tijekom postupka, pa je stoga u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su navodi iz obrazloženja kontradiktorni. Prvostupanjski sud nije u obrazloženju pobijane odluke odlučio o materijalnopravnom prigovoru prijeboja pogrešno smatrajući da nije istaknut pa se u tom dijelu odluka ne može ispitati. Očito je da je u postupku između stranaka izjavljen prijeboj uslijed kojeg je za nesporni dio potpisana kompenzacija dok je ostala dva računa tužitelj smatrao da su neosnovana pa iz tog razloga nije pristao na prijeboj. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Koristeći svoja ovlaštenja propisana odredbom čl. 373.a ZPP-a ovaj sud je pobijanu odluku potvrdio jer se bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu.
7. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.566,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime zakupnine s osnove Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. listopada 2019.
8. Tužitelj je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o zakupu poslovnog odnosa od 28. listopada 2019. na temelju kojeg je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupniku na korištenje poslovni prostor površine 448,92 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 2173/1 k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zagreb, Slavonska avenija 3 (čl. 2. Ugovora). Člankom 6. Ugovora ugovorne strane su suglasno utvrdile cijenu zakupnine za poslovni prostor u iznosu od 4.000,00 EUR mjesečno.
9. U prigovoru i tijekom postupka tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja navodeći da utuženo potraživanje nije usklađeno s njegovom evidencijom jer postoji dugovanje tužitelja prema tuženiku s osnove računa 77/1/2 i 78/1/2 za koje tužitelj nije umanjio svoje potraživanje. Tuženik je ujedno istaknuo da ima pravo na naknadu za izvršena ulaganja za iznose na koje se odnose navedeni računi. Na ročištu održanom 28. ožujka 2024. tuženik je naveo da izvršena ulaganja u poslovni prostor nisu preinaka tog prostora već poboljšice izvršene za poslovne potrebe zakupodavca pa ustraje u prigovoru prijeboja za te račune, pri čemu je na upit suda naveo da je istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja.
10. Nakon izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da nije sporno tužiteljevo potraživanje, dok tuženik nije tvrdio da je uopće dao izjavu o prijeboju tužitelju kojom bi prebio međusobna potraživanja, budući da je takva izjava konstitutivne naravi i da do prijeboja ne dolazi kada se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom, a isto tako, tuženik nije niti tijekom postupka dao takvu izjavu o prijeboju (odredbe čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), slijedom čega je prvostupanjski sud prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.
11. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15, 112/18; dalje: ZZKPP) ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.
12. Prema odredbi čl. 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (čl. 196. ZOO-a). Slijedom navedenog, kod takve jednostrane kompenzacije dužnik može izvršiti kompenzaciju potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela. Kada tuženik ne osporava činjenicu da je utužena tražbina postojala, već ističe prigovor građanskopravnog prijeboja tvrdeći kako je predmetna tražbina prestala na temelju navedene izjave o prijeboju, na njemu je teret dokaza da su konkretnom slučaju ispunjenje sve pretpostavke prijeboja i da je davanjem izjave o prijeboju nastao prijeboj.
13. U konkretnom slučaju, tuženik nije osporavao postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem – osnovu ni visinu, već je isticao da i on ima tražbinu prema tužitelju s osnove dva računa - 77/1/2 i 78/1/2 za iznos od ukupno 16.700,00 kn na ime izvršenih poboljšica u predmetnom poslovnom prostoru, pa je stoga ustrajao kod (materijalnopravnog) prigovora prijeboja za taj iznos. Imajući u vidu cjelokupnu dokumentaciju, izvedene dokaze i tvrdnje u spisu, proizlazi da nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik nije tvrdio da je uopće dao izjavu o prijeboju tužitelju, a niti da je to učinio tijekom postupka. Upravo suprotno, tuženik je i prije pokretanja postupka poslao tuženiku račune (tri računa) pri čemu je tužitelj prihvatio jedan račun glede kojeg su tražbine kompenzirane, međutim, tužitelj je vratio tuženiku dva sporna računa osporavajući potraživanje koje iz njih proizlazi, a za koje je tuženik dao izjavu o prijeboju najkasnije na ročištu za glavnu raspravu.
14. S obzirom na to da tužiteljevo potraživanje nije bilo sporno, tuženik koji je izjavio prigovor prijeboja bio je dužan dokazati postojanje svoje tražbine prema tužitelju, što tuženik nije učinio. Naime, tuženik, osim što je istaknuo da ima potraživanje prema tužitelju po dva računa, nije dostavio ni predložio nikakve dokaze u prilog tog potraživanja. S druge strane, tužitelj je dostavio u spis dokaze iz kojih proizlazi da je dopisom od 31. ožujka 2022. osporio navedene tuženikove račune, istaknuvši da nikada nije naručio opremu koja je predmet računa i da je ne želi otkupiti.
15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, da tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos zakupnine, dok tuženik nije dokazao osnovu ni visinu svoje tražbine prema tužitelju, posljedično čemu je tuženikov istaknuti prigovor prijeboja neosnovan, a tužbeni zahtjev osnovan.
16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok tuženik ne osporava pojedine stavke ni po osnovi niti visini.
17. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
