REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2433/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 7.991,93 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-63/2022 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-63/2022 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 7.991,93 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (točka II. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da tužitelj kao kasko osiguratelj nije bio u obvezi prema svojem osiguraniku iz razloga što sukladno tužiteljevim Uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila nije došlo do sklapanja ugovora o osiguranju s datumom koji je naveden u polici osiguranja. Stoga ni tuženik nije u obvezi naknaditi štetu iz prometne nezgode koju je uzrokovao njegov osiguranik tužiteljevom osiguraniku na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da su isplatom naknade iz (kasko) osiguranja na tužitelja po samom zakonu prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Prvostupanjski sud nije utvrdio pravu volju stranaka iz ugovora o kasko osiguranju, već je donio preuranjene zaključke kršeći načela savjesnosti i poštenja, slobode uređivanja obveznih odnosa, načela zabrane zlouporabe prava i načela primjene običaja i prakse. Osiguranik iz ugovora o osiguranju je leasing društvo s kojim tužitelj ostvaruje dugogodišnju suradnju i sklapa mnogobrojne ugovore o osiguranju, a ugovaratelj osiguranja je društvo koje je također dugogodišnji poslovni partner tužitelja, te oba sudionika ulaze u kategoriju VIP partnera koji sukladno ustaljenoj praksi imaju pogodnosti koje se očituju na način da imaju mogućnost ugovaranja polica bez obveze uplate premije prilikom zaključenja, odgode plaćanja premije osiguranja. Daljnjim žalbenim navodima žalitelj je istaknuo da su zaključci prvostupanjskog suda suprotni odredbama čl. 2. st. 1., čl. 4. st. 2. i 3. Uvjeta za kasko osiguranje, te odredbama čl. 946., 937. st. 2., čl. 286. i 291. st. 3. ZOO-a. Pobijana odluka stoga nema razloga o odlučnim činjenicama, te je njome pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predložio tužitelj pa je stoga i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu, u cijelosti se usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

8. Predmet ovog parničnog postupka jest regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.991,93 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Tužitelj je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da je svojem kasko osiguraniku IMPULS LEASING d.o.o. isplatio utuženi iznos na ime imovinske štete koja je nastala na njegovom vozilu u prometnoj nezgodi od 6. veljače 2020. Predmetna prometna nezgoda se dogodila uslijed kretanja vozila osiguranika tuženika nepropisnom vožnjom unatrag s parkirališnog prostora (makadama), a da prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću kolnikom na koji se uključivao u promet, uslijed čega je došlo do naleta njegova vozila na vozilo osiguranika tužitelja. Tužitelj stoga, na osnovi odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje utuženi iznos od osiguratelja osobe koja je odgovorna za nastanak štetnog događaja.

10. Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i visinu tužbenog zahtjeva od 7.923,00 EUR, dok je osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u cjelini i visinu u dijelu iznosa od 68,73 EUR koja se odnosi na stavku filter goriva i stavku „gorivo“. Osnovni razlog iz kojeg je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva odnosi se na tvrdnje istaknute tijekom postupka da tužitelj nije imao nikakvu obvezu prema osiguraniku temeljem police kasko osiguranja broj 03-0000181664, da je predmetna polica kasko osiguranja sklopljena 4. veljače 2020. i u predmetnoj polici je navedeno da prvi obrok u iznosu od 999,13 kn treba biti plaćen odmah po potpisu police odnosno dana 4. veljače 2020., da je prvi obrok premije plaćen tek 20. veljače 2020., da je policom bilo određeno da nije na snazi i da ne nastaje obveza osiguratelja ukoliko se ne plati premija, odnosno prvi obrok premije (ukoliko je ugovoreno obročno plaćanje), pa je slijedom toga ugovor o osiguranju počeo proizvoditi pravne učinke tek 21. veljače 2020., dok se štetni događaj zbio 6. veljače 2020.

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da iz ponude osiguranja automobilskog kaska i police osiguranja automobilskog kaska proizlazi početak osiguranja 4. veljače 2020., a istek 4. veljače 2021., da je ugovoreno plaćanje premije u ukupnom iznosu od 9.954,13 kn u obrocima, da prvi obrok u iznosu od 999,13 kn dospijeva 4. veljače 2020., da uvjeti koji se primjenjuju na ugovor o osiguranju predstavljaju njegov sastavni dio, te da obveza osiguravatelja počinje teći u vrijeme koje je u polici označeno kao početak osiguranja ako je premija osiguranja ili njezin prvi obrok plaćen do kraja dana koji je ugovoren kao dan plaćanja premije odnosno prvog obroka premije (dospijeće), a da u protivnom osigurateljno pokriće počinje po isteku 24. sata dana uplate cjelokupne premije ili cjelokupnog dospjelog prvog obroka premije. Imajući u vidu da ugovaratelj osiguranja nije platio prvi obrok premije osiguranja u roku njegova dospijeća tj. na dan 4. veljače 2020., već da je prvo plaćanje izvršeno tek 20. veljače 2020. u iznosu od 3.954,13 kn, dakle sa zakašnjenjem, a da je 21. veljače 2020. platio preostali iznos premije osiguranja od 6.000,00 kn, prvostupanjski sud je utvrdio da je obveza tužitelja kao osiguratelja počela teći po isteku 24-tog sata dana kada je plaćena premija, tj. tek 22. veljače 2020., dok se štetni događaj nesporno dogodio 6. veljače 2020., slijedom čega na dan štetnog događaja nije postojala tužiteljeva obveza na isplatu osigurnine. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim.

12. Prema odredbi čl. 925. st. 1. ZOO-a ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. U st. 2. je propisano da je o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Iznimno od odredbe st. 1. toga članka, ugovor o osiguranju osoba sklopljen je kad strane potpišu policu osiguranja (st. 3.).

13. Prema odredbi čl. 927. ZOO-a uvjetima osiguranja mogu biti predviđeni slučajevi u kojima ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije.

14. U konkretnom slučaju tužitelj kao osiguratelj i ugovaratelj osiguranja Lupus zaštita d.o.o., Varaždin potpisali su 29. siječnja 2020. ponudu osiguranja automobilskog kaska broj 53-0000181664 prema kojoj je kao osiguranik naznačen IMPULS LEASING d.o.o., Varaždin, kao početak osiguranja naznačen je datum 4. veljače 2020., a istek osiguranja je 4. veljače 2021., ugovoreno je plaćanje premije osiguranja u ukupnom iznosu od 9.954,13 kn u obrocima, pri čemu prvi obrok dospijeva 4. veljače 2020. Nadalje je u ponudi naznačeno da se na ugovor o osiguranju primjenjuju i njegov su sastavni dio Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila, te da obveza osiguratelja počinje u vrijeme koje je u ponudi označeno kao početak tijeka osiguranja ako je premija osiguranja ili njezin prvi obrok u cijelosti plaćen do kraja dana koji je ugovoren kao dan plaćanja premije odnosno prvog obroka premije (dospijeće). U protivnom osigurateljno pokriće počinje po isteku 24 sata dana uplate cjelokupne premije ili cjelokupnog dospjelog prvog obroka premije.

15. Nadalje, iz tužiteljeve kartice dospijeća i zatvaranja premije po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000181664 od 11. ožujka 2020. proizlazi da ugovaratelj osiguranja nije platio prvi obrok premije osiguranja u roku njegova dospijeća tj. na dan 4. veljače 2020., već da je prvo plaćanje izvršeno tek 20. veljače 2020. u iznosu od 3.954,13 kn, dok je 21. veljače 2020. plaćen preostali iznos premije osiguranja od 6.000,00 kn.

16. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju počinje nakon isteka 24-tog sata, ako drugačije nije ugovoreno, dana koji je u ugovoru o osiguranju naveden kao početak osiguranja ako je toga dana uplaćena premija ili prvi obrok premije. Ako premija nije plaćena do tog dana, obveza osiguratelja počinje po isteku 24-tog sata dana kada je plaćena premija, ako nije drugačije ugovoreno. Ako je ugovoreno obročno plaćanje premije, tada ugovaratelj prvi obrok plaća u trenutku prihvata ponude odnosno police, liste pokrića ili neke druge isprave, ako drugačije nije ugovoreno, a ostale obroke u dogovorenim rokovima (čl. 4. st. 2. Uvjeta).

17. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i odredbe Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila koje su sastavni dio ugovora o osiguranju, te sadržaj ponude osiguranja automobilskog kaska, proizlazi da su stranke ugovora o kasko osiguranju predvidjele da ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije sukladno odredbi čl. 927. ZOO-a. To u konkretnom slučaju znači da je obveza tužitelja kao osiguratelja počela teći po isteku 24-tog sata dana kad je plaćena premija, odnosno tek 22. veljače 2022., dok se štetni događaj dogodio 6. veljače 2020., slijedom čega proizlazi da u trenutku nastanka štetnog događaja između tužitelja i njegova osiguranika nije postojao ugovorni odnos kasko osiguranja, pa posljedično tome nije postojala ni tužiteljeva obveza na isplatu naknade za nastalu imovinsku štetu osiguraniku. To nadalje znači da predmetnom isplatom utuženog iznosa nije došlo do prijelaza prava s osiguranika na osiguratelja, odnosno tužitelj nije stupio u pravni položaj osiguranika (zakonska subrogacija), te nema pravo od osobe odgovorne za štetu potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama, u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a.

18. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen primjenom odredbe čl. 963. ZOO-a.

19. Neosnovano tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze pa da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Prema odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo razloge odbijanja izvođenja predloženih dokaza, pa suprotno tuženikovoj tvrdnji, to nije imalo utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Nisu osnovani ni tužiteljevi žalbeni navodi kojima upire da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da su valjane istodobne i kasnije usmene pogodbe kojima se olakšavaju obveze jedne ili obiju strana prema kojima obveza osiguratelja počinje na dan koji je označen u polici kao početak osiguranja bez obzira na samo plaćanje, jer se radi o novim činjenicama u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a koje tužitelj ne može iznositi tek po prvi puta u žalbi.

20. Što se tiče tužiteljevog žalbenog navoda da oba sudionika ulaze u kategoriju VIP partnera koji sukladno ustaljenoj praksi imaju pogodnosti koje se očituju na način da imaju mogućnost ugovaranja polica bez obveze uplate premije prilikom zaključenja, odgode plaćanja premije osiguranja, ističe se da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u polici osiguranja nije navedeno da isprava „kategorizacija partnera“ predstavlja sastavni dio ugovora o osiguranju, pa stoga nema nikakav utjecaj na sadržaj police osiguranja.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok tužitelj ne osporava pojedine stavke ni po osnovi niti visini.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić