REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1240/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EIektrocentar Petek d.o.o., OIB: 17491977848, Etanska cesta 8, Ivanić grad, protiv tuženika HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Križ, OIB: 46830600751,Trg svetog Križa 7, Križ, radi isplate iznosa od 7.309,21 EUR / 55.071,24 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-743/2022-14 od 18. prosinca 2023., 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-743/2022-14 od 18. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana iznos od 7.309,21 EUR / 55.071,24 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana trošak parničnog postupka u iznosu od 59,73 EUR / 450,00 kn. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u vidu sudskih pristojbi koje su mu naplaćene u ovom postupku.
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik. Presudu pobija u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode koje je dao tijekom postupka te ističe da je 17. rujna 2021. uredno obavijestio tuženika preporučenim/AR dopisom da zadržava pravo obračuna ugovorne kazne, a koju obavijest je tužitelj zaprimio 21. rujna 2021. Budući da je ugovorna kazna naplaćena sukladno zakonskim propisima i čl. 19. st. 4. Ugovora, tuženik predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda u žalbi, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz obvezu tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
6. Predmet ovoga spora je isplata iznosa od 7.309,21 EUR / 55.071,24 kn na ime stjecanja bez osnove zbog naplaćene zadužnice za tražbinu ugovorne kazne zbog zakašnjenja u izvršenju ugovora za isporuku robe i izvođenje radova.
7. Između stranaka nije sporno da su 19. siječnja 2021. sklopile ugovor: „Rekonstrukcija postrojenja za napajanje vlastite potrošnje dijela TS 110/35 KV Ivanić‟, tuženikov br. U43-2611/20. Nije sporno da je taj ugovor sadržavao ugovornu odredbu o ugovornoj kazni i da je za naplatu tražbine po ugovoru izdana bjanko zadužnica poslovni broj Ov-6573/2018. Nije sporno ni to da je ugovor naposljetku izvršen u cijelosti i da je na ime ugovorne kazne putem FINA-e zaplijenjen iznos od 55.071,24 kn na temelju bjanko zadužnice u koju je upisan iznos tražbine 53.876,75 kn.
8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u smislu toga je li ugovorna kazna naplaćena zakonito: je li tužitelj zakasnio s izvršenjem ugovornih obveza, jesu li bili ispunjeni zakonski uvjeti za naplatu ugovorne kazne i je li pravilno obračunata.
9. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su tužitelj kao isporučitelj i tuženik kao naručitelj 19. siječnja 2021. sklopili Ugovor „Rekonstrukcija postrojenja za napajanje vlastite potrošnje dijela TS 110/35kV Ivanić‟ broj U43-2611/20 (dalje: Ugovor). Taj ugovor u čl. 19. propisuje da će naručitelj, ako isporučitelj ne isporuči robu u ugovorenom roku, bez štete po svoja ostala prava iz Ugovora, obračunati kao ugovornu kaznu za kašnjenje 5‰ (pet promila) za svaki dan zakašnjenja za dio robe koji nije isporučen u roku, a najviše do 10% (deset posto) od ukupne ugovorene vrijednosti(bez PDV-a). Naručitelj može, prema stavku 3. tog članka Ugovora, u slučaju zakašnjenja prihvatiti isporuku ugovorene robe i nakon zakašnjenja s time da zadržava pravo obračunati ugovornu kaznu, što će bez odgađanja priopćiti isporučitelju. Stavkom 4. članka 19. propisano je da je isporučitelj dužan platiti ugovornu kaznu naručitelju u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog zahtjeva i obračuna ugovorne kazne, a stavak 6. propisuje da naručitelj iznos ugovorne kazne može naplatiti iz jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Kao jamstvo za ispunjenje ugovora izdana je u skladu s njegovim čl. 20. st. 2. bjanko zadužnica poslovni broj Ov-6573/2018
- da je tužitelj od tuženika dopisom 10. rujna 2021. zatražio od tužitelja produljenje roka za izvršenje ugovornih radova (list 209. spisa), a što je tuženik odbio dopisom od 13. rujna 2021., kojeg je tužitelj zaprimio 14. rujna 2021.
- da je nakon toga, tuženik preporučenim (AR) dopisom od 17. rujna 2021. obavijestio tužitelja da će primiti ispunjenje ugovorne obveze isporuke i ugradnje robe i sa zakašnjenjem, nakon isteka roka za izvršenje ugovora 19. rujna 2021., s time da zadržava pravo obračuna ugovorne kazne
- da su stranke 3. prosinca 2021. potpisale zapisnik o primopredaji objekta/radova kojim je utvrđeno da je u cijelosti isporučena i ugrađena oprema te izvršeni radovi prema ugovoru U43-2611/20
- da je tužitelj 22. prosinca 2021. zaprimio tuženikov dopis s obračunom ugovorne kazne i zahtjevom za njezino plaćanje.
10. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) kojom je propisano da je, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj dužan vratiti taj dio imovine, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Nadalje, odredbom čl. 350. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.
13. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda, vezano za tuženikovu izjavu danu u preporučenom (AR) dopisu od 17. rujna 2021., da je dana prije nego je tužitelj došao u zakašnjenje i prije nego je tuženik primio njegovo zakašnjelo ispunjenje obveze. Takvo davanje izjave o pridržaju prava naplate ugovorne kazne ne ispunjava uvjete iz odredbe čl. 353. st. 5. ZOO-a prema kojem se izjava o pridržaju mora dati bez odgađanja po primitku zakašnjelog ispunjenja obveze. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik izjavom od 17. rujna 2021. nije, u skladu s odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a, pravilno i zakonito pridržao pravo naplate ugovorne kazne.
14. Nadalje, u odnosu na tuženikov dopis s obračunom ugovorne kazne i zahtjevom za njezino plaćanje koji je tužitelj zaprimio 22. prosinca 2021., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, čak i kada bi se i smatrao pridržajem prava naplate ugovorne kazne, taj pridržaj u svjetlu svih okolnosti ovog predmeta ne bi bio dan pravovremeno. Naime, bez obzira uzme li se kao dan ispunjenja ugovorne obveze 5. studenoga 2021., kako to navodi tužitelj, ili 2. prosinca 2021., kako to navodi tuženik, zahtjev za plaćanjem ugovorne kazne tužitelj je zaprimio tek 22. prosinca 2022., dakle više od dva tjedna od potpisivanja primopredajnog zapisnika za robu i radove u kojem je utvrđeno da su ugovorne obveze izvršene u cijelosti.
15. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik dopisom od 22. prosinca 2021. nije u skladu s primjenjivom odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a, pravilno i zakonito pridržao pravo naplate ugovorne kazne.
16. Stoga navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
17. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), a tuženik u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.
18. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
