Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1680/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3350/2021-23 od 12. rujna 2024., 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3350/2021-23 od 12. rujna 2024.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju JG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 815,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 4,87 EUR od 30.11.2007. pa do isplate,

- 4,85 EUR od 31.12.2007. pa do isplate,

- 4,94 EUR od 31.01.2008. pa do isplate,

- 4,99 EUR od 29.02.2008. pa do isplate,

- 5,07 EUR od 31.03.2008. pa do isplate,

- 4,94 EUR od 30.04.2008. pa do isplate,

- 7,85 EUR od 31.05.2008. pa do isplate,

- 7,95 EUR od 30.06.2008. pa do isplate,

- 7,80 EUR od 31.07.2008. pa do isplate,

- 7,81 EUR od 31.08.2008. pa do isplate,

- 7,90 EUR od 30.09.2008. pa do isplate,

- 8,54 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

- 8,11 EUR od 30.11.2008. pa do isplate,

- 8,66 EUR od 31.12.2008. pa do isplate,

- 8,74 EUR od 31.01.2009. pa do isplate,

- 8,78 EUR od 28.02.2009. pa do isplate,

- 12,95 EUR od 31.03.2009. pa do isplate,

- 12,98 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

- 12,74 EUR od 31.05.2009. pa do isplate,

- 12,57 EUR od 30.06.2009. pa do isplate,

- 12,61 EUR od 31.07.2009. pa do isplate,

- 12,71 EUR od 31.08.2009. pa do isplate,

- 12,70 EUR od 30.09.2009. pa do isplate,

- 12,60 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

- 12,78 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

- 12,92 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

- 13,12 EUR od 31.01.2010. pa do isplate,

- 13,08 EUR od 28.02.2010. pa do isplate,

- 13,35 EUR od 31.03.2010. pa do isplate,

- 13,30 EUR od 30.04.2010. pa do isplate,

- 13,40 EUR od 31.05.2010. pa do isplate,

- 14,27 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

- 14,09 EUR od 31.07.2010. pa do isplate,

- 14,64 EUR od 31.08.2010. pa do isplate,

- 14,45 EUR od 30.09.2010. pa do isplate,

- 14,14 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

- 14,79 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

- 15,61 EUR od 31.12.2010. pa do isplate,

- 15,03 EUR od 31.01.2011. pa do isplate,

- 15,23 EUR od 28.02.2011. pa do isplate,

- 14,97 EUR od 31.03.2011. pa do isplate,

- 15,02 EUR od 30.04.2011. pa do isplate,

- 16,12 EUR od 31.05.2011. pa do isplate,

- 16,22 EUR od 30.06.2011. pa do isplate,

- 16,47 EUR od 31.07.2011. pa do isplate,

- 16,02 EUR od 31.08.2011. pa do isplate,

- 15,53 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

- 13,84 EUR od 31.10.2011. pa do isplate,

- 13,81 EUR od 31.11.2011. pa do isplate,

- 14,02 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

- 14,20 EUR od 31.01.2012. pa do isplate,

- 14,23 EUR od 29.02.2012. pa do isplate,

- 14,10 EUR od 31.03.2012. pa do isplate,

- 14,19 EUR od 30.04.2012. pa do isplate,

- 14,25 EUR od 31.05.2012. pa do isplate,

- 14,15 EUR od 30.06.2012. pa do isplate,

- 14,17 EUR od 31.07.2012. pa do isplate,

- 14,10 EUR od 31.08.2012. pa do isplate,

- 13,94 EUR od 30.09.2012. pa do isplate,

- 14,11 EUR od 31.10.2012. pa do isplate,

- 14,19 EUR od 30.11.2012. pa do isplate,

- 14,13 EUR od 31.12.2012. pa do isplate,

- 13,81 EUR od 31.01.2013. pa do isplate,

- 14,08 EUR od 28.02.2013. pa do isplate,

- 14,11 EUR od 31.03.2013. pa do isplate,

- 14,00 EUR od 30.04.2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, parnični trošak u iznosu 656,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Posebno je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a za one koje je utvrdio dokazivanjem, iznio valjane argumente o prihvaćanju izvedenih dokaza.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tuženikov prigovor zastare a posljedično i odbio tužbeni zahtjev.

9. Predmet spora je tužiteljicin zahtjev za isplatu iznosa od 815,64 Eura s pripadajućim kamatama na ime stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu br. 041-50-3400484 od 12. travnja 2006. koji je Ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora.

10. Prvostupanjski je sud u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom o valjanosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlučio kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP) te primjenom čl. 502. c ZPP primjenjujući stavove iz odluka iz kolektivnog spora (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.) zaključuje da je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a kao takva i ništetna. Ujedno prvostupanjski sud utvrđuje da je na temelju čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe. No, prihvaćajući osnovanim istaknuti prigovor zastare, odbija tužbeni zahtjev, jer je protekao rok iz čl. 225. ZOO te je nastupila zastara tužiteljicine tražbine.

11. Suštinski, tužiteljica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o nastupu zastare potraživanja, dajući za to drugačije tumačenje početka tijeka zastare, koje se ne može prihvatiti pravilnim.

12. Ispravno tužiteljica u žalbi navodi da je u skladu s pravnom stečevinom Suda Europske unije i načelom djelotvornosti zaštite potrošača, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. No, upravo je tako prvostupanjski sud i postupio kada je ocijenio da je u konkretnom slučaju ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, 13. lipnja 2014., a na čije se stavove i sama tužiteljica poziva u tužbi i tijekom postupka. Nelogični su stoga tužiteljicini navodi o prihvaćanju pravnih stavova iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača a neprihvaćanju stava da od trenutka pravomoćnosti presude kojom je ustanovljena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu počinje teći zastarni rok.

13. Pravno je shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno je shvaćanje dopunjeno pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem ako je ništetnost ustanovljena (kao u ovom slučaju) već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14. Neodlučni su navodi tužiteljice o pozivanju na predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3349/2021 obzirom je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da se navedeni postupak vodi radi isplate kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz istog Ugovora o kreditu.

15. Stoga, kako je u konkretnom slučaju zastara počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 (koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13) a tužba podnesena 26. travnja 2021. to je protekao rok iz čl. 225. ZOO, te je nastupila zastara tražbine, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev.

16. I odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita. Naime, tužiteljica ne konkretizira razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, pa pravilnost odluke o trošku žalbenim navodim nije dovedena u pitanje.

17. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković