REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-88/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2901/2023-47 od 23. prosinca 2024., 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2901/2023-47 od 23. prosinca 2024
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan prigovor tužitelja od 18. prosinca 2024. i potvrdio svoje rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj P-2901/2023-45 od 17. prosinca 2024. kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 33,69 EUR.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što predmetni spor nije proizašao iz obavljanja javne ovlasti tužitelja iz čl. 145. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZOMO) pa tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u smislu čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i zato što je ocijenio neosnovanim prigovor zastare budući da je presuda poslovni broj P-2901/2023-23 od 2. veljače 2024., kojom je tužitelj izgubio spor, postala pravomoćna 20. studenog 2024., a rješenje o sudskoj pristojbi je doneseno 17. prosinca 2024., unutar zakonskog roka od 5 godina propisanog čl. 8. ZSP-a. Rješenje se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZSP-a.
3. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a zato što je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete nastala isplatom mirovina odnosno naknada štete iz generacijske solidarnosti, što predstavlja javnu ovlast u smislu odredbe čl. 5. i čl. 145. ZOMO-a. Ostaje i kod prigovora zastare tvrdeći da je obveza podmirenja sudske pristojbe nastala s danom kada je podnesen odgovor na tužbu. Predlaže pobijano rješenja ukinuti i osloboditi tužitelja od plaćanja predmetne sudske pristojbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenja ispitano je sukladno odredbi čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava.
8. U predmetnoj pravnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva bio je naknada štete s osnove isplaćenih invalidskih mirovina sukladno odredbi čl. 161. ZOMO-a. Pokretanje parnice na temelju ove zakonske odredbe ne znači obavljanje tužiteljeve javne ovlasti u smislu odredbe čl. 145. ZOMO-a kojima je propisano da tužitelj ima ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. U predmetnoj parnici ne radi se o rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja odnosno tužitelj ne nastupa u obavljanju javnih ovlasti pa stoga tužitelj u ovoj parnici nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a.
9. Neosnovano tužitelj tvrdi da obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje s danom kada je podnesen. Odredbom čl. 4. t. 2. ZSP-a propisano je da ta obveza nastaje po pravomoćnom dovršetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-2901/2023-23 od 2. veljače 2024. postala je pravomoćna 20. studenog 2024., a tužitelj je u cijelosti izgubio predmetni spor. Rješenje o sudskoj pristojbi doneseno je 17. prosinca 2024., unutar zakonskog roka od 5 godina (čl. 8. ZSP-a).
10. Tužitelj u tužbi ne osporava rješenje o naplati sudske pristojbe zbog pogrešne primjene Tarife o sudskim pristojbama odnosno ne osporava visinu određene sudske pristojbe.
11. Neosnovano se tužitelj poziva na rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu budući da ovaj sud nije vezan za pravne stavove iskazane u tim odlukama. Iz dostavljenog mišljenja Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996. također proizlazi da je tužitelju dana javna ovlast za utvrđivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja te da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u sporovima koji se odnose na obavljanje javnih ovlasti.
12. Sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
