REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-430/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa] **.**.1991. kbr. 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, V. Nazora 15a, protiv tuženika mldb. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]. kbr. 14, i oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, odvjetnicima iz Jastrebarskog, A. Šenoe 2A/2, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 27. travnja 2023. godine, poslovni broj P-158/2022-26 u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika mldb. MŽ, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici EŽ, oboje iz [adresa], djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 27. travnja 2023. godine, poslovni broj P-158/2022-26

- potvrđuje u točki I izreke

- preinačuje u točki II izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.360,39 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 27.travnja 2023. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan. "

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 27. travnja 2023. godine, poslovni broj P-158/2022-26. presuđeno je: " I Proglašava se nedopuštenom ovrha (izravna naplata) koja se protiv tužitelja BŽ iz [adresa], **.**.1991. 17, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika vodi kod Financijske agencije povodom zahtjeva tuženika maloljetnog ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovrhovoditelja, zastupanog po majci i zz EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/21 od 18. lipnja 2021. godine. II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.858,09€ / 13.999,78 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno zbog povrede iz čl. 354. st.2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari glede zahtjeva za proglašenjem ovrhe nedopuštenom u odnosu na iznose uzdržavanja od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021. Imajući u vidu navedeno, tužitelj je u parničnom postupku iz kojeg potječe odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. mogao istaknuti i dokazati činjenicu da je iznose uzdržavanja od mjeseca prosinca 2020. do ožujka 2021. platio. Zato, u odnosu na to razdoblje nije primjenjiva odredba čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Utvrđivanjem u ovom postupku da je taj iznos ranije plaćen kada se vodila parnica pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P Ob-251/2020, dva puta se sudi o jedno te istoj stvari. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva trebaju uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj plaćao na račun majke tužitelja pa i one za koje nije naveo svrhu plaćanja s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da stranke nisu imale dogovor da bi tužitelj trebao vršiti uplate po nekom drugom osnovu. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na uplate na račun majke tuženika nije bitno je li postojao dogovor. Ono što jest bitno, je to da se radilo o teretu bračne stečevine i tko je koliko plaćao, o čemu prvostupanjski sud nije dao posebne razloge zbog pogrešnog pravnog pristupa pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Počinjena je i bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP-a jer se ne radi o sporu iz odredbe čl. 351. ObZ-a, a niti o tome postoji rješenje u smislu odredbe čl. 309. st. 1. ZPP-a.

2.1. Osporava se i odluka o troškovima parničnog postupka. Za pristup ročištu 3. listopada 2022. i za sastav podneska od 10. siječnja 2023. tužitelju ne pripada nagrada prema Tbr. 8/1 OT U odnosu na parnične radnje koje su poduzete do stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) 5. studenog 2022., tuženik smatra da tužitelj nema pravo na naknadu prema vrijednosti boda od 15 kn, već prema tarifi koja je bila na snazi vrijeme poduzimanja parnične radnje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud proglasi nedopuštenom ovrhu (izravna naplata) koja se protiv tužitelja kao ovršenika vodi kod Financijske agencije povodom zahtjeva tuženika maloljetnog ČŽ kao ovrhovoditelja, zastupanog po majci i zz EŽ, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju broj: P Ob-251/2020 od 13. travnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-294/21 od 18. lipnja 2021. godine, budući da je obvezu koju ima prema mldb. tuženiku ČŽ, ispunio u cijelosti.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vršio određene uplate na račun z.z. a majke mldb. tuženika ČŽ, međutim sporno je da li sve te uplate se mogu tretirati kao uplate za uzdržavanje mldb. tuženika MŽ budući da tužitelj prilikom uplata nije navodio svrhu plaćanja. Naime, tužitelj tvrdi da sve uplate koje je vršio na račun z.z. a majke mldb. ČŽ su imale svrhu za uzdržavanje mldb. ČŽ, dok EŽ a majka mldb. ČŽ tvrdi da na ime uzdržavanja mldb. ČŽ se trebaju uzeti samo one uplate za koje je navedeno da imaju svrhu uzdržavanja, dok se ostale uplate odnose na ime otplate rate kredita koji kredit je ona podigla u većem iznosu a budući da kuća predstavlja bračnu stečevinu na kojoj su suvlasnici u jednakim dijelovima.

7. Da bi utvrdio sporne činjenice sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Nakon nalaza vještaka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Svoju odluku sud temelji i na nalazu financijsko-računovodstvenog vještaka iz kojeg proizlazi da ukoliko se uzmu u obzir sve uplate koje je tužitelj vršio na račun z.z. a majke mldb. ČŽ u navedenom periodu, da onda tužitelj nema duga, već ima preplatu u iznosu od 6.383,69 kuna, a ukoliko se ne bi uzele u obzir sve uplate koje je tužitelj vršio, odnosno ako bi se uzele samo uplate na kojima je tužitelj naveo svrhu plaćanja, onda bi tužitelj ostao dužan za uzdržavanje mldb. AŽ iznos od 815,77 kuna, odnosno 814,30 kuna te 1,47 kuna na ime obračunatih a neplaćenih zateznih kamata.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju trebaju uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj plaćao na račun z.z. a majke mldb. ČŽ pa i one za koje nije naveo svrhu plaćanja s obzirom da je u postupku utvrđeno da stranke nisu imale dogovor da bi tužitelj trebao vršiti uplate i po nekom drugom osnovu. Naime, majka i z.z. mldb. ČŽ, EŽ, je iskazivala da uplate za koje tužitelj nije navodio svrhu da ona nije računala da je to na ime uzdržavanja mldb. MŽ, već da su stranke imale dogovor da je to uplata po osnovu otplate kredita za kupovinu kuće koja predstavlja bračnu stečevinu budući da je ona podigla kredit u većem iznosu od tužitelja a budući da je kuća upisana kao bračna stečevina na jednake dijelove. Međutim te tvrdnje sud nije uzeo kao dokazane od strane z.z. a majke mldb. tuženika jer upravo tužitelj ističe da, iako je bilo razgovora o otplati kredita za kupovinu kuće, da se stranke nisu dogovorile o načinu otplate, tako da sud onda nije ni uzeo u obzir da su se stranke o tome suglasile. Isto tako, iz iskaza z.z. majke mldb. ČŽ, EŽ, proizlazi da ona nije posebno potraživala od tužitelja uplatu na ime otplate kredita nakon što je tužitelj prilikom uplata počeo naznačivati opis plaćanja naznačujući "MŽ", odnosno "za alimentaciju", pa onda sud zaključuje da se i ranije uplate koje je tužitelj plaćao, a za koje nije navodio opis plaćanja, mogu smatrati uplatama čija je svrha bila uzdržavanje mldb. djeteta. Stoga sud zaključuje da sve uplate koje je tužitelj vršio na račun z.z. a majke mldb. ČŽ su vršene na ime uzdržavanja mldb. djeteta.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan, a neosnovanost prigovora prvostupanjski sud je pravilno obrazložio u točki 21 gdje navodi da je tužitelj rješenjem suda upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, budući je sud radi razjašnjenja spornih činjenica u ovom postupku proveo financijsko vještačenje, te je sud temeljem istog vještačenja ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj je smatrao da se sve uplate koje je vršio na račun z.z. a majke mldb. ČŽ na ime uzdržavanja mogu se utvrditi i uvidom u parnični spis ovoga suda P Ob- 251/2020, kada je tužitelj i isticao tu činjenicu kada je saslušavan kao stranka, međutim u istom postupku nije dostavio dokaze o uplati, pa onda sud nije mogao uzeti u obzir kao dokazanu tu činjenicu a što je tužitelj i u žalbi isticao, međutim Županijski sud je odlučujući o žalbi tužitelja, istakao da takve prigovore tužitelj može isticati eventualno u ovršnom postupku, a što je onda tužitelj i istakao nakon što je z.z. a majka mldb. ČŽ temeljem presuda ovoga suda P Ob-251/2020 i pokrenula ovršni postupak podnoseći zahtjev za izravnu naplatu FINA-i.

10. Svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, kao niti zaključak suda, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I izreke.

11. Žalbeni navodi tuženika u pogledu troškova parničnog postupka djelomice su osnovani. Za pristup ročištu 3. listopada 2022. tužitelj nema pravo na trošak jer na tom ročištu je tužitelj bio prisutan osobno, odnosno sam bez prisutnosti punomoćnika odvjetnika. Za sastav podneska od 10. siječnja 2023. tužitelju ne pripada nagrada prema Tbr. 8/1 OT jer se ne radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka, radi se o paušalnom podnesku od jedne rečenice gdje tužitelj navodi da nema primjedbe, zbog čega sud smatra da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

11.1. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno odlučio troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka čl. 164. ZPP, te je pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 1,99 eura /15,00 kn za sve poduzete radnje budući je odredbom Tbr. 48. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022), koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., u odredbi Tbr. 50. označena je vrijednost predmeta boda u visini od 1,99 eura /15,00 kuna. Kako je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 27. travnja 2023., pravilno je tužitelju prema navedenoj odredbi Tarife priznao vrijednost boda za sve parnične radnje u visini od 1,99 eura /15,00 kuna.

11.2. Troškovi postupka odnose na sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura, za zastupanje na ročištima i to 18. srpnja 2022. godine, 22. ožujka 2023. godine za svako ročište 199,08 eura, za sastav obrazloženog podnesaka od 4. srpnja 2022. godine 199,08 eura, trošak PDV-a u iznosu od 199,08 eura, trošak predujma u iznosu od 265,45 eura, sudsku pristojbu na tužbu 33,18 eura koliko je tužitelj i platio, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura.

11.3. Zbog navedenog, u točki II izreke sud je preinačio prvostupanjsku presudu, odnosno rješenje o troškovima postupka, te naložio tuženiku da plati tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.360,39 eura, a sve sukladno odredbi čl. 380. st. 1. točka 3. ZPP-a.

12. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević