Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-535/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog AB, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.– dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-348/2023-48 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog AB odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog AB zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11. za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te zbog kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 29. lipnja 2017. do puštanja na slobodu 30. lipnja 2017.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenog CD u iznosu od 244,40 eura, te je naloženo optuženiku da navedeni iznos naknadi oštećeniku, dok se u preostalom dijelu oštećeni CD s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP-a u iznosu od 1.444,99 eura u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AB po branitelju Branimiru Zorica, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka kada se navodi da izreka pobijane presude proturječi razlozima presude te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, jer je prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama tako da se presuda može ispitati, time da iz sadržaja žalbe proizlazi da se problematizira utvrđeno činjenično stanje, što je osnova za pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik, prije svega, analizira nalaz i mišljenje provedenog sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. Davoru Mayeru, smatrajući da se iz njegovog nalaza i mišljenja ne može zaključivati o namjeri optuženika na nanošenje teških tjelesnih ozljeda oštećeniku, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, jer da bi se utvrdila takva namjera udarac bi trebao biti zadan silom nekog većeg intenziteta od onog koji je korišten kritične prigode, a optuženika nitko nije sprječavao da nastavi udarati oštećenika, tako da je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da je teška tjelesna ozljeda samo slučajno izostala.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, drugostupanjski sud nalazi da na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu pravilno je utvrđena dinamika spornog događaja u kojem je nakon prethodnog sukoba optuženika i oštećenika, koji sukob je prestao, optuženik prvo otišao u svoju garažu odakle je uzeo komad drvenog vesla i njime više puta udario po vozilu oštećenika u cilju da ga ošteti, tako da mu je razbio zadnje desno stop svjetlo i zadnji desni pokazivač smjera te načinio nekoliko udubljenja na limu, da bi nakon toga, kada ga je oštećenik želio spriječiti u daljnjem oštećenju njegovog vozila, veslom zadao oštećeniku najmanje dva udarca i to jedan u predjelu glave, a jedan u predjelu lijeve nadlaktice, pri čemu je oštećenik zadobio tjelesne ozljede u vidu rane razderotine na čelu i oguljotinu s opsežnim krvnim podljevom na nadlaktici. Upravo ovakav slijed događaja kako to opisuje oštećenik, a uglavnom ne osporava ni optuženik u svojoj obrani, potvrđuje u svom nalazu i mišljenju sudsko-medicinski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer, koji zaključuje da bi do teške tjelesne ozljede moglo doći uslijed udarca po glavi silom nekog većeg intenziteta od onog koji je korišten kritične zgode, ali i udarcem istog intenziteta u predjelu ranjivih dijelova glave, kao što je lice, dok je nesporno oštećenik zadobio opsežnu ranu razderotinu na području čela što je u neposrednoj blizini lica. Znači, zadavanjem ovakvog izravnog udarca dijelom drvenog vesla u području čela oštećenika, optuženik je bio svjestan mogućnosti teškog ozljeđivanja oštećenika, koja ozljeda je slučajem izostala, jer udarac nije zahvatio druge dijelove lica, dok je iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika utvrđeno da je optuženik bio ubrojiv tempore criminis, tako da nije dovedeno u sumnju niti ostvarenje subjektivnih obilježja za oba kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je neuvjerljiva obrana optuženika da bi postupao u nužnoj obrani, budući da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje obranu optuženika da bi ga oštećenik udario metlom zbog čega mu je on uzvratio udarcem veslom, što ne potvrđuju niti nepristrani svjedoci EF i GH.

9. Stoga drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koja utvrđenja žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11., jer je optuženik svjestan da ovakvim postupanjem može teško tjelesno ozlijediti oštećenika poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, kao i za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. jer je s namjerom oštetio tuđu stvar. 9.1. U odnosu na žalbeni navod da kod kaznenog djela oštećenja tuđe stvari oštećeni CD nije bio ovlašten podnijeti prijedlog za kazneni progon, jer nije bio vlasnik oštećenog vozila, prvostupanjski je sud dao detaljne i valjane razloge u odlomcima 19. i 20. obrazloženja presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je oštećeni CD kao vlasnik obrta bio primatelj leasinga i korisnik oštećenog vozila, tako da je postupanjem optuženika koji je s namjerom oštetio to vozilo pretrpio određenu štetu i ovlašten je u ovom postupku imati status oštećenika te podnijeti prijedlog za kazneni progon optuženika za ovo kazneno djelo.

10. Neosnovana je i žalba optuženika zbog odluke o kazne, jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti koje se stječu kod optuženika u vidu ranije neosuđivanosti, starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja, a na koje se upućuje u žalbi.

10.1. Imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenih djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, ali i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, ovo vijeće nalazi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako od kaznenih djela te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju je optuženik osuđen i temeljem čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine, primjereni težini kaznenih djela, kao i osobnosti optuženika, tako da će se izrečenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kako u smislu individualne prevencije da optuženik ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, tako i u smislu generalne prevencije, utjecajem na druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar