Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-17/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ML, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-2/2025-7 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ML.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a protiv optuženog ML produljen istražni zatvor, koji mu traje od uhićenja 27. rujna 2024.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ML putem branitelja po službenoj dužnosti Gorana Vučetića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu, uz eventualno određivanje mjera opreza u zamjenu za mjeru istražnog zatvora.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-22/2025 od 14. siječnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Mada je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik je de facto ne obrazlaže, slijedom čega je pobijano rješenje u tom segmentu ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, koje pritom nije počinilo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja rješenja u žalbenom postupku.

6. Žalbom se ne dovodi u pitanje postojanje temeljne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, pa na ovome mjestu valja samo konstatirati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ovu odlučnu činjenicu.

7. Osporavajući postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti optuženik se poziva na iste činjenice koje je iznio i na nejavnom usmenom ročištu za donošenje odluke o istražnom zatvoru pred sudom prvog stupnja, tj. ukazuje na to da on i žrtva više ne žive u bračnoj zajednici i na istoj adresi, da optuženik u razdoblju od 21 dana, koliko je proteklo od prekida bračne zajednice do njegovog uhićenja, nije sa žrtvom imao nikakav kontakt, da je optuženik prije uhićenja bio nastavio s liječenjem od alkoholizma i da u počinjenju djela za koje se osnovano sumnjiči nije prešao crtu koja dijeli prijetnju od fizičkog nasilja, što po njemu ukazuje na niži stupanj agresivnosti, zbog čega smatra da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela, ako uopće postoji, u konkretnom slučaju može prevenirati mjerama opreza kao što su npr. zabrana kontaktiranja i približavanja žrtvi, kojih se on spreman potpuno pridržavati.

8. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je s pravom zaključio da na strani optuženika i nadalje egzistira objektivna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela za čije otklanjanje je nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile.

9. Na sve činjenice na koje se poziva žalitelj, a koje su u bitnome iznijete u točki 7. ovog obrazloženja, sud prvog stupnja je dao opsežne i uvjerljive argumente u točkama 7.1. – 10.2. obrazloženja osporenog rješenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na ovome mjestu, međutim, valja posebno apostrofirati da se, protivno žalbenoj tvrdnji, optuženik osnovano sumnjiči i za fizičke nasrtaje na žrtvu ČL u sklopu kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ-a, što znači da nema govora o nekakvom nižem stupnju agresivnosti na koji aludira žalitelj, nadalje prvostupanjski sud ispravno rezonira kada ustvrđuje da ranije optuženikovo liječenje od alkoholizma nije polučilo pozitivne rezultate, jer se onda ne bi osnovano sumnjičio za predmetna kaznena djela u čijoj podlozi je njegova dugogodišnja ovisnost o alkoholu, a isto tako ne treba zanemariti duljinu inkriminiranog perioda (od početka 2023. do 25. kolovoza 2024.) i brojnost radnji u kojima je na razini osnovane sumnje optuženik manifestirao svoju agresivnost prema žrtvi, čime je u tom smislu iskazao veći stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti i to unatoč nepobitnoj činjenici da je već bio kazneno osuđivan zbog istih i sličnih kaznenih djela s elementima nasilja, također na štetu iste žrtve. Sve su to okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti opravdavaju zaključak suda prvog stupnja da je kod optuženika prisutna konkretna i stvarna opasnost od ponavljanja takvog obrasca protupravnog i kažnjivog ponašanja na štetu iste žrtve, neovisno o tome što je u međuvremenu došlo do raskida bračne zajednice i žrtvina preseljenja na drugu adresu u istom naselju Kućan Marof. To tim više što nakon raskida bračne zajednice slijedi postupak oko raspodjele bračne stečevine, a što je prvostupanjski sud obrazložio u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja.

10. Imajući u vidu iznijete razloge u prethodnoj točki, ovaj žalbeni sud nalazi ispravnim zaključak suda prvog stupnja da mjere opreza iz čl. 98. ZKP-a i istražni zatvor u domu iz čl. 119. ZKP-a u naprijed opisanim postojećim okolnostima ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji konkretne istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

11. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić