Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-102/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomo0ćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj P- 649/2020-21 od 15. prosinca 2021., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-649/2020-21 od 15. prosinca 2021.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka 1. i 7. Ugovora o [broj kredita], od dana 24.4.2008., solemniziranom po javnom bilježniku ABC iz [adresa], pod br. ovjere OV-9954/08, u dijelu u kojem je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, to potonje ne proizvode pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku, ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.525,83 kuna, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na iznos od:

107,84 kuna od 27.10.2008.,

24,99 kuna od 02.12.2008.,

19,99 kuna od 12.12.2008.,

97,14 kuna od 27.01.2009.,

106,08 kuna od 16.02.2009.,

119,49 kuna od 13.03.2009.,

83,92 kuna od 10.04.2009.,

86,93 kuna od 14.05.2009.,

75,33 kuna od 10.06.2009.,

75,30 kuna od 16.07.2009.,

74,91 kuna od 31.08.2009.,

71,08 kuna od 18.09.2009.,

63,58 kuna od 19.10.2009.,

74,96 kuna od 18.11.2009.,

72,62 kuna od 15.12.2009.,

96,89 kuna od 15.01.2010.,

106,67 kuna od 18.02.2010.,

125,36 kuna od 23.03.2010.,

125,21 kuna od 30.04.2010.,

152,69 kuna od 14.05.2010.,

151,53 kuna od 16.06.2010.,

192,38 kuna od 15.07.2010.,

245,78 kuna od 30.08.2010.,

260,38 kuna od 15.09.2010.,

199,49 kuna od 26.10.2010.,

227,18 kuna od 18.11.2010.,

265,35 kuna od 13.12.2010.,

286,45 kuna od 18.01.2011.,

289,71 kuna od 01.03.2011.,

286,01 kuna od 24.03.2011.,

271,34 kuna od 15.04.2011.,

305,04 kuna od 11.05.2011.,

356,53 kuna od 16.06.2011.,

410,22 kuna od 14.07.2011.,

451,79 kuna od 26.08.2011.,

383,18 kuna od 13.09.2011.,

346,38 kuna od 11.10.2011.,

346,43 kuna od 14.11.2011.,

351,73 kuna od 15.12.2011.,

383,78 kuna od 13.01.2012.,

394,05 kuna od 13.02.2012.,

392,53 kuna od 13.03.2012.,

382,35 kuna od 13.04.2012.,

388,61 kuna od 14.05.2012.,

397,94 kuna od 13.06.2012.,

387,43 kuna od 10.07.2012.,

388,63 kuna od 13.08.2012.,

364,76 kuna od 13.09.2012.,

378,73 kuna od 12.10.2012.,

389,86 kuna od 13.11.2012.,

380,94 kuna od 13.12.2012.,

384,52 kuna od 14.01.2013.,

371,16 kuna od 12.02.2013.,

365,36 kuna od 12.03.2013.,

387,30 kuna od 11.04.2013.

do dana konačne isplate, i to po stopi od 14% godišnje do dana 30.6.2011., od dana 1.7.2011. do dana 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.250,00 kn u roku od 15 dana dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] od 24. travnja 2008. (dalje: Ugovor) koji su sklopili tužitelj i tuženik a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) i zahtjev za isplatu novčane svote od 13.525,83 kn s osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 11.139,14 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 11.139,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 60 mjeseci;

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;

- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 13.525,83 kn;

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta (CHF) uz koju je vezana glavnica i kamata ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja, voditi računa i o interesima druge strane te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

9.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14, a koja odgovara članku 126. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj: 19/2022, dalje ZZP/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao iscrpne razloge zbog kojih smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara počela teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 26. svibnja 2020., sud je utvrdio da nije nastupila zastara.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

12. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj. 13. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao te na osnovi dugih provedenih dokaza.

13. 1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao. Naime, na te okolnosti tuženik nije predložio dokaze.

14. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti ugovoriti kredit, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine valja kazati da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 donesena 14. lipnja 2018. , a tužba u ovom predmetu je podnesena 26. svibnja 2020. pa nije protekao rok zastare od pet godina.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

17. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne konkretizira žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima. Žalitelj tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.

18. Kako je žalba tuženika odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić