Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-419/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj P-1104/2019-26 od 23. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljičina žalba se djelomično uvažava, a tuženikova odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (I., II. i IV. izreke) presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj P-1104/2019-26 od 23. veljače 2022.

a) potvrđuje u točki I. i II. izreke,

b) preinačuje u točki IV. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka tako da točka IV. izreke glasi:

" Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 867,68 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove žalbenog postupka u svoti od 41,50 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredaba toč. 2./drugo/, i toč. 7./sedmo/, Ugovora o [broj kredita] od 24. svibnja 2005. sklopljenog između tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], ... kao kreditora i tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena redovna godišnja kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke banke kreditora o kamatnim stopama, te otplata kredita u kunskim iznosima anuiteta visina kojih se određuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta.

II) Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], ..., da tužiteljici ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupni iznos od 7.622,82 kn (sedam tisuća šesto dvadeset dvije kune i osamdeset dvije lipe), sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 14%, od 27. veljače 2010. pa do 30. lipnja 2011., po godišnjoj stopi od 12%, od 1. srpnja 2011., pa do 31. srpnja 2015., po godišnjoj stopi od 8,14%, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2015., po godišnjoj stopi od 8,05%, od 1. siječnja 2016., pa do 30. lipnja 2016., po godišnjoj stopi od 7,88%, od 1. srpnja 2016., pa do 31. prosinca 2016., po godišnjoj stopi od 7,68%, od 1. siječnja 2017., pa do 30. lipnja 2017., po godišnjoj stopi od 7,41%, od 1. srpnja 2017., pa do 31. prosinca 2017., po godišnjoj stopi od 7,09%, od 1. siječnja 2018., pa do 30. lipnja 2018., po godišnjoj stopi od 6,82%, od 1. srpnja 2018., pa do 31. prosinca 2018., po godišnjoj stopi od 6,54%, od 1. siječnja 2019., pa do isplate, a u slučaju promjene godišnje stope zakonske zatezne kamate, po godišnjoj stopi određenoj sukladno odredbi st. 2. čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana promjene pa do isplate, i to računajući:

- na iznos od 4,73 kuna od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 115,70 kuna od 01.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 109,53 kuna od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 119,26 kuna od 01.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 194,56 kuna od 01.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 165,26 kuna od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 226,26 kuna od 01.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 210,04 kuna od 01.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 168,82 kuna od 03.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 230,02 kuna od 01.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 301,66 kuna od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 266,26 kuna od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 277,41 kuna od 01.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 262,26 kuna od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 251,39 kuna od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 349,49 kuna od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 367,13 kuna od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 417,56 kuna od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 450,66 kuna od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 383,26 kuna od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 347,26 kuna od 01.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 340,85 kuna od 01.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 354,32 kuna od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 383,52 kuna od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 385,23 kuna od 01.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 371,74 kuna od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 381,09 kuna od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 187,55 kuna od 31.05.2012. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

III) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], ..., da tužiteljici ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupni iznos od 200,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 14%, od 27. veljače 2010. pa do 30. lipnja 2011., po godišnjoj stopi od 12%, od 1. srpnja 2011., pa do 31. srpnja 2015.,po godišnjoj stopi od 8,14%, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2015., po godišnjoj stopi od 8,05%, od 1. siječnja 2016., pa do 30. lipnja 2016., po godišnjoj stopi od 7,88%, od 1. srpnja 2016., pa do 31. prosinca 2016., po godišnjoj stopi od 7,68%, od 1. siječnja 2017., pa do 30. lipnja 2017., po godišnjoj stopi od 7,41%, od 1. srpnja 2017., pa do 31. prosinca 2017., po godišnjoj stopi od 7,09%, od 1. siječnja 2018., pa do 30. lipnja 2018., po godišnjoj stopi od 6,82%, od 1. srpnja 2018., pa do 31. prosinca 2018., po godišnjoj stopi od 6,54%, od 1. siječnja 2019., pa do isplate, a u slučaju promjene godišnje stope zakonske zatezne kamate, po godišnjoj stopi određenoj sukladno odredbi st. 2. čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, računajući od dana promjene pa do isplate, i to računajući:

- na iznos od 4,80 kuna od 27.02.2010. do 27.02.2010.,

- na iznos od 0,07 kn od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 109,53 kuna od 29.04.2010. do 29.04.2010.,

- na iznos od 266,26 kuna od 27.01.2011. do 30.01.2011.,

- na iznos od 417,56 kuna od 23.07.2011. do 30.07.2011.,

- na iznos od 450,66 kuna od 27.08.2011. do 30.08.2011.,

- na iznos od 383,26 kuna od 23.09.2011. do 29.09.2011.,

- na iznos od 354,32 kuna od 29.12.2011. do 30.12.2011.,

- na iznos od 381,09 kuna od 01.04.2011. do 29.04.2012.,

- na iznos od 200,21 kuna od 31.05.2012. pa do isplate,

u roku od 15 dana."

IV) Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.662,50 kn (četiri tisuće šesto šezdeset dvije kune i pedeset lipa) sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri posto, u roku od 15 dana.

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica je pravodobno izjavila žalbu protiv točke IV. izreke odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo na njezinu štetu jer tužiteljici nije priznao troškove sastava podnesaka koji su bili neophodni za vođenje parničnog postupka.

3. Žalba su pravovremene i dopuštene.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Tužiteljičina žalba djelomično je osnovana, a tuženikova žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 24. svibnja 2005. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) i zahtjev za isplatu novčane svote od 7.823,10 kn iz osnove preplaćenih kamata i tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno :

- da su stranke zaključile Ugovor 24. svibnja 2005. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 15.081,80 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 84 anuiteta;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,85% u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF tijekom otplate u odnosu na kunu rastao.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamata, sud je zaključio da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni Ugovor.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da je rok zastare od pet godina počeo teći za promjenjivu kamatnu stopu pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 14. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 15. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platio tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženiku naložio vratiti iznos od 7.622,82 kn koliko je tužiteljica platila više zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

14. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a.

15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud pravilno utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

16. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

17. Prvostupanjski je sud po tuženikovom prijedlogu saslušao CĐ, tuženikovu djelatnicu, koja nema neposrednih saznanja o ugovaranju i sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, jer nije osobno sudjelovala u procesu odobravanja predmetnog Ugovora, niti iz njezinog iskaza proizlazi da bi imala kakvih neposrednih ili posrednih saznanja o sklapanju konkretnog Ugovora, a slijedom čega je sud ocijenio iskaz saslušane svjedokinje irelevantnim za odluku u ovom postupku.

17.1. Prema stavu i ovog suda jedino je tužiteljičin osobni bankar mogao informirati tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Takvu informaciju mogla joj je dati isključivo osoba koja je s tužiteljicom vodila pregovore oko sklapanja kredita. Tuženik na ovu okolnost nije predložio druge valjane dokaze. Naime, prijedlog za saslušanje javnog bilježnika nije valjan dokaz jer javni bilježnik upozorava stranke o pravnim posljedicama ugovora, a ne razjašnjava im financijske posljedice samog ugovora.

18. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članak 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

19. I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., a za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

21. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljičinu štetu u odluci o troškovima postupka.

21. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ 138/23– dalje: Tarifa).

21.2. Tužiteljici pripadaju troškovi postupka u svoti od 867,68 EUR

21.3. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

21.4. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda tužiteljici pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podneska od 9. studenoga 2020. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu te za sastav podneska od 23. prosinca 2021. kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka. Zbog toga je za iznos od 1.875, kn (2x750,00 kn= 1500,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 375,00 kn) valjalo uvećati tužiteljičine odmjerene troškove postupka pa tužiteljici pripadaju troškovi postupka u svoti od 6.537,50 kn/867,68 EUR.

21.5. Imajući u vidu da je člankom 13. stavak1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužiteljici.

22. Stopu zateznih kamata valjalo je uskladiti s odredbom članka 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a

23. Tužiteljici pripadaju i troškovi drugostupanjskog postupka u svoti od 41,50 EUR.

23.1. Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku prema tarifnom broju 10. točka 4. kojim je propisano da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr.7. točke.1., 4. i 7., i to u svoti 468,75 kn (375,00 kn uvećano za pripadajući PDV u svoti od 93,75 kn). Međutim kako je tužiteljica sa žalbom uspjela 66,7% (1.875,00 kn od zatraženih 2.812,50 kn) pripadaju joj troškovi u svoti od 312,66 kn/41,50 EUR.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to pod točkom I. a. na temelju članka 368. stavak 1. i pod točkom I. b. na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, te pod točkom II. na temelju članka 166.stavka 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić