REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2278/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IPSUM NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 26, OIB 76741744831, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovac, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi činidbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1411/22 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1411/22 od 23. travnja 2024. u točkama II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točki I. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1411/22 od 23. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom navedenoj u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da naloži tuženiku da u roku od 15 dana poduzme i izvede sve radove potrebne za priključenje te da priključi na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu nekretninu pobliže navedenu u izreci te presude te da se, ukoliko tuženik ne postupi sukladno tom nalogu, ovlasti tužitelj da u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude angažira stručne osobe radi poduzimanja i izvođenja svih radova potrebnih za priključenje te priključiti na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu nekretninu pobliže navedenu u izreci te presude (točka I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da se naloži tuženiku zaključiti ugovor o priključenju komunalne vodne građevine sukladno članku 14. stavku 7. i članku 15. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 12/16), a potom izvesti sve radove potrebne za priključenje tužitelja na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu nekretnine pobliže navedene u izreci te presude (točka II. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.531,18 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude (točka III. izreke presude), a odbio je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 276,54 EUR kao neosnovan (točka IV. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio primjenom odredbe članka 248. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) ocijenivši da je tužitelj kao podnositelj zahtjeva dužan s tuženikom kao javnim isporučiteljom u smislu članka 14. stavka 7. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine sklopiti ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine, a pod uvjetom da je tužitelj ispunio uvjete za zaključenje ugovora što je u konkretnom predmetu tužitelj ispunio kao što je ispunio i preduvjet priključenja na vodovodnu mrežu. Međutim, budući da tuženik prije zaključenja ugovora ne može izvršiti radove priključenja na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da tuženik izvede te radove. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. i 11. Zakona o parničnom postupku jer je odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost i jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Žalitelj prvenstveno ističe da se radi o sporu u vezi priključenja nekretnine u vlasništvu tužitelja na sustav javne odvodnje i javne kanalizacije, te je sporno je li tužitelj udovoljio posebnim uvjetima priključenja na spomenuti sustav obzirom da bez prethodnog udovoljenja istima nije moguće izvršiti priključenje tužitelja kao jednog od korisnika na predviđeni sustav. Žalitelj ističe da je on kao javni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Zagreba sukladno Odluci o priključenju na komunalne vodne građevina ovlašten određivati tehničko-tehnološke uvjete isporuke vodnih usluga te je odgovoran za to da priključenje na vodne građevine bude u tehničko- tehnološkom smislu izvedeno prema pravilima struke uz što manje troškove, kao i da priključak uredno i sigurno funkcionira te da se eventualnim priključenjem novog korisnika ne naruši odgovarajući standard vodne usluge ranije priključenih korisnika. Nadalje, navedenom Odlukom se uređuje postupak priključenja i rokovi za priključenje građevina i drugih nekretnina na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju na području Grada Zagreba. Žalitelj navodi da se priključenje građevina mora provesti sukladno Odluci i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga koje donosi tuženik, pa postavlja pitanje je li sud ovlašten odlučivati jesu li zadovoljeni opći i tehnički uvjeti za izvršenje priključenja i odlučivati o zaključenju ugovora o priključenju na sustav javne odvodnje i izvršenju radova u svrhu priključenja. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjeni spomenuti uvjeti, te ističe da sud uopće ne razmatra fizičku mogućnost priključenja već paušalno navodi da posebni uvjeti zahtijevaju da se kontrolno okno mora planirati i izvesti na slobodnoj površini tik uz regulacionu liniju objekta, a što je tužitelj učinio na najbolji mogući način kao i da je pravilo da se radi najbolja varijanta koja je i učinjena imajući u vidu opisanu konkretnu situaciju i sve druge okolnosti koje zasigurno ne mogu ići na štetu tužitelju. Žalitelj smatra da je sud povrijedio odredbu članka 16. Zakona o parničnom postupku jer je isti apsolutno nenadležan, a k tome tuženik u cijelosti negira da je tužitelj udovoljio svim propisanim uvjetima te da se tužitelj trebao obratiti nadležnim tijelima izvršne vlasti, a ne prvostupanjskom sudu. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude točno navodi da je tužitelj od tuženika 16. srpnja 2019. ishodio Posebne uvjete priključenja broj 19/745 kojima je tužitelj prije rekonstrukcije predmetne građevine bio dužan udovoljiti, a kako bi tuženik kao javni isporučitelj mogao izvršiti priključenje iste na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu. Točni su i navodi suda da se tuženik povratno očitovao, u vidu prigovora, na obavijest tužitelja o navodno ispunjenim Posebnim uvjetima, istaknuvši pri tome da tužitelj nije udovoljio jer kontrolno okno nije predviđeno na slobodnoj površini tik uz regulacionu liniju, a točno je i da je tužitelj povratno ispravio projektno tehničku dokumentaciju, no tuženik se u cijelosti protivi preostalim navodima prvostupanjskog suda, posebno u dijelu u kojem utvrđuje da je udovoljeno prigovoru tuženika na okolnosti udaljenosti kontrolnog okna i da je isto (prema posljednjem stanju dokumentacije) izvedeno na način određen Posebnim uvjetima priključenja. Žalitelj ističe da svi uređaji moraju biti predviđeni na mjestima do kojih je moguć pristup posebnim vozilima u svrhu učestalog održavanja, na mjestu na kojem neće imati štetni utjecaj na ljude i okoliš i gdje će spriječiti prodor oborinske vode u pojedine dijelove utvrđenja kao i da na priključnom kanalu mora biti izvedeno kontrolno okno; drugim riječima kontrolno okno se mora nalaziti na slobodnoj površini i tik uz regulacionu liniju objekta. Tuženik ističe da kontrolno okno nije na slobodnoj površini, a što posljedično onemogućuje pristup posebnim vozilima tuženika u svrhu učestalog održavanja i kojem tuženik ne može pristupiti, a sud navodi da je tužitelj to učinio na najbolji mogući način. Takvim utvrđenjem sud navodi pogrešan zaključak da je tužitelj udovoljio svim uvjetnima, a što dakako nije slučaj. Žalitelj ne bježi od obveze sklapanja ugovora pod uvjetom da su prethodno ispunjeni uvjeti koje je isti potpuno ovlašten samostalno odrediti i potom zahtijevati njihovo ispunjenje, sve sukladno pozitivnim propisima i to Zakonu o vodama, Odluci o priključenju na komunalne vodne građevine te Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tuženika. Tuženik predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; žalitelj potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 418,68 EUR.
2.1. Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na tuženikovu žalbu u bitnom navodi da su žalbeni navodi tuženika o apsolutnoj nenadležnosti pogrešni i neosnovani. Tuženik je obvezan sklopiti ugovor o priključenju na javnu infrastrukturu svakom korisniku koji je za isto podnio odgovarajući zahtjev te ispunio sve potrebne uvjete. Međutim, nakon što je korisnik (tužitelj) ispunio sve uvjete, tuženik je kroz duži vremenski period uskraćivao tužitelju poziv na sklapanje ugovora o priključenju i sklapanju istog. Trenutak u kojem je tuženik u potpunosti konzumirao svoje zakonsko pravo da samostalno ocjenjuje jesu li ispunjeni opći i posebni uvjeti za priključenje na komunalne vodne građevine jest trenutak izdavanja Potvrde glavnog projekta 14. prosinca 2019. čime je de facto tužitelju dao do znanja da je projekt priključenja tehnički ispravan te da ispravnost i izvodljivost istog potvrđuje. Nadalje, u odnosu na to da zainteresirana osoba u sudskom postupku može zahtijevati da se sklopi ugovor u smislu članka 55. Zakona o vodnim uslugama proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-176/10 od 2. veljače 2011. i Rev-3006/15 od 13. travnja 2021. Osim toga, tužitelj ističe da činjenica izdavanja Potvrde glavnog projekta od 14. prosinca 2019. jasno potvrđuje da je tuženik učinio nespornim da su svi uvjeti (opći i posebni) ispunjeni te da je potom odbijao pristupiti sklapanju ugovora o priključenju. Neosnovano tuženik u žalbi smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te tuženik zanemaruje činjenicu da je u postupku provedeno i vještačenje po vještaku građevinske struke i da je sud svoje utvrđenja temeljio na objektivnom i nepristranom mišljenju vještaka građevinske struke, dakle osobe iste one struke koja je i izradila Posebne uvjete br. 19/745 i Potvrdu glavnog projekta. U nastavku odgovora na žalbu tužitelj ističe što je sve vještak naveo u svom inicijalnom nalazu i mišljenju od 18. prosinca 2023. i u očitovanju od 29. siječnja 2024. te navodi da činjenica što je kontrolno okno smješteno ispod objekta, a ne na slobodnoj površinu uz objekt (jer u konkretnom slučaju nema slobodne površine uz objekt) nikako ne konotira da bi takvo tehničko rješenje bilo neispravno ili neprikladno. Tužitelj smatra da je predmetna žalba u potpunosti neosnovana i predlaže da istu sud odbije u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu; tužitelj potražuje trošak sastava odgovora na žalbu s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR.
3. Tuženikova žalba je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.
Ispitavši pobijanu presudu u točkama II. i III. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Odredbom članka 248. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi, dok prema stavku 2. istoga članka Zakona o obveznim odnosima odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. Nadalje, prema članku 55. stavku 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine” broj 66/19) vlasnik ili drugi zakoniti posjednik građevine koja se gradi dužan je priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno posebnim uvjetima priključenja prije tehničkog pregleda za ishođenje uporabne dozvole prema propisima o gradnji.
4.1. Jednako tako, odredbom članka 8. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 12/16) je propisano da vlasnik građevine odnosno druge nekretnine obvezan je priključiti nekretninu na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu odnosno javnu odvodnju kada su takvi sustavi izgrađeni u području na kojem se nekretnina nalazi te su osigurani uvjeti za priključenje, osim u slučaju kad je na odgovarajući način pojedinačno riješio opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih voda u skladu s odredbama Zakona o vodama.
4.2. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (a koje je tuženik kao isporučitelj donio sukladno članku 40. Zakona o vodnim uslugama) je propisano da ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe i ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje (...) zaključuju isporučitelj i korisnik vodne usluge u postupku priključenja na mrežu javne vodoopskrbe, odnosno na mrežu javne odvodnje, dok je stavkom 5. stavkom 3. tih Uvjeta propisano što sve ti ugovori trebaju sadržavati. Jednako tako, i prema članku 15. Odluke o priključenju na vodne građevine je propisano što sve ugovor o priključenju na vodne građevine mora sadržavati.
4.3. Nadalje, prema članku 11. Odluke o priključenju na vodne građevine priključenje na komunalne vodne građevine izvodi se tako da se na svaku nekretninu, u pravilu, uvodi jedan vodoopskrbni priključak i jedan priključak odvodnje, a prema članku 12. te Odluke priključak se izvodi na zahtjev vlasnika ili drugoga zakonitog posjednika građevine odnosno druge nekretnine, u vrijeme ili poslije gradnje komunalnih vodnih građevina s time da se zahtjev podnosi javnom isporučitelju na propisanom obrascu.
4.4. Člankom 14. stavcima 1. i 2. Odluke o priključenju na vodne građevine je propisano da javni isporučitelj utvrđuje postoje li uvjeti za priključenje građevine odnosno druge nekretnine na komunalne vodne građevine sukladno odredbama te odluke i općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga i je li zahtjev za priključenje potpun i podnesen od strane ovlaštene osobe, s time da je zahtjev za priključenje potpun ako je uz njega priložena dokumentacija iz članka 13. te odluke. Prema članku 14. stavku 5. Odluke o priključenju na vodne građevine javni isporučitelj je dužan obraditi zahtjev za priključenje najkasnije u roku od 30 dana od osiguranja svih imovinsko-pravnih i tehničkih uvjeta nužnih za priključenje, a ako podnositelj zahtjeva ne osigura potrebne imovinsko-pravne i tehničke uvjete za priključenje u roku od najviše godinu dana od dana podnošenja zahtjeva, javni isporučitelj će odbiti zahtjev za priključenje i o tome podnositelja zahtjeva izvijestiti pisanim putem.
4.5. Međutim, prema članku 14. stavcima 6. i 7. Odluke o priključenju na vodne građevine javni isporučitelj, kada utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavaka 1. i 2. članka 14. navedene Odluke, on će u pisanom obliku pozvati podnositelja zahtjeva na sklapanje ugovora te je podnositelj zahtjeva dužan s javnim isporučiteljom zaključiti ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine, u roku od 15 dana od dana primitka poziva, dok je odredbom članka 15. te Odluke određen sadržaj tog ugovora.
4.6. Prema tome, iz navedenih odredbi proizlazi da je tužitelj kao (nesporni) vlasnik nekretnine (građevine) dužan s tuženikom kao javnim isporučiteljom sklopiti ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ako javni isporučitelj utvrdi da postoje uvjeti za priključenje građevine odnosno druge nekretnine na komunalne vodne građevine sukladno odredbama Odluke o priključenju na vodne građevine i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, s time da je sastavni dio ugovora o priključenju na sustav javne vodoopskrbe i ugovora o priključenju na sustav javne odvodnje odnosno ugovora o priključenju na komunalne vodne građevine propisan odredbama članka 5. stavka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga i članka 15. Odluke o priključenju na vodne građevine.
5. U konkretnom predmetu je nesporno da se tužitelj kao vlasnik građevine sukladno odredbi članka 12. Odluke o priključenju na vodne građevine obratio tuženiku sa zahtjevom za priključenje na vodovod i kanalizaciju, kao i da je tuženik dana 14. prosinca 2019. izdao tuženiku Potvrdu glavnog projekta (str. 15. spisa). Međutim, budući da je tužitelj, prema navodu iz tužbe kojeg tuženik nije osporio, sve radove glede rekonstrukcije predmetne građevine završio u ožujku 2020. godine, ali je tuženik nakon toga ignorirao njegove višekratne zahtjeve za priključenjem kuće na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, tužitelj je (eventualnim) tužbenim zahtjevom tražio od suda da naloži tuženiku zaključenje ugovora o priključenju na komunalne vodne građevine.
5.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbeni zahtjev ističući da nije udovoljeno tehničkim uvjetima sa sklapanje predmetnog ugovora prema odredbi članka 15. stavka 3. Odluke o odvodnji otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 23/16) kojom je propisano da kontrolno okno (kanalizacije) mora biti smješteno na površini, koja se nalazi uz regulacijsku, to jest građevinsku liniju na nekretnini, odnosno na mjestu koje je po svom položaju najbliže priključenju na sustav javne odvodnje, a to je propisano i odredbom članka 72. stavka 4. (rečenica 2.) Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga prema kojoj kontrolno okno treba biti smješteno tik uz regulacijsku liniju, uz unutarnji rub parcele.
5.2. Slijedom navedenog, u konkretnom predmetu je sporno da li je predmetno kontrolno okno priključka na javnu odvodnju koje se nesporno nalazi unutar objekta (nekretnine) u vlasništvu tužitelja izvedeno na način koji ispunjava tehničke preduvjete za priključenje na kanalizacijsku mrežu propisane Odlukom o priključenju na komunalne vodne građevine, Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga kao i to da li se sporno okno nalazi na tehnički ispravnom mjestu te ispunjava li sve tehničke i ostale preduvjete za isporuku vodnih usluga. Prvostupanjski je sud radi utvrđivanja te, između stranaka sporne, činjenice proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Tei Hulentić. Navedeni vještak je u svom nalazu i mišljenu sa str. 203.-214. spisa, u dopunskom nalazu i mišljenju sa str. 230.-233. spisa (kojim se je vještak očitovao na primjedbe tuženika iz podneska od 28. prosinca 2023.) kao i u svom iskazu sa ročišta za glavnu raspravu održanom 16. travnja 2024. (str. 250.-251. spisa) naveo da je kontrolno okno sabirna kanalizacija koja se veže na javnu kanalizaciju te da se u idealnim uvjetima ono postavlja na slobodnu površinu uz regulacionu liniju ili uz rub parcela, no u konkretnom predmetu to nije slučaj jer je udovoljena blizina rubu parcele, ali nije na slobodnoj površini već je ispod objekta i to iz razloga jer nema slobodne površine uz rub parcele i ograde da bi se izvelo kontrolno okno u idealnim uvjetima. Nadalje, sudski vještak je u svom usmenom iskazu, između ostalog, naveo i da je prije traženja pomicanja okna ono trebalo biti smješteno na slobodnoj površini između dva stambena objekta, no (kasnijom tuženikovom) Potvrdom glavnog projekta prihvaćen je novi bliži položaj šahta prema Bednjanskoj ulici. Osim toga, iako kontrolno okno nije na slobodnoj površini već je smješteno unutar (ispod) objekta, sudski vještak se u svom iskazu s ročišta od 16. travnja 2024. pozvao i na odredbu članka 76. stavka 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga prema kojoj ako je kontrolno okno smješteno unutar prostora koji služi za boravak ljudi ili za skladištenje namirnica i slično, te ako navedeni prostor nema prirodnu ventilaciju, ono mora imati za to predviđeni poklopac koji onemogućava prodor plinova iz kanalizacije; iz toga proizlazi da je moguće i da kontrolno okno bude u zatvorenoj površini (objektu), a ne isključivo na slobodnoj površini.
5.3. Slijedom navedenog, iz provedenog građevinskog vještačenja po sudskom vještaku Tei Hulenić proizlazi da se, unatoč tome što se kontrolno okno ne može smjestiti na slobodnoj površini jer nema otvorene slobodne površine uz rub objekta, kontrolno okno može smjestiti i unutar objekta (kao što je to slučaj u konkretnom predmetu), pa s obzirom na to da je tužitelj udovoljio prigovoru tuženika na okolnost udaljenosti okna te je u projektu izvedeno okno najbliže moguće prometnici – Bednjanskoj ulici (dopunski nalaz i mišljenje vještaka; str. 233. spisa), to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da postoje uvjeti za priključenje tužiteljeve građevine na komunalne vodne građevine sukladno odredbama Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga. Zbog navedenog, tuženik kao javni isporučitelj je neosnovano odbijao pozvati tužitelja na sklapanje ugovora u smislu članka 14. stavka 6. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine odnosno s tužiteljem zaključiti ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine prema članku 14. stavku 7. te Odluke. Zato je sud prvog stupnja pravilno obvezao tuženika na sklapanje / zaključenje s tužiteljem ugovora o priključenju na komunalne vodne građevine prema članku 14. stavku 7. te Odluke, a koji ugovor mora imati sadržaj određen člankom 15. te Odluke.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Naime, kao što to i tužitelj osnovano ističe u odgovoru na žalbu ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, tada sud može naložiti toj osobi da sklopi ugovor. U konkretnom predmetu, tužitelj je kao vlasnik nekretnine sukladno odredbi članka 55. Zakona o vodnim uslugama dužan priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine, a prema odredbi članka 37. tog Zakona ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga se smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge s time da se dan početka korištenja prema članku 38. stavku 1. točki 1. Zakona o vodnim uslugama u vezi članka 15. točke 5. Odluke o priključenju komunalne vodne građevine određuje u pisanom ugovoru. Prema tome, iz odredbe članka 55. u vezi članka 37. Zakona o vodnim uslugama proizlazi da (i) tuženik kao isporučitelj vodne usluge mora s vlasnikom nekretnine (tužiteljem) sklopiti ugovor isporuci vodne usluge, a taj se ugovor smatra sklopljenim danom početka korištenja te usluge za što je prethodno potrebno da se tužitelj priključi na komunalne vodne građevine. Međutim, da bi se tužitelj priključio na komunalne vodne građevine prethodno je potrebno između stranaka sklopiti ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine u smislu članka 14. stavka 7. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine. Zbog navedenog, sud prvog stupnja je mogao odlučivati o tužbenom zahtjevu tužitelja da se naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine pa je stoga neosnovan žalbeni navod tuženika da se tužitelj trebao obratiti nadležnim tijelima izvršne vlasti, a ne prvostupanjskom sudu.
6.1. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
7. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija točke I. i IV. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi da u tom dijelu tuženik nema pravni interes žalbom pobijati te dijelove presude. Naime, točkom I. izreke pobijane presude je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku poduzeti i izvesti sve radove potrebne za priključenje te priključiti na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu tužiteljevu nekretninu i da se tužitelj ovlašćuje da, ako tuženik ne postupi po nalogu suda, angažira stručne osobe radi poduzimanja i izvođenja svih radova potrebnih za priključenje te priključiti tužiteljevu nekretninu na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, a točkom IV. izreke presude je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 276,54 EUR. Zbog navedenog, u tom dijelu tuženikova žalba je nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tih dijelova prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.
8. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu u dijelu kojim pobija točke I. i IV. izreke prvostupanjske presude je valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbi članka 367. stavka 1. u vezi članka 358. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
