Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1387/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (u daljnjem tekstu: tužitelji) koje zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d. d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1662/2021-46 od 9. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1662/2021-46 od 9. kolovoza 2023.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
'' Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku isplatiti I- tužitelju iznos od 53.752,74 eur1 /405.000,00 kn na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku isplatiti II- tužiteljici iznos od 30.485,05 eur/229.689,64 kn na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOOa koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu ZPP), ne navodeći pri tome o kojoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka je u konkretnom slučaju riječ, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ujedno ističu zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se očitovao o žalbenim navodima tužitelja osporavajući ih u cijelosti s time da potražuje trošak sudske pristojbe odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti majke koja je prema navodima tužitelja preminula od posljedica štetnog događaja kada je kao putnica, zbog naglog kočenja ZET-ovog tramvaja, pala i zadobila ozljede.
8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija kao i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80%, odnosno nije sporno da je pok. pravna prednica tužitelja doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.
9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je pok. pravna prednica tužitelja uslijed pada u tramvaju 22. listopada 2018. zadobila prijelom vrata desne bedrene kosti i udarac u područje desnog kuka zbog čega je prevezena u KBC Sestre milosrdnice gdje je hospitalizirana te podvrgnuta operativnom zahvatu aloartoplastike desnog kuka, nakon čega je 8. studenog 2018. premještena u Krapinske toplice radi stacionarne terapije. Također je prvostupanjski sud utvrdio da je 13. studenog 2018. pok. pravna prednica tužitelja premještena u JIL zbog plućne embolije koja je u vezi sa štetnim događajem te da je, a što proizlazi iz otpusnog pisma Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice, istoj ordinirana antikoagulantna terapija u trajanju do ukupno godine dana od nastupa plućne embolije. Nadalje je utvrđeno da je propisana terapija ukinuta nakon hematološke obrade 8. siječnja 2020. te da je pok. pravna prednica tužitelja preminula 31. srpnja 2020. uslijed masivne trombotske embolije plućne arterije i njenih ogranaka.
9.1. Prvostupanjski je sud također utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja te usmenog očitovanja vještaka sudske medicine, da s obzirom na potpun i dovršen oporavak kao i vremenski odmak od ukidanja antikoagulantne terapije propisane zbog epizode plućne embolije iz studenog 2018., smrt pravne prednice tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljedom koju je ista zadobila u štetnom događaju te da je pok. pravna prednica tužitelja imala hipertenziju kao činitelj rizika, odnosno podlogu za ponovljeni incident plućne embolije koji nije u vezi sa štetnim događajem.
10. Slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete jer je smrt pravne prednice tužitelja nastupila zbog uzroka koji nije u vezi sa ozljedom koju je ista zadobila u štetnom događaju zbog čega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 12. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23., dalje u tekstu ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Također, da bi postojala odgovornost za štetu moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje).
12.1. Stoga, a kako u konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali postojanje odštetne odgovornosti budući da nisu dokazali postojanje uzročno-posljedične veze između štete radnje i štete, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Suprotno žalbenim navodima, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, pok. pravna prednica tužitelja obrađena je 8. siječnja 2020. u hematološkoj ambulanti radi donošenja odluke o ukidanju antikoagulantne terapije u kojem je nalazu citiran nalaz doplera koji govori o potpunoj rekanalizaciji tromboziranih dubokih vena desne noge i kompetenciji venskih ušća bez isufincijencije perforantnih vena zbog čega je posljedično prekinuta antikoagulantna terapija, a kroz medicinsku dokumentaciju praćen je oporavak funkcije desne noge i jasno navedena rezolucija tromboze vena i plućne tromboembolije iz čega slijedi da je oporavak pok. pravne prednice tužitelja bio dovršen i potpun.
13.1. Slijedom navedenoga, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, utvrđenjem dovršetka i potpunog oporavka sada pok. pravne prednice tužitelja te imajući na umu i činjenicu vremenskog odmaka od ukidanja antikoagulantne terapije do smrti pok. pravne prednice tužitelja, došlo je do prekida uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
14. U odnosu na navode žalbe o povećanom riziku od ponovljene epizode plućne embolije za odgovoriti je da je, suprotno navodima žalbe, vještak sudske medicine iskazao kako je taj rizik najveći u prvim tjednima i mjesecima nakon ozljeđivanja, koje je u konkretnom slučaju bilo u listopadu 2018., dok je smrt nastupila 31. srpnja 2020. Nadalje, a u odnosu na navode žalbe o tome da iz obdukcijskog nalaza nije vidljivo ishodište tromboze za reći da i pronalazak ishodišta (ukoliko bi isti uopće bio moguć), ne bi imalo utjecaja na zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi koja je prekinuta utvrđenjem da je oporavak pok. pravne prednice tužitelja nakon štetnog događaja bio potpun i dovršen, da je od prekida antikolagulantne terapije prošlo pola godine te da je pok. pravna prednica zbog hipertenzije bila u većem riziku od ponovljene epizode plućne embolije.
15. Također suprotno navodima žalbe, činjenica da je osoba vještaka zaposlena na Zavodu za sudsku medicinu koji je izradio obdukcijski nalaz, suprotno žalbenim navodima,ne predstavlja opravdani razlog za provođenjem novog vještačenja kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Ovo posebno stoga što su tužitelji na ročištu od 21. listopada 2022. (list 185 spisa) predložili provođenje vještačenja i to po vještaku sudske medicine na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete, na kojem ročištu je usvojen dokazni prijedlog i određena osoba vještaka, čemu tužitelji nisu prigovarali, niti su navedene primjedbe o osobi vještaka koje sada iznose u žalbi, bile istaknute u očitovanju tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka kao niti prilikom njegova saslušanja na ročištu od 1. lipnja 2023.
15.1. Imajući na umu činjenicu da su tužitelji raspolagali medicinskom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je obdukcijski nalaz izradio Zavod za sudsku medicinu gdje je zaposlen vještak dr. Mayer (koji je radi utvrđivanja činjenice postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete izradio nalaz i mišljenje), isti su, ukoliko su smatrali da postoji koji od razloga za izuzeće osobe vještaka, mogli podnijeti zahtjev za njegovo izuzeće i to najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem, odnosno mogli su prigovarati vještačenju ukoliko su za razloge izuzeća saznali nakon provedenog vještačenja, a što ni u kojem slučaju nisu učinili.
16. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).
19. Tuženiku ne pripada trošak sastava sudske pristojbe na odgovor na žalbu budući da podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).
20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
