REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2290/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja VOREL INTERIJERI d.o.o. Daruvar, Matije Gupca 45, OIB: 95039126206, zastupan po punomoćnici Zvjezdani Drašner, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika BABIĆ FORMA j.d.o.o. Zagreb, I Kozari put VI. Odvojak 14, OIB: 69814665045, radi isplate iznosa od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2022-9 od 23. veljače 2023., 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2022-9 od 23. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom i nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 660,29 eura / 4.974,95 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, primjenom odredbi čl. 362., 368. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08, 78/15, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O naknadi troškova parničnog postupka odluka je donesena po odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome sudu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da je tužitelj uplatio avansno iznos od 30.000,00 kuna kad niti ih je uplatio u roku, niti je uplatio cjelokupan iznos te da sud nije saslušao svjedoke i proveo druge dokaze.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što znači da se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu – povrat iznosa od od 30.000,00 kuna na ime avansne uplate za kupnju robe.

11. Prvostupanjski sud kao nesporno navodi da je tužitelj tuženiku na ime kupnje kreveta u količini navedenoj u ponudi i računima uplatio avansno predujam u iznosu od 30.000,00 kuna te da mu je trebao platiti još iznos od 6.720,00 kuna za ugovorenu količinu kreveta, jer je sveukupno ugovorena cijena za isporuku kreveta iznosila 36.720,00 kuna, a nesporno je da tuženik tužitelju nije ništa isporučio od ugovorene količine kreveta i da tužitelju ne želi isporučiti ugovorenu količinu kreveta, sve dok mu tužitelj ne plati preostali iznos od 6.720,00 kuna.

12. Pored toga, sud navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi kako tuženik ne osporava svoju obvezu da tužitelju vrati uplaćeni predujam u iznosu od 30.000,00 kuna ali taj iznos ne želi vratiti odjednom već mu ga želi vratiti u više rata, na što tužitelj nije pristao pa mu tuženik sve do sada nije vratio ništa od uplaćenog predujma. Nadalje, iz uvida u međusobnu korespondenciju proizlazi da je tužitelj tuženiku ostavio naknadni rok za ispunjenje kupoprodajnog ugovora, no tuženik ni u naknadnom roku nije ispunio svoju ugovornu obvezu, a niti vratio tužitelju uplaćeni avans u iznosu od 30.000,00 kuna, pa se na temelju čl. 362. ZOO-a, smatra da je taj ugovor raskinut.

13. Dakle, tužitelj je djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu jer je uplatio avansno veći dio kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 kuna dok nije platio samo bitno manji dio ugovorene cijene u visini od 6.720,00 kuna, a druga strana nije uopće ispunila svoju obvezu, niti nakon ostavljenog naknadnog roka za to ispunjenje. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na povrat onog što je dao, avansno uplaćeni iznos od 30.000,00 kuna, time da je tuženik dužan tužitelju vratiti taj novčani iznos i ujedno platiti zatezne kamate na taj iznos, koje teku od dana kada je tuženik primio uplatu tih avansa, sve do isplate odnosno povrata istog. Slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev na temelju odredbi čl. 362., čl. 368. i čl. 29. ZOO-a.

14. Tuženikovi žalbeni navodi svode se na pogrešno i nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja, koje ovaj sud u ovoj fazi postupka nije ovlašten razmatrati. Neosnovan je žalbeni navod da sud nije utvrdio što su stranke ugovorile, naime, to stranke nisu učinile upitnim tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, kraj činjenice da je sam tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je voljan platiti predmetno dugovanje, ali na rate, a što nije učinio ni nakon ostavljenog mu roka, stoga je neosnovan žalbeni navod da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da je tužitelj uplatio avansno iznos od 30.000,00 kuna.

15. Neosnovan je i žalbeni navod da sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka u postupku, a iz razloga što takav dokazni prijedlog tuženik nije niti istakao. U odnosu na ovaj žalbeni navod, tuženika kao i na iznošenje novih činjenica, tuženik se upućuje na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP-a.

16. Tom je zakonskom odredbom propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može podnijeti. Iz navedenog zakonskog određenja slijedi da se nove činjenice i novi dokazi koji se tiču merituma stvari ne mogu iznositi u žalbi protiv presude. U tuženikovoj žalbi novo iznesene činjenice i predloženi dokazi nisu činjenice i dokazi koje se odnose na povredu procesnih pravila, već koje se tiču osnovanosti tužbenog zahtjeva pa takvo žalbeno osporavanje nije osnovano.

17. Pravilno je stoga prvostupanjski sud, pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 3. ZP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a ni sam žalitelj ne osporava točnost obračunatih troškova.

19. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko