Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-261/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N JE
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po zastupniku ..., ..., radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj: P-447/2020-20 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj: P-447/2020-20 od 17. veljače 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I Utvrđuje se da je tužiteljica UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru/... u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] — oranica u [adresa] površine 28 čhv (101 m2), kčbr. [katastarska čestica] — šuma u [adresa] površine 25 čhv (90 m2) i kčbr. [katastarska čestica] - oranica u [adresa] površine 1151 čhv (4140 m2) što je tužena Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
2 Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.525,00 kn (slovima: sedam tisuća pet stotina dvadeset pet kuna) u roku od 15 dana."
2. Tuženica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da je preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
2.1. Obrazlažući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tuženica navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdnjama da je presudu utemeljio na činjenici da su tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici upisani u evidenciji katastra kao posjednici nekretnine, a da je propustio utvrditi pravnu osnovu posjedovanja, da saslušani svjedoci nisu sa sigurnošću znali gdje se predmetne nekretnine nalaze, pa nisu mogli znati da su bile u isključivom posjedu tužiteljice i prednika, da nisu znali na koji način su prednici tužitelja stupili u posjed, da posjed nije bio pošten, tuženica u biti tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze i time pobija presudu i zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] – oranica u [adresa], površine 28 čhv (101 m²), kč br [katastarska čestica] – ... u [adresa], površine 25 čhv (90 m²) i kč br [katastarska čestica] - oranica u [adresa] površine 1151 čhv (4140 m²) i uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu.
7. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla dosjelošću.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč br [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina];
- da su predmetne nekretnine od 60-tih godina prošlog stoljeća bile upisane kao posjed AĆ i PĆ, a nakon njih kao posjed KĆ, tužiteljičinog supruga;
- da je tužiteljica nasljednica svoga supruga;
- da su svjedoci NĆ, OĆ, EĆ i VĆ naveli da je tužiteljica u posjedu nekretnina a da je prije nje posjednik bio njezin suprug KĆ, dok je prije njega u posjedu nekretnine bio AĆ koji je bio njegov otac;
- da su nekretnine u posjedu obitelji AĆ preko 40 godina;
- da je supruga AĆ bila GĆ, te da su AĆ i GĆ stupili u posjed nekretnina koje su posjedovali Petrini roditelji.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da su i tužiteljica i njezini prednici pošteni posjednici nekretnina, da je posjed trajao preko 40 godina i da su ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva dosjelošću još za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je bio na pravnoj snazi do 31. prosinca 1996. godine, dakle da je nekretninu stekao njezin suprug KĆ.
10. Pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske dosjelošću steče pravo vlasništva nakon 40 godina samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 4. u vezi sa stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim – u daljnjem tekstu: ZV. 11. Međutim, prvostupanjski je sud ispustio iz vida činjenicu da je tuženica u odgovoru na tužbu navela da su predmetne nekretnine bile upisane kao općenarodna imovina, te da se ona stoga slijedom odredaba ZV-a 1997. godine upisala kao vlasnica, te je uz odgovor na tužbu dostavila zemljišnoknjižne izvatke kojima potvrđuje svoje navode.
12. Iz navedenog se može zaključiti da su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima bilo je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Ta odredba je brisana Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koja je stupila na snagu 08. listopada 1991. godine.
13. Iz obrazloženja pobijane presude se može zaključiti da je prvostupanjski sud uračunao u vrijeme posjedovanja nekretnine dok je bila u režimu društvenog vlasništva.
14. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) koji je stupio na pravnu snagu 1. siječnja 1997. godine bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odlukom Ustavnog suda broj U-I-58/1997 i dr. od 17. studenog 1999. godine ukinuta odredba članka 388.stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine. Nakon toga Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine", broj 114/01) izmijenjena je odredba stavka 4. članka 388. tako da je propisano da se u rok za stjecanje prav vlasništva ne računa vrijeme posjedovanja prije 1991. godine na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Ta odredba je stupila na snagu 20. prosinca 2001. godine.
15. Imajući u vidu da je do 17. studenog 1999. godine bila na pravnoj snazi odredba članka 388. stavak 4. ZV-a kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ovaj sud je shvaćanja da se treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. na predmetnim nekretninama jer se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe iz članka 388. stavak 4. ZV-a. Ovakvo tumačenje je posljedica pristupa da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, a odnosi se na grešku kod prihvaćanja odredbe kojom je bilo predviđeno da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračuna i vrijeme posjedovanja u vrijeme društvenog vlasništva, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknado ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes trećih osoba.
16. To znači da u ovom predmetu treba utvrditi jesu li prednik tužiteljice i tužiteljica bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina prije 17. studenog 1999. godine.
17. Prvostupanjski sud je zaključio da su prednici tužitelja u posjedu od 60-tih godina prošlog stoljeća i da je proteklo 40 godina do podnošenja tužbe, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio je li protekao četrdesetogodišnji rok do 17. studenog 1999. godine. Zbog toga je žalbu tuženice valjalo prihvatiti i presudu ukinuti oslonom na odredbu članka 370. ZPP-a.
18. U osvrtu na žalbene navode valja navesti da tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, ali na način da samo u biti reproducira sadržaj navedene odredbe, a samu odredbu ne dovodi u vezu sa stanjem spisa. Žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje slobodna ocjena dokaza od strane prvostupanjskog suda nemaju utemeljenja u raspravnoj građi. Da su tužiteljica i prednici posjedovali predmetnu nekretninu proizlazi iz provedenih dokaza, osobito kada se okolnost da su prednici tužiteljice upisani kao posjednici nekretnine dovede u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka. Ne stoji žalbena tvrdnja tuženice da svjedoci nisu znali gdje se nalaze predmetne nekretnine jer je saslušani svjedok OĆ, susjed, vlasnik susjedne nekretnine i on je potvrdio posjed tužiteljice i njezinih prednika. Isto tako ni okolnost da tužiteljica ne prebiva u [adresa] ne znači da je izgubila posjed nekretnina, jer posjed ima ona osoba koja ima faktičnu vlast na nekretnini, a tuženica nije dovela u pitanje taj zaključak prvostupanjskog suda.
19. Kako je ukinuta presuda to je odluku o trošku valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.
20. U ponovljenom postupku, nakon što uzme u obzir upute iz ovog ukidnog rješenja, prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice, a odlučna činjenica je li posjed tužiteljice i njenih prednika trajao 40 godina do 17. studenog 1999. godine i onda odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Dubrovnik, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
