Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-3374/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 02138784111, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1460/2017-61 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1460/2017-61 od 24. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„1. Utvrđuje se da je Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata pod brojem kreditnog računa 51016-489, sklopljen između KVARNER BANKE d.d. Rijeka (sada BKS BANK AG, OIB: 02138784111, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt) kao Vjerovnika i WELTINGER d.o.o. za proizvodnju i trgovinu i zastupstvo, [adresa], kao Korisnika kredita te ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JR, iz [adresa], kao založnih dužnika, solemniziranog kod javnog bilježnika Dušana Dobrile, pod brojem OU- 434/2000 od dana 04. svibnja 2000. godine, ništetan te da isti ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretnini: k. č. br. [katastarska čestica] kuća, radiona, garaža, cisterna i dvorište ukupne površine 909 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to na način da se na navedenoj nekretnini uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje upisom prava vlasništva u korist tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.951,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata, broj kreditnog računa 51016-489, koji ugovor je sklopljen između tuženikova pravnog prednika Kvarner banke d.d. Rijeka, kao vjerovnika i tvrtke Weltinger d.o.o., kao korisnika kredita te ČR i JR, od 4. svibnja 2000. i zahjtev na nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci provesti brisanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], ZU 1687, KO [katastarska općina]-[adresa] i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva u korist tužiteljice ČR.

6.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica, kao založni dužnik i tuženikov prednik, kao banka i vjerovnik, 4. svibnja 2000. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu sa Sporazumom o osiguranja povratka, koji Ugovor je i solemniziran kod javnog bilježnika 4. svibnja 2000. i kojim je korisniku kredita trgovačkom društvu Weltinger d.o.o. [adresa] kao korisniku kredita, isplaćen iznos od 74.750,00 DEM-a, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju davatelja kredita, Kvarner banke d.d. Rijeka, kako je tužiteljica sa sada pokojnom JR Ugovor potpisala kao založni dužnik te da je Ugovorom dala u zalog nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[adresa], k. č. br. [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju kuću, radionicu, garažu, cisternu i dvorište, površine 909 m2.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je između tuženikova pravnog prednika Kvarner banke d.d. Rijeka, kao vjerovnika i društva Weltinger d.o.o., kao korisnika kredita te ČR i JR sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata pod brojem kreditnog računa 51016-489, dana 4. svibnja 2000.,

-kako je u trenutku sklapanja predmetnoga Ugovora vrijednost založene nekretnine utvrđena u iznosu od 456.000,00 tadašnjih DEM-a, a odredbama članka 2. stavak 2. Ugovora ugovorena kamata u visini od 8% godišnje, a koja se imala početi obračunavati od dana prvog korištenja kredita i po dospijeću kredita, kako je kredit odobren uz poček plaćanja od 12 mjeseci počevši od dana prvog korištenja kredita, s tim što se ima smatrati kako je kredit korišten isplatom zadnje tranše kredita, a što su stranke morale zapisnički utvrditi pred javnim bilježnikom,

-kako je Zapisnikom o utvrđivanja dana početka korištenja kredita javnog bilježnika Dušana Dobrile u Rijeci pod brojem OU-434/2000, potvrđeno kako je korisnik kredita isti koristio u dvije tranše, jednu tranšu u iznosu od 261.982,42 kuna koristio 6. lipnja 2000., a drugu tranšu u iznosu od 31.085,05 kuna koristio 8. lipnja 2000., odnosno da je korisnik koristio kredit u iznosu od 293.067,47 kuna te kako se dan 8. lipnja 2000. ima smatrati „danom korištenja kredita“ s kojim danom je tuženik stekao pravo korisniku kredita obračunavati ugovorene kamate, a od kojeg dana je počeo teći daljnji rok od 12 mjeseci za otplatu kredita nakon kojeg je isteka razdoblja počeka kredita korisnik bio u obvezi vraćati glavnicu,

-kako nije sporno da je odredbama članka 3. Ugovora utvrđena zatezna kamata u visini od 31% godišnje od dana dospijeća do naplate za sve dospjele, a na vrijeme nenamirene obveze po osnovi vraćanja rata glavnog duga, plaćanja kamata ili naknada za obavljanje bankarskih usluga iz ugovora o kreditu,

-kako tužiteljica u tužbi od 29. svibnja 2017. ne osporava da joj je predmetnim Ugovorom o dugoročnom kreditu isplaćen iznos od 74.750 DEM, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika i to uz redovitu kamatnu stopu od 8 % godišnje, dok su zatezne kamate u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora 4. svibnja 2000. iznosile 18 % godišnje, navodeći i da visina potraživanja tuženika nije zakonita uslijed primjene viših kamatnih stopa redovite i zatezne kamate,

-kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući da je tuženik 2000. odobravao kredite pravnim osobama uz kamatnu stopu od 18 % te uz zatezne kamate od 31 %, a da je konkretni kredit odobren korisniku kredita Weltinger d.o.o. [adresa] po programu suradnje s Primorsko-goranskom županijom s kamatom stopom od 8 %,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i bankarstvo ČRU, koja je dala pisani nalaz i mišljenje od 17. studenoga 2023.,

-kako iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata broj 51016- 489 Weltinger d.o.o. [adresa] u svojstvu korisnika kredita, ČR u svojstvu založnog dužnika, JR u svojstvu založnog dužnika i Kvarner banka d.d. Rijeka (sada: BKS BANK) sklopili dana 4. svibnja 2000. te je ugovoreno da se, sukladno Ugovoru o zajedničkom kreditiranju programa razvoja malog i srednjeg poduzetništva na području Primorsko-goranske županije sklopljenoga 26. travnja 1999. između Primorsko-goranske županije i Kvarner banke d.d. Rijeka, korisniku kredita odobrava dugoročni investicijski kredit u iznosu od 74.750,00 DEM-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke kreditora koji se primjenjuje na dan korištenja svake tranše kredita i zbroj tako utvrđenih iznosa kredita u deviznoj protuvrijednosti predstavlja iznos zaduženja korisnika kredita kod banke kreditora,

-kako je prema nalazu vještaka iznos kredita kreditor stavio korisniku na raspolaganje u više tranši, s tim što će banka kreditor i korisnik kredita sporazumno utvrditi dan isplate i iznos svake tranše, točne dane i iznose prijenosa sredstava s računa banke stranke će utvrditi zapisnički pred Javnim bilježnikom, a Zapisnik je sastavni dio ovog Ugovora, ugovoreno je da se kredit odobrava uz uvjete: a) korisnik kredita se obvezuje prije početka korištenja kredita platiti banci kreditoru naknadu za obradu zahtjeva u visini 2,0% iznosa odobrenog kredita, b) korisnik kredita se obvezuje vratiti cjelokupni iznos glavnice kredita u iznosima i u rokovima utvrđenim planom otplate kredita, koji će korisniku kredita biti dostavljen nakon dana zadnjeg korištenja kredita, odnosno najkasnije po isteku roka korištenja kredita, krajnji rok otplate kredita ne može biti dulji od 5 godina od stavljanja kredita u otplatu, uključivši i poček, odobreni poček 12 mjeseci od dana prvog korištenja kredita, Otplatni plan utvrđen u DEM preračunava se u kunsku protuvrijednost po srednjem tečaju banke kreditora za DEM na dan dospijeća svake pojedine obveze, korisnik kredita se obvezuje plaćati banci kreditoru svaki mjesec kamatu u visini 8,0% godišnje na iznos nedospjele glavnice kredita iskazane u DEM počevši od dana prvog korištenja kredita i po dospijeću kredita odnosno konačne otplate kredit, u skladu s dostavljenim mu otplatnim planom, kamata se obračunava primjenom komforne metode obračuna, a mjesečno obračunata kamata za prethodni mjesec dospijeva na plaćanje prvim kalendarskim danom u tekućem mjesecu, kao i da je u članku 3. ugovoreno kako korisnik kredita pristaje da banka obračunava i naplaćuje kamatu u visini 31% godišnje od dana dospijeća do naplate za sve dospjele, a na vrijeme nenamirene obveze po osnovi vraćanja rata glavnog duga, plaćanja kamata ili naknada za obavljanje bankarskih usluga iz ovog Ugovora,

-kako je vještak utvrdio i da je korisnik kredita cjelokupni iznos glavnice kredita od 74.750,00 DEM dobio na korištenje, u dvije tranše, prvu tranšu u iznosu od 261.982,42 HRK dana 6. lipnja 2000., drugu tranšu u iznosu od 31.085,05 HRK dana 8. lipnja 2000., odnosno u ukupnom iznosu od 293.067,47 HRK, a spisu nije priložen otplatni plan po Ugovoru o kreditu, da se tuženikova Odluka broj 12 i izmjeni i dopuni odluke o kamatnim stopama, temeljem podataka iz tuženikovog dokumenta Odluka broj 12 i izmjeni i dopuni odluke o kamatnim stopama koja je stupila na snagu 01.01.1998., primjenjivala u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu te se na kredite odobrene gospodarstvu primjenjivala kamatna stopa od 18,00% p.a., a na dospjela potraživanja tuženik je obračunavao zateznu kamatu po stopi 31% p.a.,

-kako je vještak utvrdio po kreditnoj partiji 020- 51000067 tuženikovo potraživanje od 1.201.315,79 kn, da je tužiteljica s tuženikom (uz JR) dana **.**.2008. sklopila Ugovor o izvansudskoj nagodbi temeljem kojeg je vještak utvrdio tražbinu tuženika na dan 30. travnja 2008. godine u iznosu od 808.449,53 kn, a prema Ugovoru o izvansudskoj nagodbi tuženik potražuje i sudske i ovršne troškove u iznosu od 67.944,00 HRK, dok je Ugovorom o izvansudskoj nagodbi trebalo biti uplaćeno 417.344,75 HRK do 15. studenoga 2008., a nakon čega bi se tuženik smatrao u cijelosti namirenim,

-kako je vještak citirao, u svezi s obračunom zatezne kamate, propise koji su bili na snazi i to Zakon o zateznim kamatama (Narodne novine br. 28/96 od 12.04.1996.) koji u čl. 2. st. 1. propisuje da "dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi koju uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske.“, u članku 3. tog Zakona propisano je da se kamate za razdoblje kraće od godinu dana utvrđuju primjenom konformnog načina obračuna, članak 3. st.1. Zakona o zateznim kamatama (Narodne novine br. 58/04) definira kako se za razdoblje duže od godinu dana ne može primjenjivati konformni način obračuna, već se primjenjuje proporcionalni (prosti način obračuna), Zakon o kamatama (Narodne novine 94/04 od 12.07.2004.) koji u članku 3. propisuje da se zatezna kamata obračunava primjenom dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa zatezne kamate istekom obračunskog razdoblja, a u odnosu na visinu kamatne stope ističe kako su iste su bile utvrđene Uredbama o visini stope zatezne kamate, dok se prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima kamatna stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za 8 postotnih poena, a u ostalim odnosima za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. mijenja se članak 29. te se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a metodu obračuna zateznih kamata određuju propisi Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04 od 12.07.2004.) koji je stupio na snagu 20.07.2004., a koji u članku 3. propisuje da se zatezna kamata obračunava primjenom dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa zatezne kamate istekom obračunskog razdoblja,

-kako je tuženik za otplatu kredita po Ugovoru o kreditu primijenio otplatu u jednakim mjesečnim ratama, primijenio srednji tečaj za DEM na dan dospijeća kako je ugovoreno, a za kojeg je vještak utvrdio da je odgovarao srednjem tečaju HNB za DEM, po kreditu je izvršena otplata kako je prikazao u stupcu 6. Tabele br. 2 u ukupnom iznosu od 11.411,43 HRK, od čega je podmireno 560,32 HRK zatezne kamate i 10.851,11 HRK redovite kamate, kako je tuženik pri namirenju tražbina poštovao propise Zakona o obveznim odnosima glede redoslijeda uračunavanja, a kredit učinio dospjelim uslijed neuredne otplate dana 2. kolovoza 2001., a zateznu kamatu obračunavao na iznos dospjele glavnice, dospjele redovite kamate i dospjelog troška, u cijelom razdoblju, kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu,

-kako je tuženik redovitu kamatu obračunavao po kamatnoj stopi od 8,0% p.a. konformnom metodom uz dekurzivni obračun na nedospjeli iznos glavnice (bez pripisa kamate glavnici) kako je i ugovoreno Ugovorom o kreditu, formulom za dane: stvarni broj dana u kamatnom razdoblju /365 (366) dana u godini, da je tuženik zateznu kamatu obračunavao konformnom metodom uz dekurzivni obračun bez pripisa kamate osnovici po godišnjoj stopi od 31,0% u razdoblju do stupanja na snagu Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04 od 12.07.2004.) u srpnju 2004., koji je propisao da se zatezna kamata obračunava primjenom proporcionalnog dekurzivnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu (bez pripisa zatezne kamate istekom obračunskog razdoblja), od srpnja 2004. godine do 18. travnja 2020., do kojeg datuma je vještak raspolagao podatcima, primjenjivao zakonske važeće stope zatezne kamate (pregled stopa je prikazao u Tabeli br. 1) i vršio obračun zatezne kamate proporcionalnom metodom uz dekurzivni obračun,

-kako je vještak zaključio da je tuženik je za otplatu kredita primijenio otplatu u jednakim mjesečnim ratama, primijenio srednji tečaj za DEM na dan dospijeća kako je ugovoreno, a za kojeg je utvrdio da je odgovarao srednjem tečaju HNB za DEM, otplata kredita izvršena u ukupnom iznosu od 11.411,43 HRK od čega je podmireno 560,32 HRK zatezne kamate i 10.851,11 HRK redovite kamate, pri namirenju tražbina da je poštovao propise Zakona o obveznim odnosima glede redoslijeda uračunavanja, kredit učinio dospjelim uslijed neuredne otplate, a zateznu kamatu u cijelom razdoblju obračunavao na iznos dospjele glavnice, dospjele redovne kamate i dospjelog troška, kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu, a redovitu kamatu obračunavao po kamatnoj stopi od 8,0% p.a. konformnom metodom uz dekurzivni obračun na nedospjeli iznos glavnice (bez pripisa kamate glavnici) kako je i ugovoreno Ugovorom o kreditu, formulom za dane: stvarni broj dana u kamatnom razdoblju /365 (366) dana u godini, kao i kako je zateznu kamatu obračunavao konformnom metodom uz dekurzivni obračun bez pripisa kamate osnovici po godišnjoj stopi od 31,0% u razdoblju do stupanja na snagu Zakona o kamatama u srpnju 2004. koji je propisao da se zatezna kamata obračunava primjenom proporcionalnog dekurzivnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu (bez pripisa zatezne kamate istekom obračunskog razdoblja), a od srpnja 2004. do 18. travnja 2020. primjenjivao zakonske važeće stope zatezne kamate i vršio obračun zatezne kamate proporcionalnom metodom uz dekurzivni obračun.

-kako je vještakinja na primjedbe tužiteljice pisano se očitovala 28. veljače 2024. te usmeno 23. svibnja 2024., navodeći kako ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, da je maksimalna zakonska stopa zatezne kamate koja se primjenjivala u vrijeme davanja kredita društvu Weltinger iznosila 18 %, dok je stopa zakonske kamate obračunavana 31% godišnje do 30. rujna 2001., a nije joj poznato koliko je iznosila zakonska zatezna kamata na temelju Uredbe Vlade 2002., istu nije primjenjivala pri izradi nalaza, već je koristila stopu koji je primjenjivao tuženik, kako je tuženik koristio konformnu metodu do 20. srpnja 2004., a nakon toga proporcionalnu, u pogledu metode obračuna zakonske zatezne kamate da je do 20. srpnja 2004. obračunavana konformnom metodom tako što se kamata pripisuje glavnicu, a što uvećava glavnicu za daljnji obračun na tako povećani iznos, dok se proporcionalnim obračunom kamate zatezna kamata obračunava samo na iznos glavnice bez pripisa kamate.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je ugovaranje zatezne kamate u visini od 31% „nesporno protivno zakonu – Uredbi Vlade RH o visini stope zatezne kamate od 11. rujna 1996. (NN 76/1996)“, a kojom je određeno kako zatezna kamata iznosi 18% godišnje pa i kako je ugovaranje i obračun zakonskih kamata po stopi od 31% ništetno, jer ne samo da je takvim obračunom kamata tuženik stekao nerazmjernu korist i na iznos glavnice kredita od 293.000,00 kuna obračunao kamate u visini od preko 900.000,00 kuna, već je „nesporno kako je takvo ugovaranje protivno Ustavu, zakonu odnosno prisilnim propisima“ kojima se uređuje stopa zakonske zatezne kamate, pa da je Ugovor ništetan sukladno odredbama članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 103/15 i 29/18, dalje ZOO). Nadalje, kako je temeljem iznosa kredita od 293.067,47 kuna tuženik obračunao tužiteljici odnosno ranije korisniku kredita zatezne kamate u iznosu od 917.884,64 kuna, da je takvo ugovaranje kamata suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je Ugovor ništetan jer je tužiteljici na taj način „prouzročena očigledna neravnopravnost“. Osim toga, kako se temeljem Ugovora i naplate dugovanog kredita pred Općinskim sudom u Rijeci vodi postupak pod poslovnim brojem Ovr-3319/2001, a koji je postupak pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu od 15. studenoga 2001., a tužiteljica je temeljem dugovanja glavnice od 293.067,47 kuna izgubila vlasništvo nad nekretninom koju je dala u zalog temeljem Ugovora, a koja je tada bila procijenjena na iznos od 456.000,00 DEM-a i koja je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci procijenjena na iznos 2.319.139,40 kuna. Kako je i Ugovoru o izvansudskoj nagodbi od 14. listopada 2008. navedeno da tuženik od tužiteljice potražuje s osnove glavnice iznos od 275.621,44 kuna, s osnove ugovorene kamate 6.461,02 kuna, dok s osnove zatezne kamate potražuje 526.367,07 kuna, koji način obračuna ugovorene kamate (jer je očigledno izvršenim uplatama tuženik pogrešno zatvarao samo kamate, a ne djelomično i glavnicu) te previsoki obračun zakonske kamate jasno ukazuju na nerazmjer koristi koju je tuženik ostvario temeljem Ugovora, jer je inzistirao na naplati svoje tražbina koja proizlazi iz ništetnog Ugovora, a za koju je ništetnost tuženik znao jer je kao bankarska institucija morao znati da je tada važećim propisima propisana zatezna kamata po stopi od 18% te je tuženik, odnosno povezano društvo tuženika BKS NEKRETNINE d.o.o., po osnovi dugovanja glavnice od 293.067,47 kuna stekao u vlasništvo nekretninu čija je procijenjena vrijednost 2.319.139,40 kuna, sve jer je pogrješnim obračunom ugovorene kamate te ugovaranjem i obračunom zatezne kamate u visini od 31%, grubim nerazmjerom prouzročio očiglednu neravnopravnost između stranaka i nepristajanjem na isplatu stvarnog dugovanja doveo tužiteljicu u situaciju da je izgubila jedinu nekretninu za stanovanje koju je godinama gradila te u istoj uživala njezina obitelj, čime je tužiteljica dovedena do egzistencijalnih problema i ozbiljnog narušavanja životnog standarda kakvim postupanjem da je ispunjen objektivni element definicije zelenaškog (lihvarskog) ugovora iz članka 329. ZOO-a.

9.Prvostupanjski sud navodi i kako „nesporno proizlazi“ da je tuženik ugovaranjem znatno više stope zatezne kamate obračunao tužiteljici dugovanje temeljem zateznih kamata koji je gotovo 4 puta veći od dugovanja s osnove glavnice kredita, iako je i ovo dugovanje nezakonito obračunato, slijedom čega se Ugovor ima smatrati ništetnim jer je protivan odredbama članka 322. ZOO-a te ujedno predstavlja zelenaški (lihvarski) ugovor prema odredbi članka 329. istoga Zakona te je ništetan i jer je tuženik koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovorio za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Konačno, držeći kako su bitni sastojci ugovora o kreditu iznos kredita kojeg je tuženik dao korisniku kredita i kamate, a da je uslijed ništetne odredbe članka 3. Ugovora, kojim je ugovorena stopa zatezne kamate u visini koja je znatno veća od zakonski propisane te da se ugovorena kamata obračunavala primjenom pogrješne metode obračuna kamata jer je riječ o dugoročnom financijskom kreditu, to i da se ništavim ima smatrati cijeli Ugovor o dugoročnom kreditu. Ovo i stoga što tuženik najveći dio tražbine temelji na pogrješnom obračunu ugovorene kamate i nezakonitom ugovaranju stope zatezne kamate, slijedom čega ništetnost odredbi članka 2. stavak 2. Ugovora (ugovorena stopa kamate od 8% koja se obračunava primjenom pogrješne komforne metode, a špravilna bi bila dekurzivna metoda) i članka 3. Ugovora (zatezna kamata po stopi od 31%), povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora, jer bez takvih odredbi Ugovor ne može opstati te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako je u prvostupanjskom postupku počinjenja bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju utemeljeno ukazuje žalba jer se presuda ne može ispitati i jer u presudi nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

11.Člankom 322. ZOO-a propisano je:

(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12.Iz članka 324. stavak 1. ZOO-a proizlazi kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. tog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13.Člankom 329. stavak 1. tog Zakona propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

14.Prije svega valja navesti kako je prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na visinu ugovorene stope zatezne kamate u predmetnom ugovoru, pogrješno držao i naveo da je „nesporno kako je takvo ugovaranje protivno Ustavu, zakonu odnosno prisilnim propisima“, iako su očito među strankama sporne odlučne činjenice u tom pogledu, odnosno sporna su sva pitanja koja se odnose na zakonitost predmetnih ugovornih odredaba. Naime, pojedine činjenice sud u postupku može nedvojbeno utvrditi, ali i u tom slučaju nije riječ o „nespornom utvrđenju“ jer u smislu članka 221. stavak 1. ZPP-a nesporne činjenice ne treba dokazivati (osim ako sud smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3.)). U konkretnom slučaju sporno je pitanje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, odnosno pitanje ništetnosti cijeloga Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju, a tužiteljica se, kako je već rečeno, poziva na ništetnost navodeći i kako visina potraživanja tuženika nije zakonita uslijed primjene viših kamatnih stopa redovite i zatezne kamate, odnosno da se radi o ugovornim odredbama koje su protivne prisilnim propisima u smislu citiranih odredaba članka 322. ZOO-a.

15.Nadalje, prvostupanjski sud, očito, predmetnu odluku temelji i na rezultatima financijskog vještačenja i na taj način utvrđuje kako je temeljem iznosa kredita od 293.067,47 kuna tuženik obračunao tužiteljici, odnosno korisniku kredita, zatezne kamate u iznosu od 917.884,64 kuna te zaključuje da je takvo ugovaranje kamata suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa i kako je Ugovor ništetan jer je tužiteljici na taj način „prouzročena očigledna neravnopravnost“, ističući pritom kako način obračuna ugovorene kamate (jer da je uplatama tuženik pogrješno zatvarao samo kamate, a ne djelomice i glavnicu) te previsoki obračun zakonske kamate jasno ukazuju na nerazmjer koristi koju je tuženik ostvario temeljem ovog Ugovora. Međutim, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke proizlaze drukčiji zaključci o ovim činjenicama i prema utvrđenjima vještaka tuženik je pri namirenju tražbina poštivao propise Zakona o obveznim odnosima glede redoslijeda uračunavanja, a kredit učinio dospjelim uslijed neuredne otplate, s tim što je zateznu kamatu u cijelom razdoblju obračunavao na iznos dospjele glavnice, dospjele redovite kamate i dospjelog troška, kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu, a redovitu kamatu obračunavao po kamatnoj stopi od 8,0% p.a., konformnom metodom uz dekurzivni obračun na nedospjeli iznos glavnice (bez pripisa kamate glavnici), a što s pravom primjećuje i ističe i tuženik u žalbi.

16.Osim toga kako je već navedeno, prvostupanjski sud drži i kako je tuženik inzistirao na naplati svoje tražbina koja proizlazi iz ništetnog Ugovora, a za koju je ništetnost znao te da je tuženik po osnovi dugovanja glavnice od 293.067,47 kuna stekao u vlasništvo nekretninu čija je procijenjena vrijednost 2.319.139,40 kuna. Ovo sve jer da je pogrješnim obračunom ugovorene kamate te ugovaranjem i obračunom zatezne kamate u visini od 31%, grubim nerazmjerom prouzročio očiglednu neravnopravnost između stranaka i nepristajanjem na isplatu stvarnog dugovanja doveo tužiteljicu u stanje kada je izgubila jedinu nekretninu za stanovanje, čime je tužiteljica dovedena do egzistencijalnih problema i ozbiljnog narušavanja životnog standarda pa taj sud zaključuje kako je takvim postupanjem ostvaren objektivni element zelenaškog (lihvarskog) ugovora iz članka 329. ZOO-a.

17.Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja radi odluke o tužbenom zahtjevu u postupku je valjalo nedvojbeno utvrditi jesu li predmetne ugovorne odredbe (prije svega one koje se odnose na redovitu kamatu i na ugovorenu stopu zatezne kamate) bile protivne prisilnim propisima i ako da u kom dijelu (u kojoj visini) te slijedom tog utvrđenja i izvesti zaključak radi li se o ništetnim ugovornim odredbama, a što prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio. Iako bi se za sada iz rezultata dokaznog postupka doista moglo zaključiti kako je ugovorena stopa zatezne kamate od 31% godišnje bila protivna propisima o stopi zateznih kamata, potrebno je utvrditi u kom dijelu i u kojoj visini stope se radilo, a što prvostupanjski sud nije jasno utvrdio. Osim toga, u smislu članka 324. stavak 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a prvostupanjski sud, zbog navedenoga pogrješnoga pravnog stava, nije niti izvodio dokaze na ove okolnosti, odnosno nije utvrđivao činjenice u tom pogledu i nije dao prihvatljive razloge za zaključak prema kojemu i u konkretnom slučaju bez takvih odredbi Ugovor ne može opstati, odnosno prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključak prema kojemu bi i cijeli predmetni ugovor bio ništetan.

18.Sve navedeno upućuje na zaključak kako je pobijana prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 373.a ZPP-a za donošenje drugostupanjske presude jer sve bitne činjenice nije moguće utvrditi na temelju dokaza koji se nalaze u spisu. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti tuženikovu žalbu i prvostupanjsku presudu ukinuti.

19.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, nadopuniti dokazni postupak sukladno navodima iz ovog drugostupanjskog rješenja, utvrditi jesu li i u kojem dijelu predmetne ugovorne odredbe bile protivne prisilnim propisima te utvrditi može li taj ugovor opstati i bez tih odredaba, odnosno utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20.Budući da za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.

21.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić