REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4261/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-267/2021-18 od 11. travnja 2022., 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-267/2021-18 od 11. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 402,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 20. ožujka 2018. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 839,47 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom utvrđuje da odgovornost za nastalu prometni nezgodu snosi osiguranik tuženika jer nije poduzeo potrebne mjere za premještanje vozila koje bi spriječile nastanak štete, zbog čega tužitelj u skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) osnovano potražuje regres isplaćene naknade štete zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da prvostupanjski sud pogrešno odbija prigovor zastare jer je tuženik na ročištu za glavnu raspravu 5. listopada 2021. istaknuo prigovor zastare pa se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na čl. 299. i čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) jer tuženik nije iznosio nove činjenice niti predlagao nove dokaze. Ističe da je osnovan prigovor zastare u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a jer je tužitelj sačinio izvid štete 7. studenoga 2017., a predmetnu tužbu podnio 16. veljače 2021.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik), zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

5.1. Naime, tuženik je spomenuti prigovor zastare istaknuo na ročištu za glavnu raspravu 5. listopada 2021., čime nije iznosio nove činjenice niti predlagao nove dokaze. Stoga je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 299. i čl. 461.a ZPP-a, kao i utvrđenje da je tuženik prigovor zastare mogao istaknuti i ranije (u odgovor na tužbu), s obzirom na to da prigovor zastare nije činjenica ili dokaz nego materijalnopravni prigovor koji se može istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 288.a st. 6. ZPP-a). Dakle, postoji proturječnost između onog što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju zapisnika o glavnoj raspravi od 5. listopada 2021. i samog zapisnika jer tuženik prilikom iznošenja prigovora zastare nije iznosio nove činjenice niti predlagao nove dokaze pa se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na čl. 299. i čl. 461.a ZPP-a (koji govore o prekluziji iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza).

5.2. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, imajući u vidu dokaze koji se nalaze u spisu, ispitati osnovanost prigovora zastare kojeg je istaknuo tuženik.

6.1. Pritom će imati u vidu da tražbina tužitelja s osnova naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju ugovorene police osiguranja, zastarijeva u roku tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-955/2022 od 22. studenoga 2022., Revd-1830/2024-2 od 14. svibnja 2024.). Osim toga, imati će u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare izraženog u odlukama poslovni broj Rev 2457/12 od 5. veljače 2013., Rev-807/16-3 od 6. listopada 2020., Revx-873/2015-2 od 3. prosinca 2019., Rev-1205/2020-2 od 23. prosinca 2020., Revx-156/2016-4 od 6. listopada 2020. i Rev-1260/2021 od 11. siječnja 2022.

7. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio