Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9567/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašević kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽC, zastupan po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/2007, 113/2008, 43/2009, 130/2017, 114/2018, 47/2020, 134/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 3. rujna 2024., broj: Pp-1078/2021-10, na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŽC i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik EC, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, okrivljenik EC proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom istovjetno obrani pred prvostupanjskim sudom kako predmetne zgode nije dobio nikakvu odluku nadležnih tijela Republike Hrvatske o samoizolaciji, zbog čega nije niti mogao znati da je protiv njega na snazi navedena mjera, kao ni da po osnovi iste ima zabrane kojih se mora pridržavati jer u suprotnom čini prekršaj. Presuda se temelji na iskazu svjedoka ČC te nepotpune materijalne dokumentacije koja prileži spisu, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri pročitan sadržaj same pisane obrane okrivljenika odnosno sadržaj obaveznog prekršajnog naloga / optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja. Prvostupanjski sud nije detaljno analizirao pisanu obranu okrivljenika, već je samo paušalno zaključeno da je okrivljenik kritične prigode počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što je pogrešan zaključak budući da iz dokaza koji prileže spisu isto ne proizlazi nedvojbeno.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, materijalnih i personalnih dokaza imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolest što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud i valjano obrazložio, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, niti jednom Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske nije propisano da su policijski službenici prilikom granične kontrole dužni građanima koji ulaze u Republiku Hrvatsku izdavati posebna rješenja o određivanju mjere samoizolacije, već se građanima koji ulaze u Republiku Hrvatsku uručuju samo upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dakle, upisuju se osnovni podaci na temelju čega je utvrđen prekršaj, od kad do kad je osobi mjera samoizolacije na snazi te redni broj mjere vidljiv u Informacijskom sustavu MUP-a RH. Prema stajalištu ovog Suda prema recentnim propisima Republike Hrvatske, subjekti koji građanima određuju mjere samoizolacije nisu obvezni izdavati formalna pisana rješenja o određivanju mjere samoizolacije pa, stoga, okrivljeniku nije bilo potrebita uručiti, broj i datum rješenja kojim je okrivljeniku određena mjera samoizolacije, za konkretizaciju činjeničnog opisa djela, ne traže se podaci o rješenju na temelju kojega je samoizolacija određena i tko je izdao rješenje.

8. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.