REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3391/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica upravljanja nekretninama, OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SAMOBORKA d.d., OIB: 53149109818, Samobor, Zagrebačka 32/a, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1810/2021-19 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1810/2021-19 od 30. ožujka 2023. i predmet vraća natrag prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. U točki I. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da iseli iz poslovnih prostorija oznake P1 površine 30,80 m2, P3c površine 4,40 m2 i P9 (prostor 3) površine 14,00 m2, koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] upisanoj u posjedovnom listu broj 5141, a koja odgovara zk.č.br. D 5033/19, D 4958/12, D4959/1, 4948/4 i D 4957/42 sve k. o. [katastarska općina], te da predmetne poslovne prostorije slobodne od osoba i stvari preda u posjed tužitelju. U točki II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,10 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je ocijenio osnovanim prigovor aktivne legitimacije tuženika. Tijekom postupka tužitelj nije uspio dokazati da je on sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZVDSP) predmnijevani vlasnik nekretnina iz kojih tužitelj traži iseljenje tuženika i predaju njemu u posjed. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tužitelj u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije pravni slijednik društva Zagrebački električni tramvaj koje je upisano u posjedovni list br. PL 5141 k. o. [katastarska općina] koji se vodi u katastarskoj evidenciji za predmetnu nekretninu. Tužitelj također prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je u točkama 24. i 25. obrazloženja pobijane presude utvrdio da u Sporazumom o raspoređivanju sredstava, prava i obveza Gradske željeznice Zagreb, Kate Dumbović 16 iz 1980. godine, koji predstavlja glavni dokaz tužiteljevog predmnijevanog vlasništva, nisu obuhvaćene i poslovne zgrade, to jest, nekretnine za koje tužitelj traži iseljenje i predaju u posjed. Tužitelj ukazuje da sporazum sadrži odredbu u kojoj je navedeno da su sporazumom obuhvaćene i privredne zgrade. Prigovara tužitelj i utvrđenju prvostupanjskoga suda da je tuženik zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine te da je stoga putem dosjelosti postao njezin vlasnik na temelju zakona jer je u njezinom posjedu od sredine 1960-ih godina. Nadalje, tužitelj zajedno sa žalbom u spis dostavlja zapisnik iz spisa predmeta Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-59889/2022 od 21. ožujka 2023. iz kojega proizlazi da je za predmetnu nekretninu u tijeku izvanparnični postupak obnove zemljišne knjige i da je izrađen nacrt budućega zemljišnoknjižnog uloška kojim će se tužitelj upisati kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj navodi da zapisnik dostavlja nakon zaključenja glavne rasprave, a tijekom žalbenog postupka, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti usvoji tužbenih zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati natrag predmet prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu je podnio tuženik u kojem osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda nepravilna i nezakonita jer se ne može ispitati te je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka opisana u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed slobodne od stvari i osoba tri poslovna prostora (oznake P1 od 30,80 m2, P3c od 4,40 m2 i P9 od 14,00 m2) koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u katastarskom operatu u posjedovni list br. 5141, a koja odgovara zemljišnoknjižnim česticama br. D 5033/19, D 4958/12, D 4959/1, 4948/4 i D 4957/42.

8. Tuženik je u spis dostavio (list 59. spisa) od strane Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba identifikaciju zemljišne čestice na kojoj se nalazi poslovna zgrada na adresi [adresa] gdje se nalaze poslovni prostori koje tužitelj traži da mu se predaju u posjed. U identifikaciji gradskog ureda je navedeno da predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 4963/4 k. o. [katastarska općina] te je zajedno s identifikacijom dostavio i zemljišnoknjižni izvadak za tu identificiranu nekretninu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je kao vlasnik upisana općenarodna imovina uz zabilježbu da je organ upravljanja te nekretnine Poduzeće državnih stambenih zgrada V. rajona u Zagrebu. U obrazloženju pobijane presude između ostalog prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije tražio iseljenje iz identificirane čestice, pa tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju. Ovaj sud takvo utvrđenje smatra pogrešnim te je prvostupanjski sud tako počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati. Tužitelj je jasno i točno naveo da traži iseljenje tuženika iz 3 poslovna prostora koja se nalaze u prizemlju poslovne zgrade na adresi [adresa], a zgrada je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovaj sud smatra uzimajući u obzir neuređenost zemljišnih knjiga u Republici Hrvatskoj da je nepravedno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja zato jer tužitelj je pogrešno naveo kojim zemljišnoknjižnim česticama odgovara dio katastarske čestice predmetne nekretnine, a navedeno je pogotovo neopravdano jer je tužitelj točno identificirao oznaku, površinu, adresu, kat i katastarsku česticu prostora iz kojih traži iseljenje tuženika. Prvostupanjski sud je bio dužan na pripremnom ročištu raspraviti među strankama o kojoj se zemljišnoknjižnoj čestici radi te naložiti tužitelju u skladu s načelom otvorenog pravosuđa da ispravi tužbeni zahtjev.

9. Osnovan je žalbeni navod tuženika kojim osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da prednik tužitelja Zagrebački električni tramvaj nije upisan u posjedovni list PL 5141 k. o. [katastarska općina]. Društvo imena Zagrebački električki tramvaj s adresom Ozaljska ulica 105 je bilo prednik tužitelja i postojalo je od 30. travnja 1993. do 3. srpnja 2006. što je vidljivo iz potvrde sudskoga registra koji prileži listu 348. spisa. Nadalje, u spisu prileži na listu 53.-58. izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da od 2018. godine je odvajanjem od tužitelja osnovano društvo također istog imena i adrese te prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je upravo navedeno društvo upisano u posjedovni list u katastru. Naime, spisu na listu 337.- 339. prileži izjava direktorice tvrtke ZET-a koje je nastalo odvajanjem od tužitelja iz kojeg se može zaključiti da to društvo nije upisano u posjedovni list već društvo ZET koje je prednik tužitelja. Na temelju ocjene tih dokaza ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da prednik tužitelja nije društvo upisano u posjedovni list u katastru.

10. Iako prvostupanjski sud u točki 31. obrazloženja pobijane presude navodi da predmet ovoga postupka nije utvrđenje prava vlasništva tuženika nad predmetnom nekretninom on ipak ocjenjuje osnovanim prigovor tuženika da je dosjelošću stekao pravo vlasništva jer u točki 40. obrazloženja pobijane presude navodi da je tuženik dokazao da je od najkasnije 1964. godine on u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina. Osnovani su žalbeni navodi tuženika protiv takvog utvrđenja prvostupanjskog suda jer je sud prilikom utvrđivanja kvalitete posjeda tuženika pogrešno primijenio materijalno pravo i pritom nije raspravio i utvrdio odlučne činjenice s obzirom na dostupna saznanja o tuženiku i njegovom predniku.

11. Naime, iz spisa je razvidno da je prednik tuženika bilo poduzeće „Samoborka“ industrija građevinskih materijala Samobor koje je do pretvorbe bila društvena organizacija udruženog rada na koje su se primjenjivala odredbe Zakona o udruženom radu („Službeni list broj: 53/76., 67/83., 85/87., 6/88., 77/88., 40/89. i 60/89., te „Narodne novine“ broj 53/91.; dalje: ZUR). U čl. 1. i čl. 12. ZUR-a je propisano da kao takav prednik tužitelja nije mogao biti nositelj prava vlasništva, dakle, da u razdoblju od 1964. godine do pretvorbe za prednika tužitelja nije bila ispunjena pretpostavka sposobnosti stjecatelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prema odredbama Zakona o udruženom radu, društvenopravne osobe mogle su steći pravo raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, u skladu s odredbom čl. 266. ZUR-a (u pročišćenom tekstu: čl. 224. ZUR-a) prema kojoj stvari, pokretne i nepokretne, jedne društvenopravne osobe su mogle postati „društveno sredstvo“ druge društvenopravne osobe samo po osnovu samoupravnog sporazuma, pravnog posla, a tek u slučajevima predviđenim Ustavom i odlukom državnog tijela ili po samom zakonu. Stoga je prema ovom pravnom shvaćanju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. ZUR-a institut dosjedanja između društvenopravnih osoba bio isključen sustavom društvenog vlasništva, tako da je bila isključena i mogućnost stjecanja dosjelošću prava raspolaganja društvenopravne osobe po pravilima građanskog prava. Ovakvo pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 553/2023 te iz svega navedenog proizlazi da se vrijeme od 1964. godine do pretvorbe u kojem je tuženikov prednik bio u posjedu predmetne nekretnine ne može računati u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, a kako pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

12. U odnosu na vrijeme koje je tuženik imao posjed nekretnine nakon pretvorbe ukazuje se da je tada odlučno pitanje utvrditi da li je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u procesu pretvorbe.

13. U čl. 360. st. 1. ZVDSP-a je propisano da pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također prema odredbi čl. 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91., 26/91, 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99. i 99/03.) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (dalje: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom zakonu razlika između vrijednosti sredstava ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96., 16/98., 71/97. i 73/00.; dalje: ZP). Prema odredbi čl. 47. ZP-a, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine (i druge stvari) koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom.

14. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na odredbu čl. 47. ZP-a i čl. 390.a ZVDSP-a da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u potpunosti u suprotnosti s osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća. Takvo stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revt 90/2018.

15. Sve navedeno može biti i od utjecaja na poštenje tuženika kao posjednika. U čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Međutim, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (čl. 18. st. 4. ZVDSP-a). S druge strane, čl. 159. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dakle, osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću jest barem pošten posjed, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja, međutim kako je prednik tuženika društvo koje je u skladu sa zakonom moralo provest proces pretvorbe odlučno je za poštenje posjednika utvrditi da li su predmetne nekretnine procijenjene u temeljni kapital tuženika i tako prešle u vlasništvu tuženika jer ako nisu onda je tuženik od trenutka saznanja da je u posjedu neprocijenjenih nekretnina u nepoštenome posjedu.

16. Tužitelj u svojoj žalbi dostavlja prvi put u spis predmeta zapisnik iz spisa predmeta Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-59889/2022 od 21. ožujka 2023. iz kojega proizlazi da je za predmetnu nekretninu u tijeku izvanparnični postupak obnove zemljišne knjige i da je izrađen nacrt budućega zemljišnoknjižnog uloška kojim će se tužitelj upisati kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine te tužitelj traži od drugostupanjskoga suda da taj dokaz i novu činjenicu uzme u obzir u skladu s čl. 352. st. 1. ZPP-a. Zapisnik se kao novi dokaz i činjenica ne odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti te predstavlja novu činjenicu i dokaz koji sud neće uzeti u obzir je sukladno čl. 352. ZPP-a u žalbi nije moguće iznositi nove činjenice i dokaze. Ipak, potrebno je ukazati tužitelja da će ovom odlukom biti ukinuta prvostupanjska presuda i predmet biti vraćen na ponovno suđenje u stadij pripremnog ročišta te će tužitelj moći dostavljati nove dokaze i iznositi nove činjenice.

17. S obzirom na sve do sada navedeno potrebo je ukinuti pobijenu presudu sukladno čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a jer je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka opisana u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te se pobijana presuda ne može ispitati i jer je prilikom donošenja pobijane presude nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava te je zato odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

18. Ponovljeni postupak se vraća u stadij pripremnog ročišta. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na način da će ocijeniti nove dokaze koje će stranke priložiti, naložiti strankama da dostave aktualne zemljišne izvatke za zemljišnoknjižne uloške koje prileže spisu na listu 60. (zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) i listu 335. (zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) jer su izvadci u spisu utrnuti, utvrditi iz koje točno nekretnine tužitelj traži iseljene tuženika te ako tuženik i dalje ustraje u prigovoru da je on stekao vlasništvo putem dosjelosti, obavijestiti ga u skladu s načelom otvorenog pravosuđa da radi utvrđenja njegovog vlasništva i poštenja posjeda je potrebno u ovome slučaju dostaviti dokaz da je predmetna nekretnina u postupku pretvorbe procijenjena u temeljni kapital prednika tuženika (očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju). Potom će prvostupanjski sud u okviru dokaznih prijedloga stranaka na ponovljenoj glavnoj raspravi utvrditi odlučne činjenice i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

19. O troškovima žalbenoga postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak