Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7969/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu osuđenog LZ, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, zastupan po odvjetniku Ivanu Smokroviću u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri iz Rijeke, rješavajući o žalbi osuđenog LZ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel Pp Ikp-1236/2023 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe osuđenog LZ, ukida se pobijano rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev osuđenika za naknadu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na naknadu troškova zastupanja za sastav žalbe od 25. rujna 2023. protiv rješenja od 6. rujna 2023. o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro u postupku izvršenja pravomoćne odluke, kao neosnovan.
2.Protiv navedenog rješenja osuđenik je putem punomoćnika podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da iz sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud smatra da osuđeniku ne pripada pravo na naknadu troškova prema podnijetom zahtjevu, a to iz razloga što je osuđenik pravomoćno oglašen krivim pa da je stoga u obvezi snositi sve troškove, uključujući troškove postupka izvršenja. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud zanemaruje da se predmetni zahtjev za naknadu troškova odnose na radnje poduzete u postupku izvršenja te da je upravo zbog tako poduzete radnje (podnijeta žalba) nastupila zastara izvršenja izrečene sankcije, a čime je poduzetom radnjom ostvaren uspjeh u smislu zaštite pozicije osuđenika. Samim time, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, osuđenik je podnio zahtjev za naknadu troškova, a koji zahtjev je u smislu poduzete radnje i ostvarenog uspjeha u potpunosti osnovan te mu je prvostupanjski sud trebao priznati pravo na naknadu istih troškova.
3.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4.Žalba nije osnovana.
5.Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da je odluka prvostupanjskog suda nije pravilna i zakonita.
6.Pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo je u odluci broj Kzz 4/2021 od 6. srpnja 2021. kojom je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. veljače 2021., broj ZPP-DO-84/2020-5, u kojoj se navodi izrijekom: „Premda je točno da je člankom 138. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegovog pokretanja, pa i prije, pa sve do njegovog završetka, izričaj „do njegovog završetka“ ne znači do pravomoćnog okončanja postupka, nego to podrazumijeva i radnje koje su poduzete nakon donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, a vezane su za ostvarivanje okrivljenikovih prava u prekršajnom postupku. Kako to pravilno ističe državni odvjetnik, prekršajni je postupak završen donošenjem konačnih odluka vezanih za svako pitanje prekršajnog postupka pa tako i za pitanje konačnog rješavanja o troškovima prekršajnog postupka.“
7.Nadalje, o troškovima nastalim u postupku preispitivanja rada za opće dobro Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao je u predmetu broj: Kzz-2/2017-3 pa je tako u svojoj odluci kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti naveo: „Državni odvjetnik napominje da je riječ o posebnom postupku “sui generis“, pa troškovi koji su u okviru tog postupka učinjeni nisu troškovi kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 145. ZKP/08. Međutim, ovakvo se razmatranje ne može prihvatiti. Naime, odredbu čl. 145. ZKP/08 treba sagledati s aspekta cilja i smisla izraza „od započinjanja do završetka kaznenog postupka“, u kom pravcu govori i fraza „izdaci za pružanje pravne pomoći“, koja logično pokriva pružanje pravne pomoći i izvan kaznenog postupka u užem smislu te riječi (odnosno postupka u kojem se odlučuje o nečijoj krivnji). Uostalom, pravno tumačenje koje zagovara državni odvjetnik podrazumijevalo bi da bi troškovi nastali zbog izvanrednih pravnih lijekova u kojima je osuđenik uspio, uvijek rezultirali nemogućnošću naplate iz sredstava državnog proračuna, što sasvim sigurno nije intencija zakonodavca, niti se dade iščitati iz odredbe čl. 145. ZKP/08.“
8. Slijedom navedenog, ističe se da se postupak za izvršenje odluka normira u Glavi dvadesetdrugoj (XXII.) Prekršajnog zakona. Jasno je da u tom postupku koji se nadovezuje na postupak u glavnom predmetu u kojem je donesena osuđujuća odluka s izrečenom novčanom kaznom, i to u slučaju kada je postupak izvršenja prekršajno pravne sankcije obustavljen, na temelju članka 14. stavka 1. Prekršajnog zakona, jer je nastupila zastara izvršenja kazne, za osuđenika nastaju određeni troškovi, koje treba tretirati kao troškove prekršajnog postupka, a budući da oni nisu posebno regulirani u Glavi osamnaest (XVIII.) Prekršajnog zakona na njih analogno treba primijeniti odredbe o troškovima prekršajnog postupka u glavnom predmetu.
9.Stoga se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kada smatra „da osuđeniku ne pripada pravo na naknadu troškova prema podnijetom zahtjevu iz razloga što je osuđenik pravomoćno oglašen krivim pa je dužan snositi i troškove postupka, na što ne utječe okolnost da je u postupku izvršenja pravomoćnog prekršajnog naloga nastupila zastara izvršenja kazne.“
10.Naime, kako je protiv osuđenika obustavljen postupak izvršenja zbog nastupanja zastare izvršenja prekršajne sankcije, isti se ne može naći u situaciji da sam snosi trošak nagrade i nužnih izdataka njegovog punomoćnika-odvjetnika, koji trebaju pasti na teret proračunskih sredstava, a koji su nastali u postupku izvršenja odluke koji je okončan povoljno za osuđenika, konkretno za naknadu troškova zastupanja za sastav žalbe od 25. rujna 2023. protiv rješenja od 6. rujna 2023. o zamjeni neplaćene novčane kazne radom za opće dobro, tijekom postupka izvršenja kada je osuđenik protiv predmetnog rješenja imao pravo podnijeti žalbu, koju je putem punomoćnika i podnio.
11. Stoge je trebalo prihvatiti žalbu i na temelju odredbe članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona prvostupanjsko rješenje ukinuti te spis predmeta vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, u kojem će vodeći računa o navodima žalbe i razlozima ovog drugostupanjskog rješenja, provjeriti visinu zatraženih troškova te u skladu s utvrđenim donijeti novu na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku, vodeći pritom računa o tome da okrivljenik ima pravo i na trošak za sastav žalbe na rješenje o trošku u skladu s Tbr. 5. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23.).
12.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 (četiri) otpravka: za spis, LZ i odvjetnika.
