Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2115/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TČ, kojeg brani Ivan Stanić, odvjetnik iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), rješavajući o žalbi okrivljenog TČ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/1188, URBROJ: 513-02-8002/25-23-14 od 28. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenog TČ, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni TČ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja te je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 eura / 30.138,00 kuna.
2.Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna.
3.Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da činjenični opis sadržan u izreci pobijanog rješenja ne sadrži bitna obilježja prekršajnog djela za koje se proglašava krivim. Okrivljenik je optužen i proglašen krivim za počinjenje prekršaja kao nositelj OPG-a dakle, kao osoba koja je poljoprivrednik nesporno upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pri ministarstvu nadležnom za poljoprivredu. Stoga, okrivljenik je nedvojbeno imao pravo posjedovati plavi dizel. U činjeničnom opisu se niti jednom riječju ne navodi da radovi koje je navodno obavljao okrivljenik nisu bili namijenjeni poljoprivredi. Žalitelj nadalje ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka kada prvostupanjsko tijelo u obrazloženju navodi da su obavljeni građevinski radovi, a da pritom ne navodi koji bi to radovi bili te koje prirode i s kojim materijalima i svrhom, a da bi se moglo zaključiti9 da se radi o građevinskim radovima. Naime, prvostupanjsko tijelo ne samo da ne obrazlaže odlučne razloge za donošenje osuđujuće odluke, već u potpunosti ignorira kako obranu okrivljenika, tako i fotoelaborat snimljen na licu mjesta. Upravo se iz fotografija snimljenih na licu mjesta može zaključiti da konkretne prigode nisu obavljeni nikakvi radovi, a posebice ne građevinski radovi. Na fotografijama je vidljiv radni stroj kojim nisu ni na koji način obavljeni bilo kakvi građevinski radovi, a kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjsko tijelo. Također žalitelj ističe da, obzirom da je vlasništvo konstitutivni element konkretnog prekršaja, za navesti je da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik bio vlasnik opisanog radnog stroja. Dakle, u tom dijelu se pobijano rješenje ne može niti ispitati u ovoj žalbi jer niti iz jednog djela obrazloženja nije razvidno na koji način i temeljem kojeg dokaza je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je okrivljenik vlasnik radnog stroja. Prema sadržaju članka 132. stavka 2. Zakona o trošarinama, a po kojem je proglašen krivim okrivljenik pobijanim rješenjem za prekršajnu odgovornost se traži svojstvo obrtnika ili osobe koja obavlja samostalnu djelatnost, kao i okolnost da je prekršaj iz stavka 1. istoga članka počinjen u svezi s obavljanja obrta odnosno druge samostalne djelatnosti. Pobijano rješenje na potonje navedene odlučne činjenice ne sadrži niti jednu riječ. Isto tako je za navesti kako u slučaju negiranja osuđujuću presudu nije moguće donijeti samo na temelju zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, pored dosljednog osporavanja točnosti sadržaja istoga od strane obrane. Nadalje, u predmetnom postupku nije saslušan inspektor u svojstvu svjedoka pa se slijedom toga može zaključiti da prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje.
4.Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno, na što osnovano ukazuje žalitelj.
7.Naime, iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju proizlazi da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku ograničilo na obranu okrivljenika, te vršenja uvida u dokumentacija koja prileži spisu, a naročito Zapisnik o provjeri namjenske uporabe/uzorkovanja pogonskog goriva Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Službe za mobilne jedinice Zadar, KLASA: 471-01/21-18/585, URBROJ: 513-02-1978/6-21-2 od 22. veljače 2021. i Zapisnik o obavljenom nadzoru istog upravnog tijela, KLASA: 471-01/21-18/585, URBROJ: 513-02-1978/6-21-3 od 22. veljače 2021., uz priležeću fotodokumentaciju, bez da je izvodilo daljnje dokaze kako bi se utvrdile sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prave, koje su dovedene u pitanje navodima obrane.
8.Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo je dužno provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak, dakle, provesti sve potrebne i dostupne dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi na siguran način je li okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o trošarinama. S tim u vezi napominje se da je sadržaj obrane okrivljenika koji predstavlja poricanje prekršaja, ukazivao na nužnost provođenja drugih dostupnih dokaza, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak imalo na raspolaganju mogućnost provođenja dokaza ispitivanjem ovlaštenih službenika Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Službe za mobilne jedinice Zadar koji su obavili nadzor u mjestu Vlašići, na otoku Pagu, a sve ovo obzirom i na dokaze priložene od strane tužitelja, fotodokumentaciju od 22. veljače 2021., te obranu u kojoj se ističe da nisu obavljani nikakvi radovi koji se opisuju u izreci pobijane odluke, kao i druge dostupne i potrebne dokaze koje je potrebno provesti radi utvrđenja vlasništva predmetnog radnog stroja i spornih činjenica vezanih za počinjenje prekršaja u svezi obavljanja obrta odnosno druge samostalne djelatnosti, .
9.Kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak postupilo protivno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona kojim je propisano da je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, to je posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi proglasilo krivim okrivljenike za inkriminirani prekršaj.
10.Budući da je za osuđujuću odluku potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret na način kako ga se optužuje te budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a kao posljedica provedenog postupka, proizlazi da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i osnovane odluke, to je po ocjeni ovog Suda, preuranjen zaključak da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se stavlja na teret.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenika i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo, nakon čega će, prvostupanjsko prekršajno tijelo, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
12.Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Splitu, VI Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
