Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-210/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ... u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2489/2023-9 od 13. prosinca 2023., 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se u pobijanom dijelu (točka I., II. i IV. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2489/2023-9 od 13. prosinca 2023.,
a) potvrđuje u točki I. i II. izreke,
b) preinačuje u točki IV. izreke tako da glasi:
"Nalaže se tuženiku, ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici SF naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 772,80 EUR-a EUR sa zakonskom kamatom koja teče od 13. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2489/2023-9 od 13. prosinca 2023., 15. siječnja 2025. suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 7. Ugovora o [broj kredita] od dana **.**.2006. koji su sklopili tužiteljica SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF“.
II. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 1.461,96 eur / 11.014,96 hrk1 (slovima: tisućučetristošezdesetjedan euro i devedesetšest centi) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 0,49 EUR od dana 01.09.2006.g. pa do isplate
- 1,68 EUR od dana 01.10.2006.g. pa do isplate
- 0,35 EUR od dana 01.11.2006.g. pa do isplate
- 0,35 EUR od dana 30.11.2006.g. pa do isplate
- 0,18 EUR od dana 01.04.2008.g. pa do isplate
- 7,69 EUR od dana 30.10.2008.g. pa do isplate
- 2,91 EUR od dana 30.12.2008.g. pa do isplate
- 5,96 EUR od dana 30.01.2009.g. pa do isplate
- 7,03 EUR od dana 03.03.2009.g. pa do isplate
- 6,78 EUR od dana 01.04.2009.g. pa do isplate
- 7,44 EUR od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
- 4,65 EUR od dana 30.05.2009.g. pa do isplate
- 3,86 EUR od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
- 4,39 EUR od dana 30.07.2009.g. pa do isplate
- 4,65 EUR od dana 01.09.2009.g. pa do isplate
- 4,79 EUR od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
- 3,59 EUR od dana 30.10.2009.g. pa do isplate
- 5,85 EUR od dana 01.12.2009.g. pa do isplate
- 6,65 EUR od dana 30.12.2009.g. pa do isplate
- 8,37 EUR od dana 30.01.2010.g. pa do isplate
- 8,64 EUR od dana 02.03.2010.g. pa do isplate
- 11,29 EUR od dana 30.03.2010.g. pa do isplate
- 10,49 EUR od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
- 12,62 EUR od dana 01.06.2010.g. pa do isplate
- 16,73 EUR od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
- 16,07 EUR od dana 30.07.2010.g. pa do isplate
- 23,90 EUR od dana 01.09.2010.g. pa do isplate
- 21,64 EUR od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
- 18,33 EUR od dana 30.10.2010.g. pa do isplate
- 23,63 EUR od dana 30.11.2010.g. pa do isplate
- 29,47 EUR od dana 30.12.2010.g. pa do isplate
- 27,22 EUR od dana 29.01.2011.g. pa do isplate
- 28,68 EUR od dana 01.03.2011.g. pa do isplate
- 26,82 EUR od dana 29.03.2011.g. pa do isplate
- 27,22 EUR od dana 29.04.2011.g. pa do isplate
- 36,38 EUR od dana 01.06.2011.g. pa do isplate
- 39,30 EUR od dana 29.06.2011.g. pa do isplate
- 44,11 EUR od dana 29.07.2011.g. pa do isplate
- 46,50 EUR od dana 30.08.2011.g. pa do isplate
- 37,07 EUR od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
- 37,19 EUR od dana 29.10.2011.g. pa do isplate
- 37,19 EUR od dana 29.11.2011.g. pa do isplate
- 38,26 EUR od dana 29.12.2011.g. pa do isplate
- 41,44 EUR od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
- 41,71 EUR od dana 01.03.2012.g. pa do isplate
- 40,25 EUR od dana 29.03.2012.g. pa do isplate
- 41,18 EUR od dana 01.05.2012.g. pa do isplate
- 41,84 EUR od dana 29.05.2012.g. pa do isplate
- 40,91 EUR od dana 29.06.2012.g. pa do isplate
- 40,91 EUR od dana 01.08.2012.g. pa do isplate
- 40,25 EUR od dana 29.08.2012.g. pa do isplate
- 38,26 EUR od dana 29.09.2012.g. pa do isplate
- 40,65 EUR od dana 30.10.2012.g. pa do isplate
- 41,31 EUR od dana 29.11.2012.g. pa do isplate
- 40,51 EUR od dana 29.12.2012.g. pa do isplate
- 37,33 EUR od dana 29.01.2013.g. pa do isplate
- 40,51 EUR od dana 29.02.2013.g. pa do isplate
- 40,11 EUR od dana 29.03.2013.g. pa do isplate
- 39,32 EUR od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
- 36,66 EUR od dana 29.05.2013.g. pa do isplate
- 36,13 EUR od dana 29.06.2013.g. pa do isplate
- 36,27 EUR od dana 30.07.2013.g. pa do isplate
po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 1. Ugovora o [broj kredita] od dana **.**.2006. koji su sklopili tužiteljica SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF“.
IV. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 825,89 eur / 6.222,67 hrk1 (slovima: osamstodvadesetpet eura i osamdesetdevet centi) sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u točkama I. II. i IV. izreke zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle onih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i odrediti ponovno provođenje glavne rasprave.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana samo u dijelu u kojem se odnosi na troškove parničnog postupka.
5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem ništetnima odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile, a kojima je ugovorena valutna klauzula sa švicarskim frankom (CHF) kao valutom uz koju je vezana glavnica, te vraćanje stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
6. Među strankama nije bila sporna činjenica da su **.**.2006. zaključile Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 12.189,40 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, važećem na dan dospijeća, te da je kredit uzet radi kupnje automobila.
7. Sporno je bilo jesu li odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF ništetne te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila više zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan realizacije kredita.
8. Prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018.
9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP).
10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi, a s obzirom da se tužiteljica na te odluke pozivala.
11.Tijekom postupka nije bilo sporno koliko je više tužiteljica plaćala tuženiku nego što bi bila plaćala da nije bilo ništetne ugovorne odredbe, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme realizacije kredita, a radi se o iznosu od 1.461,96 EUR.
12. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počeo teći pravomoćnošću presude donesene u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, što je u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF bilo 14. lipnja 2018. te je predmetna tužba od 7. travnja 2023., podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
13. Prvostupanjski sud je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužiteljici jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na temelju članka 1111. u vezi s člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).
14. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.
14.1. Ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.
15. Protivno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti bitna povreda parničnog iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. ZPP-a, na koju žalitelj ukazuje tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Protivno žalbenim navodima ovaj sud nalazi da pobijana presuda sadrži sve što je zakonom propisano.
16. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF vezao za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, na temelju članka 502.c ZPP-a, jer iz tvrdnji tuženika i predloženih i provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da u konkretnom slučaju postoje okolnosti na temelju kojih bi se moglo utvrditi da predmetni Ugovor ne spada u one o kojima je bilo riječi u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, pa da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2). Tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnu tužiteljicu obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije nije dokazivao da je tužiteljicu obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF.
17. Neosnovano žalitelj ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti članak 19. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZIDZPK), tvrdeći da bi iz njega proizlazilo da zbog toga što je kredit otplaćen potrošač ne bi imao pravo na vraćanje stečenog bez osnove, jer takvo što iz navedenog članka ne proizlazi, već je propisana samo obveza banaka da potrošačima koji su sklopili ugovore kao što je predmetni, a koji kredit još nisu otplatiti, ponude sklapanje ugovora s uvjetima propisanim tim ZIDZPK.
18. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare jer od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi o nepoštenosti, pa dakle i ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu u CHF do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao opći, petogodišnji zastarni rok koji se ima primijeniti s obzirom da kod vraćanja stečenog bez osnove (članak 1111. stavak 1. ZOO), drugi zastarni rok nije propisan.
19. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo on sastavio nepoštene (i upravo zbog toga ništetne) ugovorne odredbe, pa se ni on ne može drugačijim smatrati.
20. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u smislu članak 326. stavak 2. ZOO-a, jer je Ugovor izvršen, a zabrana je manjeg značaja. Zabrana nije manjeg značaja već i zbog toga što nije riječ o pojedinačnom slučaju, budući se vezano za takvo ponašanje banaka (pa i tuženika) vodio postupak po kolektivnoj tužbi.
21. Pravilno žalitelj ukazuje da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi po članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) po kojem su od pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Navedeni zakon stupio je na snagu 20. svibnja 2023., a prvostupanjska presuda je donesena 13. prosinca 2023., pa prema tome tužiteljica nije bila dužna platiti sudsku pristojbu na presudu.
22. Dakle, po žalbi tuženika trebalo je dosuđene parnične troškove umanjiti za dosuđeni trošak pristojbe od 53,09 EUR pa je ukupno dosuđeni trošak tužiteljice (825,89 EUR) valjalo umanjiti za taj iznos i tužiteljici dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 772,80 EUR-a.
23. Slijedom navedenog u pogledu glavne stvari valjalo je odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu parničnih troškova kao pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.
24. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovima parničnog postupka) to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
