Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-649/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ... [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1021/2023-8 od 22. kolovoza 2024., 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj: P-1021/2023-8 od 22. kolovoza 2024.
II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj: P-1021/2023-8 od 22. kolovoza 2024. suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.985,55 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče na:
- iznos od 4,70 eura od 7. studenog 2008.,
- iznos od 4,70 eura od 7. studenog 2008.,
- iznos od 7,92 eura od 8. siječnja 2009.,
- iznos od 11,57 eura od 3. veljače 2009.,
- iznos od 10,64 eura od 9. veljače 2009.,
- iznos od 12,43 eura od 3. ožujka 2009.,
- iznos od 9,82 eura od 31. ožujka 2009.,
- iznos od 9,60 eura od 5. svibnja 2009.,
- iznos od 7,21 eura od 5. lipnja 2009.,
- iznos od 7,41 eura od 13. srpnja 2009.,
- iznos od 6,55 eura od 4. kolovoza 2009.,
- iznos od 6,10 eura od 5. listopada 2009.,
- iznos od 6,26 eura od 6. listopada 2009.,
- iznos od 5,52 eura od 4. studenog 2009.,
- iznos od 7,55 eura od 3. prosinca 2009.,
- iznos od 9,51 eura od 7. siječnja 2010.,
- iznos od 11,32 eura od 6. ožujka 2010.,
- iznos od 14,41 eura od 12. travnja 2010.,
- iznos od 14,32 eura od 4. svibnja 2010.,
- iznos od 17,42 eura od 5. lipnja 2010.,
- iznos od 22,46 eura od 13. kolovoza 2010.,
- iznos od 25,72 eura od 4. listopada 2010.,
- iznos od 26,31 eura od 12. listopada 2010.,
- iznos od 24,07 eura od 2. studenog 2010.,
- iznos od 24,07 eura od 2. studenog 2010.,
- iznos od 25,78 eura od 6. studenog 2010.,
- iznos od 32,83 eura od 10. prosinca 2010.,
- iznos od 41,42 eura od 4. siječnja 2011.,
- iznos od 35,12 eura od 3. veljače 2011.,
- iznos od 31,88 eura od 8. travnja 2011.,
- iznos od 35,90 eura od 4. svibnja 2011.,
- iznos od 36,74 eura od 6. svibnja 2011.,
- iznos od 46,15 eura od 7. lipnja 2011.,
- iznos od 45,32 eura od 6. srpnja 2011.,
- iznos od 66,61 eura od 5. rujna 2011.,
- iznos od 50,16 eura od 16. rujna 2011.,
- iznos od 49,06 eura od 4. listopada 2011.,
- iznos od 49,11 eura od 4. studenog 2011.,
- iznos od 45,85 eura od 5. prosinca 2011.,
- iznos od 49,90 eura od 4. siječnja 2012.,
- iznos od 50,86 eura od 4. travnja 2012.,
- iznos od 50,86 eura od 4. travnja 2012.,
- iznos od 51,92 eura od 3. svibnja 2012.,
- iznos od 52,84 eura od 24. svibnja 2012.,
- iznos od 829,65 eura od 24. svibnja 2012.,
do isplate po kamatnoj stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30. lipnja 2011., te za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice PK u preostalom zatraženom iznosu od 2,19 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan."
2. Točku I. i III. izreke presude, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile **.**.2006. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).
6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, pitanje zastare, te savjesnost stjecatelja (tuženika).
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su stranke **.**.2006. sklopili Ugovor po kojem je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 17.955,00 švicarskih franaka (CHF) u svrhu kupnje novog osobnog vozila,
- da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 84 mjeseci,
- da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 2,95 promjenjivu u skladu s Odlukom tuženika,
- da je kredit otplaćen.
8. Kao prethodno pitanje, prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica utemeljio na provedenim dokazima (saslušanju tužiteljice i sadržaju Ugovora), a s obzirom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), ali i ukazujući na članak 502. c ZPP-a, kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 2221/2018.
9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, ZZP/03.
10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud u većem dijelu odbio, a u manjem dijelu prihvatio jer smatra da je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počeo teći pravomoćnošću presude donesene u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, što je u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF bilo 14. lipnja 2018., radi čega smatra da prigovor zastare nije osnovan za utužene tražbine dospjele od 7. studenog 2008. do 24. svibnja 2012., a da su u zastari tražbine dospjele do 4. travnja 2007.
11. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica ukupno platila tuženiku 1.987,74 EUR više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici ono što nije zastarjelo, a to su tražbine dospjele od 7. studenog 2008. do 24. svibnja 2012. u ukupnom iznosu od 1.985,55 EUR, jer je tuženik isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku prvostupanjski sud utemeljio na odredbama iz članka 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1., članka 1115., te članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je nepobijanom točkom II. izreke prvostupanjske presude zbog prigovora zastare odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu tražbina dospjelih do 4. travnja 2007. u ukupnom iznosu od 2,19 EUR.
12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući da se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.
13. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, kao prethodno pitanje, pravilno utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača.
14. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.
14.1. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnu tužiteljicu obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ga je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao.
15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.
16. To što je Ugovor u cijelosti ispunjen i što tužiteljica nije prigovarala visini anuiteta ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te kao prethodno pitanje utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
17. Nije točan žalbeni navod da je prvostupanjski sud utvrdio nepoštenje tuženika putem neoborive presumpcije. Naime, nepoštenje tuženika proizlazi iz toga što je on sastavio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, a što je utvrđeno kako u postupku kolektivne zaštite potrošača tako i u ovom postupku.
18. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac), zastara počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž 6632/17, 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za CHF. S obzirom na to da je tužba podnesena 4. svibnja 2023. jasno je da zastara nije nastupila.
19. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita, a žalitelj isključivo navodi da istu pobija zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari.
20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
21. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
