Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-788/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ... [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj P-563/2023-22 od 14. listopada 2024., 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj P-563/2023-22 od 14. listopada 2024.

a) preinačava:

- u dijelu točke I. u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana isplate tako da se za to razdoblje nalaže tuženici platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje:

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. i točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj P-563/2023- 22 suđeno je:

Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.412,80 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 0,70 eur od 08.03.2008. godine do isplate

na iznos od 3,81 eur od 05.04.2008. godine do isplate

na iznos od 13,59 eur od 06.11.2008. godine do isplate

na iznos od 3,38 eur od 08.12.2008. godine do isplate

na iznos od 16,35 eur od 09.01.2009. godine do isplate

na iznos od 18,35 eur od 07.02.2009. godine do isplate

na iznos od 19,25 eur od 07.03.2009. godine do isplate

na iznos od 17,18 eur od 07.04.2009. godine do isplate

na iznos od 17,67 eur od 16.05.2009. godine do isplate

na iznos od 13,77 eur od 19.06.2009. godine do isplate

na iznos od 10,91 eur od 10.07.2009. godine do isplate

na iznos od 11,67 eur od 07.08.2009. godine do isplate

na iznos od 13,18 eur od 09.10.2009. godine do isplate

na iznos od 13,05 eur od 23.10.2009. godine do isplate

na iznos od 11,52 eur od 07.11.2009. godine do isplate

na iznos od 14,39 eur od 09.12.2009. godine do isplate

na iznos od 16,69 eur od 09.01.2010. godine do isplate

na iznos od 19,96 eur od 09.02.2010. godine do isplate

na iznos od 19,21 eur od 10.03.2010. godine do isplate

na iznos od 23,64 eur od 03.05.2010. godine do isplate

na iznos od 22,80 eur od 08.05.2010. godine do isplate

na iznos od 24,44 eur od 09.06.2010. godine do isplate

na iznos od 38,64 eur od 08.07.2010. godine do isplate

na iznos od 35,71 eur od 10.08.2010. godine do isplate

na iznos od 44,64 eur od 08.09.2010. godine do isplate

na iznos od 41,56 eur od 09.10.2010. godine do isplate

na iznos od 36,59 eur od 09.11.2010. godine do isplate

na iznos od 47,06 eur od 10.12.2010. godine do isplate

na iznos od 60,38 eur od 08.01.2011. godine do isplate

na iznos od 50,95 eur od 09.02.2011. godine do isplate

na iznos od 54,26 eur od 10.03.2011. godine do isplate

na iznos od 50,05 eur od 09.04.2011. godine do isplate

na iznos od 50,81 eur od 20.05.2011. godine do isplate

na iznos od 68,66 eur od 31.05.2011. godine do isplate

na iznos od 70,40 eur od 30.06.2011. godine do isplate

na iznos od 85,02 eur od 31.07.2011. godine do isplate

na iznos od 77,38 eur od 31.08.2011. godine do isplate

na iznos od 69,02 eur od 30.09.2011. godine do isplate

na iznos od 67,47 eur od 31.10.2011. godine do isplate

na iznos od 66,83 eur od 30.11.2011. godine do isplate

na iznos od 70,78 eur od 31.12.2011. godine do isplate

na iznos od 74,22 eur od 31.01.2012. godine do isplate

na iznos od 74,68 eur od 29.02.2012. godine do isplate

na iznos od 72,30 eur od 31.03.2012. godine do isplate

na iznos od 73,91 eur od 30.04.2012. godine do isplate

na iznos od 75,01 eur od 31.05.2012. godine do isplate

na iznos od 73,16 eur od 30.06.2012. godine do isplate

na iznos od 73,65 eur od 31.07.2012. godine do isplate

na iznos od 72,26 eur od 31.08.2012. godine do isplate

na iznos od 69,26 eur od 30.09.2012. godine do isplate

na iznos od 72,46 eur od 31.10.2012. godine do isplate

na iznos od 73,99 eur od 30.11.2012. godine do isplate

na iznos od 72,92 eur od 31.12.2012. godine do isplate

na iznos od 66,89 eur od 31.01.2013 godine do isplate

na iznos od 72,01 eur od 28.02.2013. godine do isplate

na iznos od 72, 46 eur od 31.03.2013. godine do isplate

na iznos od 70,45 eur od 30.04.2013. godine do isplate

na iznos od 64,21 eur od 31.05.2013. godine do isplate

na iznos od 64,05 eur od 30.06.2013. godine do isplate

na iznos od 65,58 eur od 31.07.2013. godine do isplate

na iznos od 68,04 eur od 31.08.2013. godine do isplate

na iznos od 71,44 eur od 30.09.2013. godine do isplate

na iznos od 69,69 eur od 31.10.2013. godine do isplate

na iznos od 70,93 eur od 30.11.2013. godine do isplate

na iznos od 72,34 eur od 31.12.2013. godine do isplate

na iznos od 73,22 eur od 31.01.2014. godine do isplate

na iznos od 75,07 eur od 28.02.2014. godine do isplate

na iznos od 74,47 eur od 31.03.2014. godine do isplate

na iznos od 72,41 eur od 30.04.2014. godine do isplate

po stopi koja se od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.366,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt], za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjsku presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je u većem dijelu neosnovana, a u manjem dijelu osnovana.

5. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile **.**.2007. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).

6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, pitanje zastare, te savjesnost stjecatelja (tuženika).

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke **.**.2007. sklopili Ugovor po kojem je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.120,96 švicarskih franaka (CHF) u svrhu kupnje novog osobnog vozila,

- da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 84 mjeseci,

- da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 5,20 % promjenjivu u skladu s Odlukom tuženika,

- da je kredit otplaćen.

8. Kao prethodno pitanje, prvostupanjski je sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica utemeljio na provedenim dokazima (saslušanju tužiteljice i sadržaju Ugovora), a s obzirom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), ali i ukazujući na članak 502. c ZPP-a, kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 2221/2018.

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, ZZP/03.

10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počeo teći pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, što je u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF bilo 14. lipnja 2018. te je predmetna tužba od 13. lipnja 2023., podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužiteljici jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na odredbi članka 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući da se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.

13. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, kao prethodno pitanje, pravilno utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pozivajući se na pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača.

14. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, jer su u ovom slučaju ugovorne odredbe bile jasne, da se o njima pregovaralo, te da nije postojala znatna neravnoteža u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom na članak 502.c ZPP-a. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima.

14.1. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnu tužiteljicu obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ju je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti kao i o tome da nije došlo do znatne neravnoteže na štetu potrošača, ali sve navedeno nije od utjecaja za valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno članku 502.c ZPP-a) za koje je sud vezan.

16. To što je Ugovor u cijelosti ispunjen i što tužiteljica nije prigovarala visini anuiteta ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te kao prethodno pitanje utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

17. Nije točan žalbeni navod da je prvostupanjski sud utvrdio nepoštenje tuženika putem neoborive presumpcije. Naime, nepoštenje tuženika proizlazi iz toga što je on sastavio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, a što je utvrđeno kako u postupku kolektivne zaštite potrošača tako i u ovom postupku.

18. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac), zastara počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž 6632/17, 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za CHF. S obzirom na to da je tužba podnesena **.**.2023. jasno je da zastara nije nastupila.

19. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik stekao više preplaćene iznose kredita kao nepošteni stjecatelj stekao bez osnove s time da je stopa zatezne kamate izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23), pa je stoga prvostupanjski sud za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate pogrešno dosudio stopu zatezne kamate radi čega je u ovom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. a) alineja druga, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

20. Odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točke 1. ZPP-a, a pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

22. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (zateznim kamatama u pogledu glavne stvari) to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić