Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-708/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ... u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1741/2021-23 od 26. lipnja 2024., 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1741/2021-23 od 26. lipnja 2024.,

a) potvrđuje u točki I. i III. izreke,

b) preinačuje u točki II. izreke tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku, ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ZĆ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.587,44 EUR sa zakonskom kamatom koja teče od 26. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1741/2021-23 od 26. lipnja 2024. suđeno je:

"Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.842,47 EUR / 21.416,61 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,03 € / 0,24 kn od dana 7.3.2008. do isplate

- 0,40 € / 3,02 kn od dana 31.3.2008. do isplate

- 11,90 € / 89,69 kn od dana 3.11.2008. do isplate

- 2,79 € / 21,03 kn od dana 2.12.2008. do isplate

- 13,02 € / 98,08 kn od dana 31.12.2008. do isplate

- 15,03 € / 113,26 kn od dana 2.2.2009. do isplate

- 16,37 € / 123,35 kn od dana 4.3.2009. do isplate

- 13,44 € / 101,30 kn od dana 5.5.2009. do isplate

- 7,25 € / 54,66 kn od dana 1.7.2009. do isplate

- 8,19 € / 61,67 kn od dana 31.7.2009. do isplate

- 9,71 € / 73,14 kn od dana 31.8.2009. do isplate

- 9,57 € / 72,14 kn od dana 30.9.2009. do isplate

- 8,04 € / 60,54 kn od dana 31.10.2009. do isplate

- 10,63 € / 80,11 kn od dana 3.12.2009. do isplate

- 16,54 € / 124,61 kn od dana 1.2.2010. do isplate

- 15,78 € / 118,92 kn od dana 1.3.2010. do isplate

- 20,26 € / 152,63 kn od dana 31.3.2010. do isplate

- 19,41 € / 146,23 kn od dana 30.4.2010. do isplate

- 21,06 € / 158,69 kn od dana 31.5.2010. do isplate

- 35,38 € / 266,57 kn od dana 30.6.2010. do isplate

- 32,43 € / 244,36 kn od dana 2.8.2010. do isplate

- 44,16 € / 332,72 kn od dana 1.9.2010. do isplate

- 33,32 € / 251,06 kn od dana 30.10.2010. do isplate

- 33,32 € / 251,06 kn od dana 31.10.2010. do isplate

- 43,88 € / 330,61 kn od dana 30.11.2010. do isplate

- 57,31 € / 431,81 kn od dana 31.12.2010. do isplate

- 47,80 € / 360,15 kn od dana 31.1.2011. do isplate

- 51,14 € / 385,28 kn od dana 28.2.2011. do isplate

- 46,89 € / 353,32 kn od dana 31.3.2011. do isplate

- 47,66 € / 359,06 kn od dana 30.4.2011. do isplate

- 65,66 € / 494,73 kn od dana 31.5.2011. do isplate

- 65,32 € / 492,14 kn od dana 1.7.2011. do isplate

- 82,34 € / 620,37 kn od dana 26.8.2011. do isplate

- 65,30 € / 492,00 kn od dana 27.9.2011. do isplate

- 66,07 € / 497,84 kn od dana 30.9.2011. do isplate

- 64,64 € / 487,02 kn od dana 31.10.2011. do isplate

- 63,99 € / 482,17 kn od dana 30.11.2011. do isplate

- 67,98 € / 512,23 kn od dana 31.12.2011. do isplate

- 71,82 € / 541,11 kn od dana 1.2.2012. do isplate

- 69,38 € / 522,76 kn od dana 30.3.2012. do isplate

- 71,15 € / 536,06 kn od dana 28.4.2012. do isplate

- 72,26 € / 544,44 kn od dana 31.5.2012. do isplate

- 70,39 € / 530,35 kn od dana 30.6.2012. do isplate

- 70,88 € / 534,05 kn od dana 31.7.2012. do isplate

- 69,48 € / 523,49 kn od dana 31.8.2012. do isplate

- 66,36 € / 499,98 kn od dana 2.10.2012. do isplate

- 69,47 € / 523,39 kn od dana 8.11.2012. do isplate

- 70,84 € / 533,77 kn od dana 3.12.2012. do isplate

- 70,37 € / 530,24 kn od dana 2.1.2013. do isplate

- 65,66 € / 494,68 kn od dana 4.2.2013. do isplate

- 67,73 € / 510,34 kn od dana 5.3.2013. do isplate

- 69,96 € / 527,10 kn od dana 4.4.2013. do isplate

- 63,59 € / 479,13 kn od dana 14.5.2013. do isplate

- 64,69 € / 487,38 kn od dana 10.6.2013. do isplate

- 61,40 € / 462,61 kn od dana 2.7.2013. do isplate

- 63,41 € / 477,78 kn od dana 12.8.2013. do isplate

- 65,67 € / 494,80 kn od dana 3.9.2013. do isplate

- 67,87 € / 511,38 kn od dana 10.10.2013. do isplate

- 67,81 € / 510,88 kn od dana 6.11.2013. do isplate

- 68,76 € / 518,07 kn od dana 5.12.2013. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje [obrt] prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt], a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ..., da tužiteljici ZĆ nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.787,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj.26. lipnja 2024.g. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt], a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle onih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/2023

- u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i odrediti ponovno provođenje glavne rasprave.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana samo u dijelu u kojem se odnosi na troškove parničnog postupka.

5. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile **.**.2005. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).

6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, visina tražbine, pitanje zastare, te savjesnost stjecatelja (tuženika).

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke **.**.2005. sklopili Ugovor po kojem je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.402,12 švicarskih franaka (CHF) u svrhu kupnje novog osobnog vozila,

- da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 84 mjeseci,

- da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 5,20%, promjenjivu u skladu s Odlukom tuženika,

- da je kredit otplaćen.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica utemeljio na provedenim dokazima (saslušanju tužiteljice i sadržaju Ugovora), a s obzirom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), ali i ukazujući na odredbe članaka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/2014 i Rev-2221/2018.

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, ZZP/03.

10. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počeo teći pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, što je u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF bilo 14. lipnja 2018. te je predmetna tužba od 10. ožujka 2021., podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više s osnove povećanja tečaja CHF u odnosu na početni, pa je obvezao tuženika navedene razlike platiti tužiteljici jer je isto stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a svoju je odluku utemeljio na odredbi članka 1111. u vezi s člankom 323. stavak 1. te 1115., te članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP- a na koju sadržajno ukazuje žalitelj suštinski navodeći kako mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom jer da je prvostupanjski sud njegove navode i dokazne prijedloge u potpunosti zanemario. Takav žalbeni navod nije prihvatljiv budući je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio izvodeći dokaze koji su bili prikladni za njihovo utvrđenje (saslušanje tužitelja), pozivajući se ujedno i na učinke ranije citiranih presuda, a dao je dostatne razloge zbog čega navodi koje tuženik iznosi tijekom postupka nisu osnovani. Žalitelj u žalbi ne navodi koji to konkretno dokaz nije izveden i koja bi se odlučna činjenica drugačije utvrdila.

12.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj budući se pobijana odluka može ispitati, ona sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu kontradiktorni, a niti proturječe izreci.

13. Žalitelj iznosi navode o pogrešnoj primijeni prava odnosno članka 118. Zakona o zaštiti prava potrošača ("Narodne novine" 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022-dalje ZZP/14), međutim treba istaknuti da se prvostupanjski sud na istu niti ne poziva. Prvostupanjski sud temelji svoja utvrđenja na sadržajno identičnoj odredbi iz članka 502.c. ZPP-a na temelju koje je prvostupanjski sud svoju ocjenu ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi, kao prethodnom pitanju, ujedno vezao za utvrđenja iz presuda u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava potrošača. Također, za dodati je kako je prvostupanjski sud utvrdio, na temelju iskaza tužiteljice, da je tuženik sastavio sporne odredbe Ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da su te ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega su i ništetne u smislu članka 87. ZZP/03, kao što je već i utvrđeno u postupku kolektivne zaštite. Naime, pravno shvaćanje izraženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih prava i interesa, obvezuje prvostupanjski sud pa stoga nije ni trebao provoditi dokaze i utvrđivati jesu li odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli ništetne, uzimajući u obzir spomenute odredbe članka 502. c. ZPP-a., jer su sporne ugovorne odredbe već raspravljene u odlukama koje su donesene u postupku u kojem je kao stranka sudjelovao i tuženik, a u tim odlukama je već utvrđeno da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača koji nisu bili obaviješteni o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franaka zbog čega je predmetna ugovorna odredba nepoštena te time i ništetna. Ovakav stav proizlazi iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018-3 od 19. ožujka 2019., a navedene odluke iz kolektivne zaštite imaju direktni učinak i obvezuju sudove te se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz tih pravomoćnih presuda. Tuženik je mogao i trebao dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, međutim suštinski tijekom postupka, a niti u žalbi, ne osporava da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je tužiteljici bio ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Na okolnost pregovaranja, kao i na okolnost da su tužiteljici bile obrazložene posljedice i rizici vezivanja uz tečaj CHF, tuženik je predložio saslušanje svoje djelatnice, a od kojeg dokaznog prijedloga je odustao.

14. Činjenica što je Ugovor u cijelosti izvršen ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te kao prethodno pitanje utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a suprotno shvaćanju žalitelja u ovom se slučaju ne radi o manjoj zabrani iz članka 326. stavka 2. ZOO-a.

15. Nije istinit žalbeni navod da se prvostupanjska presuda temelji na primijeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) budući je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na utvrđenjima iz kolektivnog spora u kojem je utvrđeno postupanje tuženika suprotno lex specialisu-ZZP/03., a utvrđenja iz tog postupka tuženik u ovom postupku nije uspio osporiti. Iako se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su u Republici Hrvatskoj sklopljeni prije pristupanja Europskoj uniji, postoji obveza nacionalnih sudova na tumačenje nacionalnih odredbi u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

16. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (12.veljače 2020.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

17. Neosnovana je i tvrdnja da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo on sastavio nepoštene i upravo zbog toga ništetne ugovorne odredbe, pa se ni on ne može drugačijim smatrati zbog čega se i zatezne kamate trebaju platiti od stjecanja.

18. Neosnovano žalitelj ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZIDZPK), tvrdeći da bi iz nje proizlazilo da zbog toga što je kredit otplaćen potrošač ne bi imao pravo na vraćanje stečenog bez osnove, jer takvo što iz navedene odredbe ne proizlazi, već se navedena odredba odnosi samo na obvezu banaka da potrošačima koji su sklopili ugovore kao što je predmetni, a koji kredit još nisu otplatiti, ponude sklapanje ugovora s uvjetima propisanim tim ZIDZPK.

19. Stavovi pravne znanosti i izdvojena mišljenja sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske ne vezuju redovne sudove, pa stoga ni žalbeni navodi koji se toga tiču nisu za ocjenu zakonitosti pobijane presude relevantni.

20. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču odmjerenih troškova prvostupanjskog postupka valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno za sve zatražene radnje tužitelju odmjerio troškove prema vrijednosti boda od 15,00 kuna umjesto prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn.

21. Naime, odredbom članka 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/2022) izmijenjen je članak 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022- dalje: Tarifa) na način da je vrijednost boda iznosi 15,00 kn umjesto dosadašnjih 10,00 kn. Navedena izmjena stupila je na snagu 1. studenoga 2022.

22. Sukladno Tbr. 48.3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, isti primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga, kako je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke bila na snazi izmijenjena odredba Tarifnog broja 50. Tarife, a kojom je određena vrijednosti boda od 15,00 kuna, to je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove prema vrijednosti jednog boda u svoti od 15,00 kn. 23. Žalitelj neosnovano smatra kako tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 3. ožujka 2022. jer se tužiteljica tim podneskom očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu pa se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife.

24. Osnovano žalitelj žalbom ukazuje kako trošak za sastav podneska od 24. ožujka 2023., kojim je tužiteljica iskazala potraživanje u kunama i eurima, nije bio potreban u smislu članka 155. ZPP jer bi sud i po službenoj dužnosti sukladno Zakonu o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22.) te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće države za poslovanje u EUR-u, kao i Upute Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske po službenoj dužnosti dvojno iskazao novčanu obvezu tuženika (u kunama i u eurima).

25. Dakle, po žalbi tuženika trebalo je dosuđene parnične troškove umanjiti za 200,00 EUR pa je ukupno dosuđeni trošak tužiteljice (1.787,44 EUR) valjalo umanjiti za taj iznos i tužiteljici dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.587,44 EUR-a.

26. Slijedom navedenog u pogledu glavne stvari valjalo je odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu parničnih troškova kao pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

27. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovima postupka) to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte