Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4476/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZO, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljenog ZO, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/105, URBROJ: 513-02-7002/18-22-7 od 14. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZO i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZO dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni ZO proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2.Predmetnim rješenjem o prekršaj od fizičke osobe ZO oduzeta je roba i to: sitno rezani duhan, 1,160 kg prema Potvrdi o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/21-16/6279, URBROJ: 513-02-1985/3-21-2.
3.Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
4.Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, ponavljajući svoje teške okolnosti, samohrani je otac, sin mu je 1. godina fakulteta u Osijeku, žalitelj radi u hh, hh za minimalac od 3.500,00 kn. U privitku šalje studentsku iskaznicu od sina Z i potvrdu o plaćenoj carini na licu mjesta, istog kritičnog dana, na graničnom prelazu.
5.Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6.Žalba nije osnovana.
7.Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8.Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni odmjerenoj okrivljeniku za počinjeni prekršaj, ovaj Sud je utvrdio da je odmjerena novčana kazne, u visini zakonom propisanog minimuma, primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Obrazlažući svoju odluku o kazni prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, pa odmjerena kazna predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njom postići opća i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenika da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja.
9. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti koje je prvostupanjsko tijelo državne uprave cijenilo okrivljeniku prilikom odlučivanja o visini novčane kazne (dosadašnja nekažnjavanost, njegova loša materijalna situacija, činjenica da je samohrani otac studenta koji se redovito školuje, činjenica da je prekršaj počinjen s najblažom stupnjem krivnje), te otegotna okolnost da je okrivljenik narušio sustav provedbe mjere graničnog carinskog nadzora i carinskih provjera prilikom unosa robe koja podliježe strogim carinskim procedurama, pa izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije, dok uvjeta za ublažavanje novčane kazne primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, nije našao.
10.Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kao što okrivljenik predlaže u žalbi. Također, žalitelj ne ističe nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.
11.Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od 120 dana plati dvije trećine novčane kazne izrečene mu pobijanim rješenjem o prekršaju, sukladno sada važećoj valuti u RH, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
12.Odluka o oduzimanju predmeta, koja je kao mjera propisana člankom 76.a Prekršajnog zakona, na zakonu je osnovana te opravdano primijenjena, za koju odluku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo jasne, relevantne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud pa je i u tom dijelu trebalo potvrditi pobijano rješenje o prekršaju. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o sitno rezanom duhanu bez nadzornih markica za koju su, sukladno važećem pravnom uređenju, propisane zabrane i ograničenja pa je trebalo iste oduzeti na temelju članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona koji prepisuje da predmeti koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), oduzet će se i kad postupak nije završen osuđujućom presudom. Sud može na prijedlog ovlaštenog tužitelja narediti njihovo uništenje i prije završetka postupka.
13.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14.Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
